Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Upravni sud je odbio zahtev za odlaganje izvršenja rešenja MUP-a kojim je hrvatskoj državljanki A.I.S. posle 12 godina mirnog, besprekornog boravka u Beogradu ukinut ranije odobreni boravak i zabranjen ulazak u Srbiju.

Za napuštanje zemlje dobila je rok od 7 dana. A reklo bi se, gotovo cinično, rok od 15 dana da podnese žalbu na rešenje, s tim da žalba ne odlaže izvršenje rešenja. Kolega Jovan Rajić koji zastupa A.I.S. podneo je odmah, blagovremenu žalbu, ali MUP – ćuti. I po svoj prilici biće tako svih 60 dana, pa i još 7 dana posle naknadnog zahteva za donošenje rešenja po žalbi. A tek nakon toga biće moguće podneti tužbu protiv tog rešenja Upravnom sudu. I potom u skladu sa žalosnom praksom tog suda na odluku čekati tri ili više godina.

Zato je Upravnom sudu podnet zahtev za odlaganje izvršenja rešenja MUP do konačne odluke suda po tužbi protiv rešenja. Ali Upravni sud je odbio taj zahtev uz neverovatno obrazloženje da „nije podnet nijedan dokaz iz kojeg se može nesumnjivo zaključiti da bi izvršenje rešenja čije se odlaganje traži nanelo štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi“.

Zar su zaista sudijama Upravnog suda (pored izvoda iz matičnih knjiga venčanih i rođenih) potrebni još nekakvi formalni dokazi za zaključak da proterivanje i razdvajanje od supruga i četvorogodišnjeg deteta (oboje su državljani Srbije) samo po sebi podrazumeva teško nadoknadivu štetu i za A.I.S. i za njih dvoje? Zar to, čak da gubitak radne dozvole i ostanak bez posla i ne pominjemo, nije očigledno?

Znam od ranije da A.I.S. neće dobrovoljno napustiti teritoriju Srbije i da se neće dobrovoljno rastati od svoje porodice. Ostaje da vidimo da li će dosadašnjim besmislenim potezima vlast dodati još jedan – njenu prinudnu deportaciju iz Srbije.

Kako god bilo sve što se dešava A.I.S. definitivno nije samo njen problem ili problem njene porodice. Bili svesni toga ili ne, tiče se svih ljudi koji žive u Srbiji.

U obrazloženju rešenja čije izvršenje je sud odbio da odloži je navedeno samo to da je „organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske A.I.S. predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik“. Ali budući da A.I.S. nikad, ni jednom, nije prekršila ni jedan zakon Republike Srbije potpuno je nejasno kako je njen boravak u Srbiji uopšte mogao postati „neprihvatljiv bezbednosni rizik“? Iako to ni u rešenju (mada bi moralo biti) uopšte nije objašnjeno, razlog za proterivanje se zna. Ona je podržala studentske proteste i njihove zahteve i na nekoliko uličnih skupova i na društvenim mrežama, I osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica ljudi povređenih u požaru u Kočanima.

S tim u vezi nužno je podsetiti na to da je Srbija, bar tako kaže njen Ustav, država zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima. I posebno, da u okviru garancija ljudskih prava jemči i slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo je zajamčeno kao univerzalno, nije rezervisano za državljane, garantovano je i strancima koji borave u Srbiji.

Pravno je potpuno apsurdno, nedopustivo da bilo ko pa tako i A.I.S. snosi ma kakve negativne posledice zato jer se pouzdao u Ustav Srbije i koristio pravom koje on jemči.

Ustav je pre svega instrument ograničenja samovolje. Utvrđujući osnovna prava on definiše domete i granice građanskih i ljudskih sloboda. U skladu sa tim predviđa i šta građani imaju pravo da očekuju od države. Vlast je dužna da štiti Ustavom zajamčena prava, da jemči pravnu sigurnost, da sve građane tretira jednako. Dužna je da sve one kojima ustav jemči prava uvažava jednako, bez obzira kojoj društvenoj grupi pripadaju i bez obzira na lična svojstva. U skladu sa tim vlast ima obavezu a građani pravo da od nje zahtevaju da bilo koji svoj akt kojim ograničava zajamčena prava objasni kao zakonit, smislen i opravdan. Svaka vlast, pa i naša mora znati da je njena sposobnost da na ovu obavezu odgovori mera njene legitimnosti. Očita nesposobnost koju za to pokazuje naša pravosudna vlast povlađujući samovolji izvršne vlasti je više nego ozbiljan razlog za zabrinutost svih koji u našoj zemlji žive.

Peščanik.net, 08.05.2025.

Srodni link: Rodoljub Šabić – Neprihvatljiv bezbednosni rizik

NADSTREŠNICA
SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)