U nekoj normalnoj zemlji, možda čak i onoj koja je punih jedanaest godina bila pod rigoroznim monitoringom Europske unije, a od punopravnog članstva dijeli je samo osam mjeseci, nepravomoćna presuda Aleksandri Ljubi samo bi dodatno učvrstila povjerenje u sustav.
U Hrvatskoj, međutim, ona ga je dodatno narušila.
Uvjetna kazna od deset mjeseci zatvora bivšoj glasnogovornici policije zato što je zloupotrijebila položaj tako što je prijateljicu s dvoje djece ugostila u MUP-ovu odmaralištu mogla bi se u normalnoj zemlji staviti uz bok famoznim skandinavskim slučajevima kad su političari morali davati ostavke zbog kutije Tobleronea.
U Hrvatskoj je izazvala salvu smijeha, masovno ruganje i sveopće zgražanje.
I to ne zato što bi hrvatski građani eventualno odobravali ono što je Ljuba učinila, jer ipak je prekršila neka pravila i do neke mjere zloupotrijebila svoj položaj, već zato što se i na njezinu slučaju mogu uvjeriti kako se u ovoj zemlji sustav obračunava samo sa sitnim ribama, bavi petparačkim prekršajima i iscrpljuje na beznačajnim slučajevima.
Umjesto da posluži kao dokaz da sustav djeluje, presuda Ljubi shvaća se kao dokaz da sustav i dalje ne djeluje.
Što i nije čudno kad ministar unutarnjih poslova živi u stanu u vlasništvu osobe koju se godinama istražuje i kod poduzetnika čija je tvrtka do jučer bila dužna par milijuna kuna poreza. Kad jedni nelegalno upadaju u obavještajni sustav, a drugi se tim sustavom legalno služe u zaštitu vlastitih interesa. Kad glavni državni odvjetnik odlazi na privatne večere s osobama koje bi trebao istraživati. I kad kriminalci slobodno hodaju naokolo.
O famoznim pokajnicima da se i ne govori.
Ovih dana 72-godišnja bakica, bez mirovine i na socijalnoj pomoći, završila je na šestodnevnom izdržavanju zatvorske kazne zbog pet neplaćenih računa za odvoz smeća i zbog nepoštivanja suda. Sustav je bio nemilosrdan, baš kao što se to od njega očekuje.
U isto vrijeme, na zagrebačkom Županijskom sudu odigrao se zanimljiv igrokaz. Krunskog svjedoka u procesu protiv Ive Sanadera, Roberta Ježića, sudac Ivan Turudić upitao je gdje su novci. “Na računu Dioki Holdinga, tvrtke koja je u mojem 100-postotnom vlasništvu, a čije je sjedište u Zugu u Švicarskoj”, odgovorio je Ježić. “Uplatite novac još danas”, rekao mu je sudac, a Ježić uzvratio: “Danas ne mogu, no u najskorijem roku ću dostaviti”. “Kad?”. “Za tridesetak dana”.
Nije bila riječ o 624 kune neplaćenih računa za komunalije, nego o pet milijuna eura navodnog mita namijenjenog premijeru Sanaderu. Sudac Turudić rekao je Ježiću da ga neće držati za riječ, ali da očekuje da taj novac bude prebačen na račun suda. Konkretne sankcije nije spominjao.
A prije nego što se Ježić uopće pojavio na suđenju Sanaderu, otprilike prije godinu dana, novinari su upitali predsjednika Republike Ivu Josipovića hoće li vratiti Ježićevu predizbornu donaciju od 200 tisuća kuna. Odgovorio je da hoće, tek ako Ježić bude pravomoćno osuđen, imajući puno povjerenje u činjenicu da se to neće dogoditi, budući da je ovaj izbjegao optužnicu prihvaćanjem uloge pokajnika.
Kao što se vidi, sustav je u punom pogonu. I što se on više zahuktava, to građani u njega imaju manje povjerenja.
Pogotovo kad slušaju predsjednika države kako u ponedjeljak izjavljuje da će “interna kontrola MUP-a imati posla” oko spornog izvještaja o navodnom nezakonitom prisluškivanju šefa tajne službe, pa već u utorak izjavi da je sve bilo zakonito, da bi svejedno zajedno s premijerom smijenio šefa Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. I to bez obrazloženja.
Sustav je tako i dalje u sigurnim rukama.
Baš kao što je to bio svih ovih godina kad je Hrvatska tonula u korupciju i kriminal, kad su poreznici pazili da ne nagaze one najveće, kad su se zakoni mijenjali da tajkuni ne bi završili u zatvoru, kad je glavni državni odvjetnik pazio da ne kukurikne, a suci se družili s mafijašima.
Ljuba je vratila novac i završila na sudu, Ježić nije vratio novac i nije završio na sudu. Baka Minka nije platila 624 kune komunalija i završila je zatvoru. Nino Pavić nije platio 2,5 milijuna kuna poreza i nije završio u zatvoru. Završio je s ministrom unutarnjih poslova u svom stanu.
Kao što se vidi, neki znaju kako se pouzdati u sustav.
Index.hr, 02.11.2012.
Peščanik.net, 03.11.2012.
