Foto: Arta Merk Kostić

Foto: Arta Merk Kostić

To više nije vest ni za javni servis. „Obraćanje predsednika Vučića u 20 časova“, stoji negde pri dnu, daleko od udarnih vesti na sajtu RTS-a, bez obzira na to što će obraćanje biti baš na toj televiziji. Nema u pojavljivanju predsednika na javnom servisu više ničeg ekskluzivnog. Nije stvar samo u tome što je on non-stop na toj televiziji, u toj meri da je nedavno nenajavljen upao i u Drugi dnevnik i zadržao se tamo dvadesetak minuta. Da je samo to, reklo bi se, pa dobro, o javnom servisu je ipak reč, a imamo posla s predsednikom koji zahteva neprekidnu pažnju, pa su se njegov karakter i javna funkcija te svrha javnog servisa nesrećno poklopili. Ali, predsednik, pored RTS-a i neke druge televizije tretira na isti način, pa smo i prošle nedelje imali priliku da gledamo njegov unutrašnji dijalog na jednoj od njih. Na jednoj drugoj, baš kao da je reč o rijalitiju, imamo priliku da neprekidno uživo pratimo svaki predsednikov korak u javnosti.

Istina, forma vesti je ispunjena: „Predsednik Vučić obratiće se večeras javnosti u 20 časova iz Predsedništva Srbije“. Zvuči ozbiljno. Zvuči kao kada se u nekim drugim, pristojnijim zemljama pristojniji predsednik obraća građanima jer ima nešto bitno da im kaže, da objasni, da najavi, da ih umiri ili da ih pripremi na događaje koji izlaze iz okvira svakodnevne rutine. Za redovne stvari, za građane su tu predsednik vlade i ministri, u tim pristojnijim zemljama. Drugim rečima, obraćanje predsednika vezuje se za neku vrstu vanrednih ili kriznih okolnosti. Nama se Aleksandar Vučić kao predsednik obraća svakodnevno, iz čega bi moglo da se zaključi jedino (i sasvim ispravno) to da je Srbija u permanentnoj krizi otkad je on predsednik. Prava vest bi zapravo bila da jedan dan nećemo u medijima videti Vučića: to bi bila izvanredna okolnost. Zato nastavak date vesti predstavlja kontraklimaks u odnosu na njenu prvu rečenicu: „Vučić će govoriti o svim važnim pitanjima, kao i o unutrašnjem dijalogu o Kosovu i Metohiji. Direktan prenos je na našem prvom programu“. Poslednja rečenica već zvuči smešno – jasno je, naime, da to neće biti jedina televizija sa direktnim prenosom obraćanja.

Da ponovimo: „Vučić će govoriti o svim važnim pitanjima“. Koliko ima važnih pitanja? Za koga su ona važna? Ko je formulisao ta pitanja i ko je utvrdio da su ona važna? Da li su to pitanja o kojima Vučić nije govorio prethodnih dana, nedelja i meseci? Koliko će trajati obraćanje ako će Vučić govoriti baš o „svim“ važnim pitanjima? I dalje – „kao i o unutrašnjem dijalogu o Kosovu i Metohiji“. Izgleda, kako stoji u vesti, da „unutrašnji dijalog“ nije važno pitanje. Ako će pored svih važnih pitanja biti reči i o Kosovu i Metohiji, onda Kosovo i Metohija dođu tu kao neki nevažni dodatak, intermeco za predah od važnih pitanja. Dobro, autor kratke vesti od tri rečenice i nije to mogao bolje da sroči – jasno je da nema dobrih razloga za „obraćanje“, pa su se on ili ona dovijali kako su znali i umeli. Očito da ne može biti ništa važno ako će se govoriti o „svim važnim pitanjima“. A kad ništa nije bitno, Kosovo i Metohija su tu da podignu tenziju. Iz vesti se može iščitati čak i neka vrsta rezignacije što sve to mora da se najavi zajedno sa direktnim prenosom.

Naravno, sad spekulišemo. U tim spekulacijama moglo bi se pretpostaviti da je proradio Vučićev karakter. Taj karakter ne može da otrpi ni kritiku, a pogotovo ne šalu na svoj račun. A šala je stigla ni manje ni više nego od novog predsednika kosovske vlade Ramuša Haradinaja lično. Haradinaj je, u očiglednom ironijskom ugledanju na Vučića, predložio „unutrašnji dijalog“ na Kosovu. Videvši svoj odraz u kosovskom ogledalu, isprovocirani Vučić je odmah zakazao „obraćanje javnosti“ u direktnom prenosu. A možda, tražeći makar kakav povod, i previše učitavamo: kao da je ikakav povod Vučiću potreban da nam se javno obrati i uznemiri nas. Pa ipak, vest nije suvišna i sa sobom nosi nešto vanredno, kako to i ide uz predsednička obraćanja. Mogli bismo je pročitati kao upozorenje na opasnost, recimo ovako: predsednik Vučić obratiće se večeras u 20 časova iz Predsedništva Srbije; direktan prenos biće na prvom programu; dakle, u 20 časova promenite program, ugasite televizor, izađite iz kuće i prošetajte, evakuišite se pred – još jednom u nizu – predsedničkom bujicom.

Peščanik.net, 12.09.2017.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)