Centar za evroatlantske studije (CEAS) smatra da euforični način na koji Ministarstvo odbrane i državni vrh predstavljaju domete reformi u Vojsci Srbije i sistemu odbrane nije primeren pravom stanju stvari s obzirom na sporost procesa uspostavljanja demokratske kontrole nad Vojskom, bezbednosnim i obaveštajnim službama, a pre svega imajući u vidu brojne, još uvek nerazjašnjene, nasilne smrti pripadnika Vojske i ulogu Vojske u stradanju i skrivanju dokaza o odgovornosti MO za pogibiju radnika RTS tokom NATO bombardovanja. Intenzivne najave učešća naših jedinica u “mirovnim” misijama UN i EU su neprecizne ili namerno nepotpune. Uporno isticanje izvoznih uspeha namenske industrije i njeno vezivanje skoro isključivo za Ministarstvo odbrane, nemaju mnogo smisla ako se ne zna ko je sve odgovoran za njen rad, da li ostvarena sredstva ulaze u budžet i kako se raspodeljuju, kao i kakve sve bezbednosne i spojnopolitičke reperkusije taj izvoz može da ima.

CEAS izražava čuđenje nad nezainteresovanošću medija da nadležne, bar povodom proslave Dana Vojske ako već ne u ogromnom broju intervjua ministra odbrane i načelnika GŠ VS koji više liče na saopštenja za javnost, pitaju o ovim temama. Nažalost, isto ćutanje dolazi i od stranaka koje se zalažu za preoket u Srbiji. CEAS smatra da su upravo uspostavljanje pune demokratske i civilne kontrole i dubinske personalne promene u Vojsci i službama osnovni preduslov za preokret u Srbiji, a ne lične i nematerijalizovane verbalne političke preference pojedinih aktera političkog života.

CEAS podseća da uspostavljanje profesionalne vojske samo po sebi nije dovoljno ako se istovremeno ne preduzimaju i odgovarajuće personalne promene u oficirskom sastavu zbog neospornog ratnog zločinačkog nasleđa iz ratova devedesetih. Jedini način smene kompromitovanog kadra do sada bio je unapređenje do penzionisanja ili proglašavanje kadrovskog viška što demonstrira nemoć civilnih nad vojnim organima, obaveštajnim i bezbednosnim strukturama, to jest odsustvo demokratske kontrole. Civilni organi sami nisu uspeli da pozovu skoro nikoga iz VS na krivičnu i profesionalnu odgovornost zbog niza evidentnih propusta i zločina, počinjenih u ratnim i mirnodopskim uslovima. Iznuđeno slanje vojnih kadrova u Haški tribunal i suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima, o kojima državni vrh nema jasan stav, tako i dalje ostaju jedini suštinski reformatorski potezi u Vojsci Srbije.

CEAS primećuje da je Vladi Srbije trebalo nekoliko godina da konačno, bez reakcije stručne ili šire javnosti, postavi generalnog inspektora koji treba da nadzire rad vojnih obaveštajnih i bezbednosnih agencija, iako je na to odavno bila obavezana po zakonima o Vojnobezbednosnoj agenciji i Vojnoobaveštajnoj agenciji. Ovo takođe govori o odsustvu demokratske kontrole, koja mora biti glavni cilj svih reformi sistema odbrane i bezbednosti. I sam izbor relativno anonimnog i za pitanja nadzora nestručnog Božidara Banovića na mesto generalnog inspektora navodi na zaključak da se radi o potezu koji zadovoljava formu ali ne i suštinu.

O odsustvu demokratske kontrole nad Vojskom i službama i nekoordiniranosti rada nadležnih agencija javno su nedavno konačno progovorili tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević i potpredsednik Vlade za evropske integracije Božidar Đelić, obojica u kontekstu nemogućnosti države da locira i uhapsi Ratka Mladića. Nažalost njihove izjave nisu zavredele komentare nadležnih u Vojsci, Ministarstvu odbrane ili članova skupštinskog Odbora za odbranu i bezbednost, koji očito iz političkih razloga ne koristi sva ovlašćenja koja ima.

CEAS još jednom podseća na niz još uvek nerazjašnjenih nasilnih smrti vojnika, stradalih tokom služenja redovnog vojnog roka u mirnodopskim uslovima. Sve ih karakteriše niz kontroverzi i opstrukcija u istragama i činjenica da za stradanja vojnika još uvek niko nije odgovarao profesionalno ili krivično. Evidentirani i dokazani propusti pravosudnih organa u ovim predmetima govore u prilog da oni ne postupaju samostalno po slovu zakona već pod pritiskom vojnih struktura koje zataškavaju svoje propuste. Prema saznanjima CEAS, u slučaju smrti vojnika Srđana Ivanovića, koji je vozio aktuelnog zamenika načelnika GŠ VS Mladena Ćirkovića i Ratka Mladića u leto 2005, pre nego što je nasilno umro zadnjeg dana vojnog roka, Okružno a posle i Više tužilaštvo u Leskovcu su pet puta od nadležnog istražnog sudije tražili preduzimanje dodatnih istražnih radnji, između ostalih i saslušavanje oficira VS Dragana Đorđevića iz Leskovca koji je poslednji video Ivanovića. Nadležni istražni sudija i sudsko veće su sve te zahteve odbijali iako ih ZKP obavezuje na neke od predloženih istražnih radnji. U slučaju Radomana Žarkovića, koji na telu ima preko dvadeset rana koje je nemoguće naneti samom sebi, a za koga vojni organi tvrde da je izvršio samoubistvo, istražne radnje se navodno sprovode pred organima u Nišu bez obrazloženja kako je i zašto tako nešto moguće jer nadležnost nad slučajem moraju imati vojni pa sudski organi u Leskovcu. Ni u jednom spomenutom slučaju, kao ni u slučaju Topčider, više godina nema nikakvog pomaka.

