U Srbiji je uhapšeno devet pripadnika Šakala i Teritorijalne odbrane (TO) zbog sumnje da su u selu Ćuška, u opštini Peć na Kosovu jednog majskog dana 1999. ubili 44 Albanca. Hordu lešinara činili su vojnici, policajci, paramilitarci, dobrovoljci, bosanski Srbi i zatvorenici pušteni iz zatvora u centralnoj Srbiji. U saopštenju o hapšenju se ne spominje da su svi ubijeni bili muškarci od 19 do 69 godina. Saopštenje je objavljeno dve nedelje pre nego što su poslanici Srbije šibicarili da li je ubistvo 8.372 dečaka i muškaraca u Srebrenici genocid.

Ćuška je rodno selo Agima Čekua, a Šakali se sumnjiče za ubistvo oca i brata kasnijeg premijera Kosova. Istovremeno su od drugog rođaka Čekua – “ratnog zločinca”, “okorelog kasapina”, “dokazanog teroriste” uzeli 25.000 eura. Drugoj porodici su oteli više od 50.000 eura. Seljani su pod pretnjom oružja morali da novac, nakit i dokumenta predaju jednoj od žrtava, a žrtva je morala da sve spakuje u torbu i preda ubicama.

Od albanskih civila lešinari su uzeli stotinak vozila koja su registrovali u Crnoj Gori, a zatim prodavali u Srbiji. Otimali su i nameštaj i električne aparate. Vođa Šakala, Nebojša Minić ili “komandant Smrt” pobegao je u Argentinu putem četnika i ustaša, kupio dva lokala gde se trgovalo drogom i ljudima. Nameštajem otetim od ubijene albanske porodice uredio je supruzi kuću u Beogradu. Nameštaj je dovozio kamionom “mercedes” koji je oteo od Albanca iz izbegličkog konvoja. Obećao je da će mu sina vratiti živog ako mu prepusti kamion sa tovarom. Drugom Albancu je obećao da ga neće ubiti ako mu kaže gde je sakrio novac. Kada mu je čovek to otkrio, Minić je naredio kolegi da ga ubije, a žrtvi se obratio sa: “Vidiš da te neću ja ubiti”. Patriota Minić je ubio dobrovoljca iz Kragujevca, jer je pre njega opljačkao jednu albansku porodicu.

On je bio telohranitelj Branislava Ivkovića, funkcionera SPS, poslanika savezne skupštine, ministra Srbije. Vozio ga je u BMW 850 koji je oteo u kosovskom selu Zahaća. Ivković je jedan od 16 Miloševićevih ministara krivično prijavljenih 2001. zbog pronevere i rasipanja državnih para. On je omogućio šefu svih saveznih carinika, Mihalju Kertesu, da u Beogradu dobije kuću od 290 kvadrata. Kertes je, pak, osuđen na godinu i po dana zatvora, jer je saučestvovao u ubistvu četvorice saradnika Vuka Draškovića, a upravo mu se sudi, jer je odneo milione maraka na Kipar.

Šakali su prvi na koje će se primeniti Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela ratnog zločina. U Srbiji su 43 ratna zločinca osuđena na 600 godina zatvora. Prema podacima Tužilaštva za ratne zločine, pljačka i bogaćenje motivisalo je 90 odsto procesuiranih da idu u rat. Prema rečima ministarke pravde Snežane Malović “imovina oduzeta od osumnjičenih će biti vraćena našim sugrađanima u Bujanovcu i Preševu”.

U martu 2009. u Leskovcu su danima protestovali policajci i rezervisti zbog hapšenja četvorice bivših pripadnika 37. odreda Posebnih jedinica policije (PJP). Na prednjoj strani njihovih majica bili su likovi uhapšenih, a na poleđini poruka “Heroji 37. odreda”. Demonstrante su podsticali policijska uprava Leskovca i nezavisni sindikat policije. Fond za humanitarno pravo je pripadnike PJP krivično prijavio kao izvršioce i naredbodavce ratnih zločina, ali im je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić obećao pomoć, “jer je u interesu MUP-a da se dokaže njihova nevinost”. Već 386 dana je zataškan slučaj onih koji su imali, kako su izjavili svedoci, poseban jezik sporazumevanja za ubistva: “izvedi ga na sunčanje”, “upotrebi gumicu”, kao i posebnu rutu za odvoženje opljačkanog sa Kosova 1998. i 1999. Kradena roba kamionima se prevozila u gradove na jugu Srbije, a novac je završavao uglavnom u džepovima starešina: “Grupa policajaca je bila zadužena da preko noći to odveze i da se vrati do jutra. To je 150 do 250 kilometara u jednom pravcu, imali su vremena od 20-21.00 do 03-04.00 ujutru da odvezu i da se vrate. U Leskovcu su postojala specijalna stovarišta za to. Onda se to prodavalo. Komandir čete otme mercedes, pokloni ga komandiru 37. odreda, ovaj ga proda, pa dobije drugi na poklon”, ispričao je svedok. “Ubijene zarobljenike bi pretresali tražeći je l’ ima neka sitna para da se kupi pivo”, priznao je drugi. U Leskovcu su među pokradenim stvarima popisani i: satelitska antena, prozorska okna, fen za sušenje kose, gipsana balerina okružena gipsanim lovačkim psima, futrola za naočare koja se ne može zatvoriti.

Tužilaštvo za ratne zločine je zainteresovano za imetak bivšeg komandanta paravojnih Škorpiona Slobodana Medića i nekadašnjeg komandanta TO Vukovara Miroljuba Vujovića. Vujović ima 32 lokala, benzinsku pumpu i luksuznu kuću u Novom Sadu. Osuđen je na 20 godina zatvora za ubistvo 200 hrvatskih civila na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara novembra 1991. Medić, pravosnažno osuđen na maksimalnih 20 godina zatvora zbog ubistva četvorice maloletnih i još dvojice Srebreničana u BiH jula 1995. poseduje farmu ovaca i konja u Vojvodini i kuću u Novom Sadu. Drugi osuđeni Škorpion star 25 godina posedovao je veliku diskoteku i kafić.

Željko Ražnatović Arkan, sin pukovnika JNA, u pljačkaškim pohodima od istočne Slavonije preko Bosne do Kosova namaknuo je 100 miliona eura. Arkanovi “gardisti” su bili i “inžinjerci”, specijalizovani za “belu tehniku”, poljoprivredne mašine, nakit, drvnu građu… Za emisiju TV Pink 1993. Arkanova udovica se okitila ogrlicom od dragog kamenja. Gledateljka sa bosanskim akcentom pita: “Da li na ogrlici koju vaša gošća nosi nedostaje kamen kod kopče?” Zatečena, udovica potvrđuje. Minimaks pita: “Kako znate?” Žena kaže: “Znam, jer je uzeta iz moje kuće u Bijeljini”. Program je na kratko prekinut reklamama.

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kaže da Ratku Mladiću imovina neće biti oduzeta, „jer se njegov predmet ne vodi pred našim sudom”. U aprilu 2009. u Srbiji je osnovana državna komisija koja traži posmrtne ostatke i inventariše imovinu Ratka Maldića.

“Pustošili su, klali, otimali i pogrešno to nazivali carstvom. A gde su napravili pustoš, to su nazvali mirom”, napisao je rimski istoričar Tacit.

 
Monitor, štampano izdanje, 02.04.2010.

Peščanik.net, 07.04.2010.