Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Ima li mesta čuđenju što je pokret Dosta je bilo za svega pet godina prevalio put od neoliberalizma do „suverenizma“, a zapravo – trampizma? Što umesto o parazitima iz državnih ustanova ovaj pokret danas govori o „parazitima“ koji dobijaju besplatne udžbenike – deci izbeglicama i pripadnicima nacionalnih manjina? Što umesto o tržištu koje rešava sve, danas čitamo o „globalističkim bankarima“ koji kontrolišu čak i „klintonovskog demokratu“ (sic!) Bernija Sandersa? Što se na sajtu DJB veličaju Orban, Tramp i Boris Džonson, dok se kao neprijatelji označavaju (u međuvremenu već pomalo zaboravljeni) „drugosrbijanci“?

Za redovne čitateljke i čitaoce Peščanika iznenađenja nema. Još 2014. na ovom portalu objavljen je izvrstan tekst Biljane Stojković – „Darvinitis u ekonomiji“ – u kojem autorka precizno i detaljno secira naivne socijaldarvinističke ideje koje je još 2008. na svom blogu iznosio Saša Radulović. U ovim idejama Stojković s pravom prepoznaje samo još jedan primer duge tradicije kvazi-naučnog opravdavanja ekonomskog liberalizma. Stojković piše:

„Da li današnja svetska ekonomija funkcioniše po principima krvoločne kompeticije i borbe za opstanak? Odgovor je sigurno – da, ali samo zato što smo trenutni sistem takvim i napravili. Izjednačavanje ekonomije sa prirodnim zakonima, što jeste neoliberalna tendencija ‘čikaških dečaka’, ubedilo nas je da je takav sistem „prirodno stanje stvari“, zakucano u našim genima, i sa tim se moramo pomiriti. Upotrebom biologije u ekonomskoj argumentaciji g. Radulovića i njemu sličnih, reklo bi se da smo napravili pun krug – nanovo smo izjednačeni sa životinjom.”

Takođe, čitaoci i čitateljke Peščanika mogli su nedavno, da pročitaju i odlomak iz nove knjige filozofa Džejsona Stenlija, „Kako funkcioniše fašizam“, u kojem autor konstatuje da novi evropski i američki fašizam neretko nastaje iz duha jedne, na prvi pogled vrlo drugačije ideologije – ekonomskog libertarijanizma. Stenli konstatuje da se veza između ove dve ideologije može naći upravo u socijaldarvinizmu – tumačenju društva kao borbe za opstanak: u libertarijanizmu ova borba se vodi između pojedinaca, a u fašizmu između etničkih kolektiva ili rasa. Izvodi ove dve ideologije nisu isti, ali viđenje društvenog života kao direktnog nastavka prirodne selekcije, po Stenliju, objašnjava lakoću sa kojom mnogi pobornici jedne ideologije prelaze u drugu:

„Ekonomski libertarijanizam – koji ne treba brkati sa demokratijom – predstavlja filozofiju u kojoj se borba između individua posebno vrednuje i u kojoj uspeh determiniše vrednost pojedinca. Fašizam je, s druge strane, zasnovan na vrednosti grupe kao proizvoda borbe između grupa. Fašizam stoga umesto individua ima grupe kao subjekt i objekt analize. On je očigledno drugačiji od libertarijanizma. Ali skorašnja istorija pokazuje da postoje problematične pretpostavke koje omogućavaju ljudima da neprimetno skliznu iz jedne u drugu ideologiju. Na primer, oni koji veruju da pripadaju grupi sa superiornim radnim navikama i većim kapacitetom za kompeticiju, mogu izvesti svoju individualnu vrednost iz te grupe i solidarnosti sa njom. Ljudi koji razmišljaju na ovaj način skloni su da na međunarodno tržište gledaju kao na bojno polje na kojem se sukobljavanju individualne ‘nacije’; van granica nacije oni vide samo ‘svet neprijatelja’“.

Ono što se danas dešava sa pokretom Dosta je bilo već se desilo više puta – sa nemačkim AfD-om, mađarskim Fideszom (i njegovim liderom, nekadašnjim Sorosevim stipendistom – Viktorom Orbanom), britanskim UKIP-om, američkim republikancima, a kako upravo gledamo, nešto slično se dešava i sa britanskim konzervativcima.

Dobro, neka je to sve zaista tako, ali zašto se baviti pokretom koji je za svega tri godine od individualno najjače opozicione snage u parlamentu uspeo da se sroza na nivo marginalne političke pojave? Na ovo pitanje bi se moglo odgovoriti na sledeći način – postoje ličnosti i pokreti koji, poput limenog petla na krovu, pokazuju iz kog pravca vetar duva, nepogrešivo predskazujući predstojeće oluje. Nekada avangarda politike štednje koja je u međuvremenu postala zaštitni znak aktuelnog režima, Dosta je bilo se sada još jednom našao u ulozi ideološke prethodnice – ovog puta u ime trampizma i orbanizma. U trenutku kada nam se aktuelni nelegitimno izabrani predsednik Srbije veselo javlja iz Budimpešte, sa nečega što se zove „Demografski samit“, ovo pomeranje vetrokaza bi trebalo itekako da nas zabrine.

Peščanik.net, 07.09.2019.