CEAS pozdravlja odluku da se pripadnici VS šalju u vojne i civilne misije EU i UN, ali smatra neodgovornim insistiranje na njihovom “mirovnom” karakteru i u formalnom i u suštinskom smislu. Pripadnici misije UN na Haitiju, na primer, ginuli su u pobunama. Pripadnici EU misija na Mediteranu i u Somaliji nisu samo u mirovnim misijama već i u misijama uspostavljanja mira koje imaju mandat upotrebe sile. O Petersburškim zadacima, koji su osnov rada misija u okviru EU Zajedničke odbrambene i bezbednosne politke ( EU ZOBP), koji predviđaju i oružane operacije, kao i novoj odredbi o obaveznoj solidarnosti koja je definisana Lisabonskim sporazumom EU, te njihovom odnosu prema srpskoj neutralnosti, u srpskoj stručnoj javnosti se uopšte ne govori. Ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac se u svojim mnogobrojnim intervjuima nikad na ove teme nije osvrnuo niti je o njima bio pitan.

CEAS podseća da je i misija EULEX na Kosovu, čije mandate Vlada Srbije osporava u mnogim oblastima, a sada smatra i da EULEX ne bi trebalo da se bavi istragom o trgovini organima, misija EU zajedničke odbrambene i bezbednosne politike. Istovremeno, Srbija se, a pre svih ministar Šutanovac, hvali time da nameravamo da postanemo “punopravni član” te politike, bez objašnjenja šta to tačno znači, najavljujući i potpisivanje Bezbednosnog sporazuma sa EU. Inače, država Srbija je i u Skupštini usvojenoj Nacionalnoj strategiji bezbednosti (NSB) najavila da preuzima “obaveze” koje proizilaze iz EU ZOBP. CEAS smatra da bez obzira da li se radi o vojnicima koji su regrutovani ili o profesionalnim vojnicima, i oni i javnost imaju pravo da znaju više i preciznije o namerama države o upotrebi Vojske.

CEAS koriti priliku da povodom Dana Vojske pita Vladu Srbije šta tačno znači “bezrezervna pomoć MO odbrambenoj industriji” kojom se hvali ministar Šutanovac? Ko po zakonu ima glavnu reč u vezi rada namenske industrije, ko u vezi izvoza njenih proizvoda, ko u vezi uslova rada radnika u njenim fabrikama i gde uopšte završavaju navodne ogromne sume novca od oživljene vojne industrije Srbije? Da li država Srbija, koja je preko MIP uspostavila jake nesvrstane prijateljske i strateške veze sa režimima protiv kojih se sada buni arapski svet ali i sa onima koji još uspevaju da guše narod poput Libije, te režime preko MO snabdeva oružjem i municijom?

Imajući u vidu da je Srbija zvaničnim iračkim oružanim snagama izvezla vojnu opremu u vrednosti od 300 miliona dolara CEAS smatra da se mora imati jasnija svest o tome da je najveći nivo nasilja u Iraku trenutno upravo unutar-iračko nasilje. Zvanične snage, koje i Srbija naoružava krvavo se sukobljavaju sa jakim snagama koje se protive njihovoj vezi sa SAD. One su u najmanju ruku povezane sa Al-Kaidom koja deluje globalno. U takvim okolnostima ima osnova hrabrije se javno upitati da li Srbija treba da postane član nekog kolektivnog sistema odbrane, a ne samo hvaliti se dometima izvoza kontroverznim režimima i prijateljskim odnosima sa NATO, koji u takvoj relaciji nema obavezu pomoći i reakcije u slučaju napada, uz naglašavanje poštovanja odluke o vojnoj neutralnosti, koja je ionako dezavuisana spomenutom namerom prihvatanja obaveza iz EU ZOBP u NSB. Koordiniranje rada pojedinih ministarstava u cilju veće bezbednosti Srbije i njenog manjeg blamiranja na međunarodoj areni, kao i usaglašavanje domaćih obavezujućih dokumenata čija je neusklađenost takođe sramota, morali bi biti jedan od prioriteta prilikom rekonstrukcije Vlade Srbije.

CEAS smatra da pohvale koje iz zapadne međunarodne zajednice dolaze Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane, pre svega služe njihovim interesima uspostavljanja saradnje i transformacije u smislu interoperabilnosti koje njima mogu pomoći u bitkama koje vode. Ti interesi od terorističkih napada na SAD, kao i odsustvo zajedničkog stava članica EU o statusu Kosova, nadvladavaju one koji bi zahtevali i podržavali uspostavljanje demokratske kontrole i sprovođenje tranzicione pravde pre svega drugog. To je dobrim delom razlog ovako zabrinjavajućeg stanja stvari u Srbiji 2011.

 
Centar za evroatlantske studije, 13.02.2011.

Peščanik.net, 14.02.2011.