Napuhano osećanje ponosa da nesrećni Feral Tribune nema pojma koga ima u svojim redovima – eksplodiralo je postnovogodišnjim senzacionalnim otkrićem da je kolumnista pomenutog nedjeljnika Petar Luković „prepreka na putu Srbije ka evropskom putu vrednosti i približavanju članstva u EU“! Prevedeno na ćirilični hrvatski, da mučeni Luković ne piše za Feral – Srbija bi već odavno plovila europskim vodama, koštunjavi građani Srbije imali bi danske plaće, Kosovo prihvatilo bilo kakvu vrstu švedske pravoslavne autonomije; da nije tog skota čiji „ulični rečnik bivšeg rok kritičara i poznavaoca pop kulture, lako nalazi publiku, naročito među mlađim, adrenalinom nabijenim svetom“ Srbiji bi, koliko danas, ukinuli vize, dali joj kredite, oprostili joj Mladića koji ni dss-mrava nije zgazio tokom boravka u dss-objektima, ukratko, da nema Lukovića u Feralu – ova bi zemlja procvetala, više ne bi bilo siromaštva, invalidi bi natrag dobili noge, majkama nerotkinjama vratila bi se nerođena deca, glavna urednica „Politike“ Ljiljana Smajlović otkrila bi šta znači imati bilo kakve dss-sise, Srpsko Sunce bi odlukom Skupštine Srbije izlazilo i zalazilo u Srbiji, tamo gde mu je uvek bilo mesto.Tko slučajno pomisli da se Luković novogodišnje zajebava, lično je popušio jer nije video udarni tekst „(Ne)građanski rat za građanske medije“ na državotvornom internet-izdanju magazina „Nova Srpska Politička Misao“ čiji hrvatski prevod „Nova Srpska Fašistička Misao“ precizno locira Štab Izborne DSS Kampanje. Autor teksta Zoran Ćirjaković, novinar „(K)nina“, paralizovan od straha pred činjenicom da građanska koalicija koju predvodi Čedomir Jovanović sigurno ulazi u Parlament – stvorio je fascinantnu minhauzenovsku konstrukciju u kojoj, jebiga, Luković ima glavnu ulogu. Da proverimo!

KAKO POČINJE ĆIRJAKOVIĆ: Zajebano. „U uskim koridorima građanske Srbije već nedeljama ponovo besni tajnoviti sektaški rat. Najekstremnije i najdestruktivnije krilo ovog razuđenog segmenta srpske političke scene ponovo pokušava da nedemokratskim sredstvima preuzme kontrolu nad (nekada) uglednim liberalnim medijima. Iako ovi “građanski ” revolucionari nisu naoružani jogurtima, i oni se, baš kao i njihova nacionalistička braća po dogmatičnosti i ostrašćenosti od pre dvadesetak godina, umnogome oslanjaju na “zdrave snage” u ciljanim redakcijama“.


KAKO NASTAVLJA ĆIRJAKOVIĆ:
„Ovu novu ofanzivu na slobodne medije treba posmatrati u sklopu ogromnih očekivanja koja ova grupa gaji od kada je na vrh liste kandidata za poslanike četvoročlane “građanske” koalicije ubacila svoje najostrašćenije pripadnike. Njihov “liberalizam” je ustrojen oko kvazinaučno zasnovane “autošovinističke” ideologije čije su temelje udarili istoričarka Latinka Perović, nekada bliska Titova saradnica, kao i istoričarsko-novinarski krug oko nje. Poneseni obećavajućim izbornim rezultatima koje sugerišu pojedina ispitivanja javnog mnjenja, a nakon uspostavljanja neke vrste monopola koji su tokom poslednje decenije stekli u akademskim krugovima – pogotovo u društvenim i humanističkim naukama – ovi “građanski talibani” krenuli su i u rat za medije“.


PREVEDENO NA HRVATSKI:
Misterija: ko su „naostrašćeniji“ pripadnici Koalicije LDP-GSS-SDU-LSV ne pokriva samo Čedimira Jovanovića, Natašu Mićić, Žarka Koraća, Nenada Čanka ili Vesnu Pešić, već i kandidate za poslanike Nenada Prokića, Filipa Davida i Petra Lukovića. Šefica svih njih je – naravno – Latinka Perović, istoričarka o kojoj je Ćirjaković u svom matičnom rasističkom listu pre pola godine ispisao feljton u nastavcima, đavolski opsednut tezom da je upravo Latinka Devil No1, Gospodarica prstenova koja vuče konce u ovoj predizbornoj igri. Nešto kao ženski Batman ili, u srpskoj varijantri, Catwoman.


OPET ĆIRJAKOVIĆ:
„Iako se u ovim krugovima razmatra i učešće u privatizaciji NIN-a, njihova bliža i najnovija meta je ipak nedeljnik Vreme. Mada je ovaj list u većinskom vlasništvu osobe koja je izuzetno, i lično i politički, bliska Latinki Perović i krugu oko nje, Vreme ima jasno definisane odnose između vlasnika i redakcije koji većinskom vlasniku onemogućavaju da samovoljno imenuje glavnog urednika i određuje uređivačku politiku lista. Većinski vlasnik je nedavno svoja prava “delegirao” Vesni Pešić, intelektualnoj perjanici četvoročlane koalicije koja je od povratka iz Meksika, gde je bila ambasadorka SCG, postala udarna pesnica ove maligne grupe“.


PREVEDENO NA ŠPANSKI:
Krvoločnost koalicije koja se ispravno naziva „maligna grupa“ nema kraja. Preko Latinke Perović odnosno Srđe Popovića odnosno Vesne Pešić – umalo da dođemo do trofeja. Međutim!


