ulica pod snegom

Foto: Predrag Trokicić

Vlast koja je institucionalizovala pogani rečnik i legalizovala prostituciju (ne tu prostituciju!) na prestaje da se sablažnjava nad tvitom glumca i novoizabranog predsednika Pokreta slobodnih građana. I mada je Sergej Trifunović odmah objasnio da se, iako je kurva imenica ženskog roda, to ne odnosi ekskluzivno na žene, a naročito ne na telesne usluge – sve znane i neznane, lokalne i državne, funkcionerke i pevačice, pojedinačno ili grupno su izrazile svoj protest u nameri da nam predstave kako su sve žene toliko pogođene da je čak i ministarka pravde apelovala da se utvrdi kriminalna radnja u tvitu i da se „počinilac“ kazni zakonski drakonski. (Bože mi oprosti, samo je još falilo da nam daju i izveštaj sa Novog groblja. Zašto da ne, kad su mogli da objave kako su u Hitnoj pomoći rekli da je Putinova poseta bila toliko lekovita da su imali rekordno malo poziva – što ne bi objavili i da se žene prevrću u grobu zbog tvitera?)

Oglasila se i crkva, ona je osudila proteste. Ali ne ove proteste žena iz vlasti nego one proteste građana protiv vlasti. Jer, po patrijarhu, sada kad gori Hilandar, odnosno Kosovo, narod ne treba da se deli. O ženama nije ništa rekao, što je dobro, naročito kad se prisetimo stavova arhiepiskopa o „antirotkinjama“ sa kojima treba kao sa granom koja ne daje plod.

Naravno da se oglasio i predsednik države. Na forumu u Davosu toliko je slobodno interpretirao krizu slobode medija u Srbiji da je rekao kako nam najveći problem predstavlja – polarizacija medija. Polarizacija? Kad su svi mediji za vlast a onih nekoliko koji nisu možete pobrojati na prste jedne ruke, računajući tu i tviter, onda je to polarizacija koja je najveći problem medijskih sloboda? Doduše, pomenuo je i drugi najveći problem, a to je – što opozicija žene naziva pogrdnim imenima. Ali ne onim pogrdnim imenima kojima predsedik države naziva oponente (ološ, ološ elita, kreteni, idioti…) nego nekim drugim.

I sad, kad znamo da je cela halabuka napravljena oko jedne objave na tviteru, dostupne tek maleckoj manjini od one polovine koja uopšte koristi internet u Srbiji, zašto je država upregla sve resurse da celokupnu javnost obavesti o tome kako „svi“„najoštrije“ osuđuju ovaj „najstrašniji“„napad“ na „sve“ žene?

Možda zato što je vlast htela da nas pripremi? Mislim, sad pošto je predsednik države pompezno objavljujući hapšenje tek jednog lokalnog mangupa u svojim redovima – i to samo zbog izazivanja opšte opasnosti, a ne zato što je preko policajca naručio ubistvo novinara! – najavio da će hapsiti „sve koji napadaju nekoga“.

Peščanik.net, 28.01.2019.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)