Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Aktuelni skandal izazvan vešću o postojanju spiskova „verbalnih delinkvenata“ podsetio me pored ostalog i na nedavno u medijima objavljen „konkurs“ za posao u BIA. Zapravo reč je samo o pozivu zainteresovanim da se jave agenciji jer bez roka za podnošenje prijava i odlučivanje o njima, bez obaveze da se učesnici obaveste o tome ko je primljen, bez prava učesnika na žalbu i sl. to nije bio pravi konkurs već samo pokušaj da se zapošljavanje u BIA predstavi kao nešto koliko toliko dostupno javnosti, mada to suštinski nije.

Nije nimalo izvesno da će ma ko od onih koji su se prijavili biti primljen a vrlo verovatno je da će u BIA biti primljeni neki kojima je ta mogućnost ponuđena na sasvim drugi način.

To je posledica posljednjih izmena Zakona o BIA (u vreme donošenja sa pravom, iz mnogo razloga, oštro kritikovanih) kojim je uz ostalo utvrđeno da „za popunjavanje radnih mesta u BIA nije obavezan konkurs“. To „nije obavezan“ je postalo pravilo, što neizbežno podseća na značaj kriterijuma a pogotovo na značaj tzv. „bezbednosnih smetnji“ za zapošljavanje . Među njima je „najinteresantnija“ ona koja isključuje mogućnost zapošljavanja ako je kandidat „lice koje svojim navikama, ponašanjem i sklonostima ukazuje da neće biti dostojno za rad u BIA“, jer fluidna i rastegljiva u odsustvu kontrole omogućava da, po subjektivnim kriterijumima, direktor BIA diskvalifikuje koga god hoće.

A to, opet neizbežno, perpetuira sumnje da se kadrovi regrutuju po pripadnosti, odnosno opredeljenju za političke stranke. Mada zakon izričito zabranjuje da pripadnici agencije budu članovi političkih stranaka, imajući u vidu da su u nizu direktora BIA svi bili visoki partijski funkcioneri vladajuće koalicije (uz formalističko objašnjenje da „direktor nije pripadnik BIA“), više je nego sporno kako se i da li se uopšte ova zabrana ostvaruje u praksi.

I u vezi sa svim drugim stvarima BIA izmiče kontroli. Nepostojanje kontrole procesa zapošljavanja samo je deo problema odsustva kontrole rada BIA uopšte, i to ne samo od strane javnosti već od strane bilo koga.

U Zakonu o BIA kontrola je redukovana samo na izveštaje koje agencija podnosi Vladi i Skupštini. Nikakva druga kontrola se i ne pominje iako po više osnova i drugi, nezavisni kontrolni organi imaju ovlašćenja da sa različitih aspekata vrše tu kontrolu. Svojevremeno sam je kao Poverenik za informacije i zaštitu podataka o ličnosti vršio, a činio je to i Saša Janković kao Zaštitnik građana. Ne znam da li ima podataka da to nezavisne institucije i sada rade.

U svakom slučaju, najslabija tačka sistema kontrole je ona koja bi trebalo da bude najjača, parlamentarna kontrola. Skupštinskim odborom za kontrolu službi bezbednosti predsedava i u njemu su većina pripadnici vladajuće stranke. Takav odbor i ne pomišlja da ozbiljno kontroliše agenciju kojom rukovodi visoki funkcioner njihove stranke. Nije u stanju čak ni da stvori kakav-takav privid kontrole.

Skandal sa spiskovima verbalnih delinkvenata i maltretiranjem ljudi primenom u zakonu nepostojećih „mera zadržavanja i pojačane kontrole“ i to zbog, u zakonu nepostojećih, „verbalnih delikata“ je nedvosmisleno potvrdio nepostojanje bilo kakve kontrole. I dodatno osnažio sumnje da se važna državna bezbednosna organizacija pretvara u „partijsku tajnu policiju“.

Postojanje spiskova „verbalnih delinkvenata“ je samo po sebi skandal, velika sramota za zemlju. Valjda baš zbog svesti o tome sa samog „vrha“, od predsednika Republike i ministra unutrašnjih poslova, hitno su stigla uveravanja da je reč o nekakvim „starim“ spiskovima na kojima je samo „nekoliko“ ljudi, kao i da će ti spiskovi nestati za „nekoliko dana“.

Ali i predsednika i ministra demantovao je nekadašnji direktor BIA izjavom da na spiskovima ima ne nekoliko već više ljudi i da nije reč o starim već novim spiskovima koje je on lično pravio, dodavši čak i da je na to ponosan!

Činjenica da bivši direktor „hrabro“ demantuje sam državni „vrh“, uz to što niko i ne pominje bilo kakvu i bilo čiju odgovornost kao i neka naknadna maltretiranja, već su demantovali obećanja da će sramni spiskovi nestati „za par dana“. A po svoj prilici i najavili da će se, „kad se prašina malo slegne“, nastaviti praksa u kojoj će ljudi nepoćudni režimu, čak samo „jakim“ pojedincima „elite“ i kad se koriste ustavom zajamčenim pravima biti predmet famozne „pojačane kontrole“, a oni koji im ta prava uskraćuju i krše neće biti predmet nikakve.

Prakse kojom bi vlast definitivno potvrdila i ružne sklonosti i navike i diletantsku nesposobnost da razume koliko je to što radi štetno i opasno za bezbednost i građana i države.

Peščanik.net, 03.09.2024.


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)