ĆIRJAKOVIĆ OTKRIVA:
„Pešić je prvo, uz pomoć dve članice redakcije Vremena, pokušala da zavrbuje većinu novinara ovog malotiražnog, ali uticajnog lista, i zameni glavnog urednika.Ona je nameravala da umesto Dragoljuba Žarkovića instalira Petra Lukovića, bivšeg novinara Vremena koji danas važi za najglasnijeg i najprljavijeg Latinkinog bojovnika. No, moguće da je upravo ličnost ovog potencijalnog kandidata za novog glodura dovela da toga da neki od najuglednijih novinara Vremena odbiju da podrže ovu ideju, pa je Pešićka privremeno odustala“.


ŠTA KAŽE LUKOVIĆ:
On kaže da je preuzimanje „Vremena“ tek prva faza LDP-pohoda na svet. U planu je, kad se uzme „Vreme“ koje je ključno sa svojih četiri tisuće primeraka, da se potom krene na londonski „The Times“ i američki „New York Times“: u oba slučaja, naravno, Luković će biti kandidat za glavnog urednika. U planu je otimanje RTS-a, s obaveznim Lukovićem kao direktorom, nije tajna da je i HRT ugrožen (opet Luković), ni Slovenci s onom pičkastom Državnom televizijom nisu bezbedni: Luković je taj koji će im uneti sigurnost i bezbednost. Nije bez frke ni RAI, o BBC-ju da ne govorimo: veze koje Luković ima s Evropom (samo kad bi imao šengensku vizu nakon tri godine pauze) su tako ćirjakovićevski jake da ih ni „(K)Nin“ ne može razdružiti. Luković upozorava Švedsku i Norvešku da se ne zajebavaju; opomenuo je nemački DSF zbog naglašene ljubavi prema Dallas Mavericsima; uputio drugarsku kritiku Fox Crime televiziji, upozorio Mađare glede njihovih kulinarskih recepata kojima se širi nacionalizam… ukratko, jebali ste švrću ako Lukovića ne shvatite ozbiljno.


ALI, ĆIRJAKOVIĆ IMA NOVE DOKAZE:
„No, na mnogo gorem i prljavijem udaru od Danasa i Vremena bio je svojevremeno Veran Matić i njegov B92. Matić ne krije da mu niko – u dugoj karijeri punoj opasnosti, pa i najprljavijih udaraca u vreme Miloševićevog režima – nije naneo više zla od Latinkinih ljudi. “Mislim da je Luković meni naneo nesagledive štete, veće od svih koje sam imao u zivotu”, tvrdi Matić. Da bi odbranio svoju kuću od laži koji su širili ovi ekstemisti, Matić je omogućio da se njihovo glavno glasilo, Peščanik, emisija koja od pada Miloševića neguje u Srbiji tako retko jednoumlje, premesti u bolji termin i reprizira, te tako postane jedina emisija na ovom radiju koja je emitovana dva puta. I sam Matić i urednici informativnog programa «devedesetdvojke» dugo su se opirali pritiscima, ucenama i ultimatumima koji su dolazili od ove “liberalne” klike“.


LUKOVIĆ SKRUŠENO:
Matić je vrlo u pravu. U desetak navrata, paravojne ekstremističke jedinice pod vođstvom Latinke Perović, neizbežnog Petra Lukovića i Svetlane Lukić (autorka Peščanika) napadale su B92 iz svih oružja; nemoćni Matić se predao – u zamenu za svoj goli život i život porodice, ponudio je Svetlani Lukić reprizu „Peščanika“, a maskiranoj Latinki obećao da je neće odati Zoranu Ćirjakoviću. Ekskluzivna Matićeva izjava Ćirjakoviću da mu je Luković naneo „nesagledivu štetu“, dirnula je i Lukovića: upravo ga sad zabole qurac.


NEZAUSTAVLJIVI ĆIRJAKOVIĆ OTKRIVA:
„Matić i njegova kuća su platili veliku cenu svom otporu osvetoljubivom vračarskom salonu. Na kraju, Matić ne samo da je širom otvorio etar Peščaniku, već je sklopio i prljavi pakt sa najgorim “građanskim” đavolom. Naime (su)vlasnik B92 je dozvolio i da vulgarni, klevetnički tekstovi koje je Petar Luković objavljivao u sarajevskim BH Danima i i splitskom Feral Tribunu budu prenošeni na popularnom B92 forumu, iako njihov sadržaj predstavlja flagrantno kršenje i strogih pravila ovog foruma, srpskih zakona, kao i normi elementarnog građanskog morala. Matić je tako na kraju, da bi zaštitio sebe i svoju kuću od (ne samo) Lukovićevih laži i prljavih udarca, omogućio da ovaj primitivni društveno-politički radnik (i «Latinkin ratnik») kleveće koga poželi i da to, prenošenjem na sajtu B92, bude mnogo dostupnije javnosti u Srbiji“.


LUKOVIĆ AGAIN:
Otkriće da je na Forumu B92 Lukovićeve tekstove čitalo gotovo 200.000 ljudi što je otprilike 199.000 puta više nego što se čitaju Ćirjakovićeve bajke u „(K)Ninu“ ili na NSFM, matematički je highlight fašističke patologije pomenute budale. Ovo pominjanje „srpskih zakona“ po kojima bih – osećam kurčevito – morao odmah biti streljan kao jedna od ekstremnih LDP pesnica – sliči tezi da je Feral Tribune list iz srpskog Splita, jer uveliko radim protiv srpske države i srpskih zakona; ako je već tako, let it be. Neka me Ćirjaković tuži Sudu u srpskom Splitu. Jedva čekam!

 
Feral Tribune, 02.01.2007.

Peščanik.net, 02.01.2007.