Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Lako je kad ste nekome prva ljubav. Tu počasnu titulu vam niko ne može preoteti ma šta se kasnije dešavalo. Već kod najveće ljubavi stvari se komplikuju, konkurencija povećava. Ali je najteže kad nekome niste ni prva ni ljubav. Što je situacija u kojoj se ova vlast nalazi.

Eh, da su barem došli na vlast posle onih groznih devedesetih, ljudi su bili spremni da prigrle bilo koga samo da se ratosiljaju Miloševićevih satrapa. Ali, čekajte, pa to bi onda značilo da su došli na vlast posle sebe, dakle opet ništa od nezasluženog medenog meseca.

Zašto vlast traži još i da je volimo kao da joj nije dovoljno što može da po državi i našim parama neometano vršlja kako joj se prohte a prohtevi joj, kao što znamo, nisu mali? Pa to je kao da vam lopov orobi kuću ali ga to ne zadovolji nego još uzme da po vašim starim leksikonima i spomenarima ispisuje hvalospeve o sebi i lažira da vam je oduvek i zauvek najomiljeniji lik?!

Zašto traže da neuke i bahate cenimo kao novu elitu, a nove lopove kao cenjene privrednike? Pa, zaboga, gradovi su i pre njih imali uređene trgove, nije ih izmislio gradonačenik umesto gradonačelnika. On ih je samo raskopao. Na našu nesreću, imali su i drvorede, kao uostalom i železnice, železničke i autobuske stanice koje više nemaju. Niti se grade nove, kako je najavljeno, kao što se ne grade ni oni silni, takođe silno najavljivani školski klozeti.

Zašto predsednik države mora baš u svemu da se takmiči i proglasi pobednikom? Jeste, priznaje da je opozicija danas protivzakonito praćena i prisluškivana ali je on još praćeniji i još prisluškivaniji, evo ako treba počiniće i krivično delo protiv države, odaće pred kamerama i državne tajne samo da nam pokaže kako je svako ko je ikada bio praćen i prisluškivan zapravo praćen i prisluškivan samo da bi se njemu, tada opozicionaru nižeg ranga, ušlo u trag.

Takmičarski duh jeste zdrav. Osim kad je nezdrav. Kad vlast hoće da nam bude i prva ljubav u životu i ljubav našeg života i samo jedna ljubav u životu celom. A jedino u čemu jeste prva i jedina je – da nikada nismo imali ovako nekompetentnu a ovoliko kompetitivnu vlast. Pa, zaboga, kad bi ankete sutra pokazale da je opozicija omiljenija, vlast bi se bez zazora proglasila opozicijom. Samoj sebi. Što će i da uradi ako se bojkot ostvari.

Jedina šansa ovoj vlast da bude voljena je – da kod nas razvije Stokholmski sindrom. Što vlast i radi. Otela nas, zatvorila po kućama, razrovala ulice i trgove da ne možemo da se krećemo, porobila medije da nam ukine kontakt sa spoljnim svetom, svojim besomučnim lažima nam ukida i kontakt sa realnošću. Na njenu žalost, još uvek nije uspela da zavolimo svoje otmičare. Ali je, na našu žalost, uspela da nam ogadi politiku. Što, da se ne zavaravamo, ovoj vlasti i jeste bio stvarni cilj. Jer, vlast je suviše merkantilistička da bi htela našu ljubav.

Peščanik.net, 05.08.2019.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)