Sankt Petersburg, foto: Đorđe Tomić

Sankt Petersburg, foto: Đorđe Tomić

Bila je to izuzetno zanimljiva Direktna linija Putina sa pokornim narodom – direktan prenos umiranja ovog Putinu omiljenog televizijskog žanra. Bilo je to mnogo gore nego da su je prosto ukinuli. On gotovo ni na jedno pitanje nije odgovorio; ne samo na ona upućena od strane nezadovoljnog dela društva, već i od onih koji upravljaju zemljom – birokratije i činovništva. Videlo se da on smatra kako na njih jednostavno ne treba odgovarati.

Opšta slika bi se mogla svesti na tri elementa. Prvi – bila je to svojevrsna hronika siromašne zemlje čija se infrastruktura pred našim očima raspada. Drugi – Putin koji neprestano ponavlja: „Sredstva su izdvojena, a gde su ona sada – ne znam. Treba proveriti“. I treći – povremeno promicanje zlobnih SMS pitanja u dnu ekrana. A sva tri elementa su se na kraju presekla u jednoj tački, svečano ozvučenoj idiotskom izjavom voditeljke: „Organizatorima je stiglo 2 miliona i 600 hiljada pitanja“ – posle čega je Direktna linija bila „prekinuta“.

Putinova razglabanja o svom ocu i unucima spadaju u red pravila o vođenju konvencionalnih razgovora uobičajenih na prijemima: kad nemaš o čemu – a ti o porodici. Putin o svojoj porodici i nema šta zaista da kaže. A ovako ovlaš, bilo je to obraćanje bakicama koje sede pred svojim televizorima i čekaju bilo kakav emocionalni kontakt s ekranom.

Ranijih godina, najjača strana Direktne linije bila je njena skrivena dramaturgija. Sledeći sva pravila scenske umetnosti, napetost je iz časa u čas rasla. Naravno, ovi „spontani susreti Putina s narodom“ su i tada bili lišeni bilo kakvog sadržaja, ali gledaoci su i pored toga s pažnjom pratili tok emisije, čekali odgovore na škakljiva pitanja i unapred uživali u vrcavim mangupskim replikama svog glavnog junaka. Na samom početku, Direktne linije su trajale oko sat i po, a potom su se iz godine u godinu neprekidno produžavale. Putin im je iz godine u godinu poklanjao sve više pažnje. Kao kada gledaš dobar film – želiš da traje što duže. Ali poslednjeg puta ova predstava se otegla u razvučeni, dosadni scenski događaj za koji bi i dva sata bilo više nego dovoljno. Ona već tradicionalna dramska napetost je praktično sasvim isčezla.

Bila je to sumorna slika raspada, pre svega jedne liderske karijere. Putin ne samo da nije nastupio kao lider zemlje u celini, već ni kao lider establišmenta, kao neprikosnoveni vođa vladajuće klase. Stiče se utisak da se on čak nije ni pripremao za ovaj nastup. Izostale su uobičajene salve statističkih podataka kojima nas je nekada zasipao, što može da znači da je ranije baratao sumnjivim ciframa. Šta god da je po sredi, ova „linija“ je bila bez emotivnog naboja, lišena baš onoga zbog čega je i smišljena. Institucija direktne linije – intimna komunikacija predsednika sa svojim „vernicima“, s glasačkom većinom uključujući i establišment – ovoga puta je doživela potpuni neuspeh. Bilo je uočljivo i izbegavanje teme o njegovoj kandidaturi za sledeće predsedničke izbore. Ne bih da nagađam da li Putin planira da se opet kandiduje za predsednika, ali ova Direktna linija bi svakako bila loša predizborna aktivnost.

Putin je čovek neelastičan, sasvim privezan za „dnevni red“ koji je sam sebi odavno zadao. Sve tačke tog „dnevnog reda“ su već ispunjene, i to je njegov glavni problem. Sve što je mogao, on je već učinio – završio. Pred njim sada stoji samo beskonačan red ljudi koji traže novac. Lica na početku tog reda su već godinama ista, a do onih što stoje malo dalje novac ionako nikada neće stići. Putin više nema šta da ponudi i to je najkraći i najprecizniji rezime predstave koju smo gledali. Zemlji nije ponuđena nikakva budućnost osim „likvidacije kamp-prikolica u kojima borave stanovnici grada Njaganja“, teme o kojoj se na zasedanjima KPSS-a i pre 40 godina raspravljalo. Sve to je bilo veoma dosadno – čak sam uočio i par gostiju u sali koji samo što nisu zaspali – mada se pred njima (i nama) u stvari odvijao dramatičan događaj iščezavanja lidera… koji je na kraju „linije“ sasvim nestao.

Gleb Pavlovski, Snob.ru, 15.06.2017.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 22.06.2017.

TEMA – POPULIZAM