Barak Obama je govorio kako želi da promeni politički sistem. Sad kada je izabran za predsednika, videćemo šta to zapravo znači. Dok bude radio na dovođenju vojnika iz Iraka, reformi zdravstva i promovisanju američke energetske nezavisnosti, videćemo da li će održati obećanje i obratiti se za pomoć nekima koji drugačije misle. Jednom je obećao da će se pregovori o programu zdravstvene zaštite uživo prenositi na televiziji C-SPAN. Da li će zaista biti tako transparentan?

Možda ćemo odgovore na ta pitanja dobiti kroz neko vreme. Ali neke se indicije Obamine nove vrste politike pojavljuju i pre nego što je počeo da donosi odluke. U svom pobedničkom govoru Obama planira da pokaže simboličke gestove tako što će uputiti pomirljive poruke republikancima i što će nastupiti bez previše trijumfalizma. To je dobar početak, ali mogao bi da učini još nešto. Evo nekoliko predloga:

1. Da pruži ruku Džonu Mekejnu. Kako se kampanja bližila kraju, Obama je počeo lepše da govori o Mekejnu. Iza kulisa se takođe sudržavao. Prema jednom izvoru, kad su stratezi kampanje rekli da misle kako Obama ima šanse da pobedi u Arizoni i da treba emitovati reklamne spotove, lično je insistirao da se emituju samo pozitivni spotovi. „Ne bih da ga šutiram dok je na zemlji,“ parafrazirao je jedan pomoćnik Obamu.

Obama bi trebalo da ode dalje od dostojanstva koju će sigurno pokazati prema Mekejnu u pobedničkom govoru. Trebalo bi da obeća da će se uskoro sastati sa Mekejnom. Tim gestom bi postigao nekoliko stvari. Pokazao bi da je dostojanstven pobednik, što je poželjna osobina za predsednika. Takođe, izabrani predsednik bi pokazao da je spreman da sasluša ideje sa kojima se ne slaže, i time bi otvorio vrata čoveku koji bi u narednim godinama mogao da mu bude saveznik. Sa Mekejnovog stanovišta sigurno postoje prednosti u oživljavanju mita o dvopartijskom disidentu pred kraj karijere. To neće moći ako se ponaša kao opstrukcionista poput Miča Mekonela – bolje je biti senator voljan da sarađuje s novom administracijom. Obama bi mogao da mi pomogne u toj transformaciji, tako što će progovoriti o njegovoj časti.

2. Da imenuje republikance. Obama i njegov glavni strateg Dejvid Akselrod su navodno razgovarali o prevazilaženju obrasca o crvenim i plavim državama, a senator se više puta osvrnuo na kabinet Abrahama Linkona, poznat kao „Tim rivala“. Trebalo bi da svoje divljenje pokaže u praksi. Ima nekoliko mogućnosti za to. Mogao bi da imenuje senatora Ričarda Lugara iz Indijane za državnog sekretara. Mogao bi da imenuje senatora Čaka Hejgela iz Nebraske za ambasadora u Ujedinjenim nacijama. (Hejgel, koji želi da izađe iz Senata, stručnjak je za spoljnu politiku i želi da se jednog dana bavi privatnim biznisom). Obama bi mogao da imenuje i Kolina Pauela da vodi nacionalnu inicijativu za službu, ili neki drugi ozbiljni program koji nije pri vojsci.

3. Da radi bez plate. Obama je govorio o novom dobu za žrtvovanje i obećao je da će pročešljati budžet, stavku po stavku, i da će izbaciti nepotrebne programe. Kad bi radio bez plate, pokazao bi da se i sam nečeg odriče. On to može da priušti – zahvaljujući svojim knjigama, postao je imućan čovek. A od sledeće knjige će biti još bogatiji.

4. Da poveća transparentnost. Obama je svoju kampanju zasnovao na ukidanju uticaja interesnih grupa. „Nisu finansirali moju kampanju i neće voditi moju Belu kuću,“ uporno je ponavljao. Kako bi smesta mogao da ostvari ovo obećanje, Šila Kramholc, izvršna direktorka Centra za odgovornu politiku, napravila je mali spisak za kandidata koji je obećao neprevaziđene etičke norme.

·  Objaviti imena donatora koji su dali manje od 200 dolara.

·  Objaviti sume i zanimanja „okupljača“ koji su mu pomogli da sakupi basnoslovan novac.

·  Objaviti imena donatora programa Obama Transition Project.

·  Smesta objaviti imena ljudi koji finansiraju inauguralne komitete.

·  Obećati da neće sakupljati anonimne priloge za izgradnju predsedničke biblioteke do kraja mandata.

5. Da održi jedan inauguralni skup izvan Vašingtona. Obama je svoju kampanju opisao kao pokret koji njega samo nosi. Da bi simbolično potvrdio snagu koalicije koju je sastavio, Obama bi morao da održi neki predinauguralni skup negde izvan Vašingtona – možda u Ajovi, gde je otpočeo kampanju.

6. Da se sastane sa predstavnicima svih veroispovesti. Obama veruje u verske inicijative kakve je podržavao i predsednik Buš. Održavanjem javnog sastanka sa svim verskim vođama, Obama bi mogao da pokrene svoje projekte u ovom domenu. Time bi poslao važnu poruku onima koji nisu za njega glasali da nije radikalni kultur-liberal, kako su ga u kampanji predstavljali republikanci.

 
John Dickerson, Slate, 04.11.2008.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 09.11.2008.