MMF u saopštenju o razgovorima u Beogradu upozorava na rastuće rizike sa kojima se suočava srpska privreda. Razlog je u rastućem deficitu na tekućem računu i njegovom otežanom finansiranju zbog sve dublje finansijske krize u svetu. Saopštenje nije posebno sadržajno ni kada je reč o tome koje bi mogle da budu posledice suočavanja sa povećanim rizicima, a ni kada je reč o sugestijama o promeni privredne politike. Kada je reč o ovome poslednjem, jedino što je zanimljivo jeste da MMF sugeriše radikalne reforme, kako one strukturne, tako i u politici Vlade. Po tonu saopštenja se može zaključiti da se u reforme, koje se i inače detaljno ne obrazlažu, ne polažu velike nade.

Zašto rastu rizici? Jedan razlog je što se cenovna stabilnost ili, bolje rečeno, kontrola nestabilnosti zasniva na kursu dinara, koji apresira kako inflacija ne bi sasvim izmakla kontroli, ali to povećava uvoz robe i usluga. To je, kaže MMF nedvosmisleno, neodrživo. Šta to znači? Da je ili potrebno smanjiti uvoz ili će se morati korigovati kurs. Ili , najverovatnije, i jedno i drugo, moglo bi se dodati. Da bi se smanjio uvoz, potrebno je smanjiti potrošnju, pre svega javnu. A to znači i usporiti privredni rast. Ako bi, pri tom, dinar depresirao, kako bi se možda povećao izvoz, sledi inflacija, pad realnih zarada i dodatno usporavanje privrednog rasta.

Rizik da do te krize dođe dodatno raste usled toga što zaduživanje u inostranstvu poskupljuje, a moguće je da dođe i do otežanog pristupa kreditima po bilo kojoj ceni. Pored toga, ako svetska privreda ili bar razvijene privrede uðu u recesiju, pašće cene srpskog izvoza, koji je i inače veoma ograničen i zasniva se na par proizvoda kao što su metali i hrana. Budući da MMF računa da će deficit na tekućem računu biti iznad 18 odsto bruto domaćeg proizvoda, što je više od šest milijardi evra (MMF kaže oko 500 milijardi dinara), njegovo eventualno otežano finansiranje uz usporavanje rasta izvoza bi mogli da dovedu do ozbiljne i produžene recesije, jer bi bilo potrebno veoma značajno smanjenje potrošnje.

Koji su izgledi da doðe do otežanog finansiranja? Ovo u velikoj meri zavisi od odluke koja će se ovih dana doneti u američkom Kongresu. Ukoliko se usvoje mere da se stabilizuje finansijski sektor u Americi, tako što će rđave dugove otkupiti država i uz to dokapitalizovati praktično čitav taj sektor, recesija u Americi i, možda, u Evropskoj uniji se verovatno neće izbeći, ali neće doći do duboke depresije. U suprotnom, ne samo američke već i evropske banke bi mogle da zapadnu u ozbiljne teškoće, a ako bi kreditiranje presušilo, to bi dovelo privrede kao što je srpska u velike teškoće. Za sada nema indikacija da su srpski političari ove rizike zapazili.

 
Blic, 27.09.08.

Peščanik.net, 27.09.2008.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija