Ako ovih dana neki mališan u osnovnoj školi postavi, za svu djecu, nadasve intrigantno pitanje: „Kako sam došao na svijet?“, dobit će dva dijametralno suprotna odgovora. Na satu vjeronauka časna će mu sestra, jer one mahom predaju taj predmet, nježno odgovoriti: „Dijete, došao si na svijet Božjom voljom.“

„Ali šta je onda seks i šta to mama i tata rade po noći?“ „No, no, seks je nešto prljavo, i roditelji ti sigurno rade neke gimnastičke vježbe“, rezolutno će odgovoriti žena u crnom. Vjeronauk, inače, kao rijetko gdje u civiliziranom svijetu, pohađaju skoro svi mali Hrvati u svjetovnim školama, a o prevlasti crkve u sekularnoj državi govori i skandalozni podatak da su početkom i ove školske godine učenici svih osnovnih škola, prije prvog sata nastave, u pratnji nastavnika privedeni u crkve. Na blagoslov! Naravno, pobunili su se tek rijetki roditelji, dok socijademokratska vlast drži jezik za zubima.

Njen je ministar obrazovanja, naime, zaokupljen uvođenjem dva nova predmeta u škole – zdravstvenog i građanskog odgoja – pa će onaj isti mališan moći pitanje o svom dolasku na svijet sada postaviti i uči iz zdravstvenog. Odgovor bi trebao biti da je na svijet došao upravo zahvaljujući onim „gimnastičkim vježbama“ tate i mame, to jest začećem, kao rezultatom prostog seksualnog čina. Tu će, naravno, u dječjoj glavi nastati teški kaos, ali bez brige, dilemu je već riješio jedan vrli pedagog, kazavši kako je „pogled na svijet, bilo religiozan ili politički, nešto za po doma, a ovo je gradivo složeno na znanstvenim principima.“

Novi će predmeti također podučiti djecu važnosti spolne ravnopravnosti, to jest utuviti im u glavu da su i homoseksualci ipak ljudi, dok će im istodobno vjeroučiteljica – u istoj toj školi – rezolutno kazati da su homoseksualci opasni bolesnici kojima nema mjesta među normalnim ljudima. Što je uostalom donedavno i pisalo u udžbeniku za biologiju, da bi tek nakon ukora zbog homofobije, iz Evropske Unije, taj „podatak“ bio uklonjen, ali se od tada ljudi drukčije seksualne orijentacije uopće ne spominju u školskim knjigama.

Ništa nenormalno za krajnje devastirano područje školstva kojega je u Hrvatskoj još devedesetih zahvatio opasni, tupi nacionalistički zanos; „nepoćudne“ su knjige masovno završile u kontejnerima, a nastavničko je osoblje bespogovorno prihvatilo udžbenike koje su pisali najrigidniji članovi tadašnje vladajuće partije. Rezultat – uskogrudna nacionalna indoktrinacija posve je uništila opće obrazovanje, pa će, na primjer, na upisnim testovima za Filozofski fakultet većina kandidata svrstati Aristotela među važne vojskovođe.

No ministarstvo obrazovanja odbija se baviti suštinom problema, nego se i dalje uči kako je diktator Franjo Tuđman bio veličanstveni državnik, zaslužan za uspostavu države iz koje su onda, ničim izazvani, masovno otišli njezini srpski građani. Nije bilo etničkog čišćenja, nego je to propaganda neprijatelja Hrvatske, a enormnu pljačku srpskih kuća i ratne zločine nisu počinili hrvatski vojnici, nego „nepoznati počinitelji“. Shodno tim brojnim revizionističkim natuknicama, ni Tuđmanova soldateska nije ratovala u Bosni i Hercegovini, komadala tu susjednu državu, trpala Muslimane u logore…

A na moguću primjedbu nekog mališana: „Ali moj tata je ratovao u Bosni i za to prima penziju!“, sada će od nastavnika građanskog odgoja dobiti valjda odgovor kako je mališan svoga tatu nešto krivo shvatio. Šizofrenija je, dakle, sastavni dio ovdašnjeg obrazovnog procesa, jer u knjigama i dalje važno mjesto zauzima, na primjer, izvjesni Mile Budak, ali samo kao pisac, ne i kao tvorac rasnih zakona u nekadašnjoj ustaškoj državi Hrvatskoj. I zločinac čije ime i danas nose neke ulice u Hrvatskoj.

Zapravo, etnička je nesnošljivost upisana u sam kulturni kod nacije, čemu je naravno itekako pogodovao upravo zapušteni obrazovni sistem. Čije se zloćudne temelje sada pokušava samo kozmetički uljepšati nekakvim građanskim odgojem, to jest usmenom predajom o etničkoj toleranciji, kao važnoj demokratskoj stečevini.

A da bi se naglasila važnost novoga obrazovnog pokreta socijaldemokrata – prema kojemu će mališani u školi najprije učiti kako oprati zube i ručice, a potom prionuti na knjige prepune revizionističkih podataka o hrvatskoj povijesti, kulturi… – ministar je kao svoju savjetnicu za pitanja nutricionizma uzeo suprugu aktualnog premijera i svoga partijskog šefa. Gospođa Milanović tako pruža svoje usluge u promjeni prehrambenih navika malih Hrvata, jer da je ustanovljena strašna istina kako njih čak 66 posto ne jede voće i povrće. Sada će im se objasniti sva važnost jabuka i zelene salate, a kada dođu kući roditelji će im uvaliti poveći komad jeftinog crnog kruha i tanjur tjestenine, možda i poneku pljusku. Jer oboje su već mjesecima nervozni, zabrinuti članovi one masovne kategorije od 320 tisuća nezaposlenih, budući da vladajući nemaju nikakav odgovor na krizu, a i cijene voća i povrća tako su bezobrazno visoke da se o zdravoj prehrani može samo sanjati.

Ali podrazumjeva se da ni ministar obrazovanja, ni savjetnica mu za nutricionizam, premijerova supruga, ionako nemaju puno dodira sa stvarnošću, pa je i ova mini reforma školstva samo dio ukupne politike farse aktualne vlasti.

Mladina, 07.09.2012.

Peščanik.net, 10.09.2012.

TEMA – RAZGOVOR O OBRAZOVANJU