Gradska većnica u Varni sagrađena je u poznom komunističkom stilu, a iznad ulaza je nastrešnica od betona. Kada ulazite, hteli ne hteli, morate da pognete glavu. Na trgu ispred nje zapalio se Plamen Goranov.

Plamen se 20. februara sa kanisterom i transparentom pojavio ispred gradonačelnikove kancelarije i pozivao gradsko veće da podnese ostavku. Onda se polio benzinom, a već sledećeg trenutka bio je u plamenu. Ono što se posle toga dešavalo do danas nije rasvetljeno. Da li su gradski službenici zaista brzo reagovali i doneli aparat za gašenje požara? Da li je bilo koškanja sa obezbeđenjem?

U kolima hitne pomoći Goranov je navodno rekao da je protestovao, ali nije želeo da se ubije. Jedanaest dana kasnije podlegao je teškim opekotinama. Njegovi prijatelji od tada traže svedoke. Plamenov potez videlo je bar 20 ljudi, ali niko o tome ne želi otvoreno da govori. Postoje i video snimci, pošto čak četiri kamere snimaju ovaj gradski trg, ali vlasti drže materijal pod ključem.

Plamen Goranov nije prvi, a ni poslednji, koji se u poslednje vreme zapalio u Bugarskoj. Još pet ljudi se u očajanju odlučilo na isti korak. Međutim, ovaj 36-ogodišnjak bio je najpoznatiji. Želeo je da protestuje protiv državne moći, a već duže vreme se borio protiv korupcije i zloupotreba državnog aparata. „Plamen je bio naša savest“, kaže njegov prijatelj Nik Todorov. Voleo je prirodu, bio je alpinista i radio je povremeno na visokim zgradama. Pokušao je da živi svoj život tako da drugima ne stvara probleme, ne opterećuje zajednicu i ne uništava prirodu. To su i razlozi zašto je Goranov bio u prvim redovima kada su u februaru počeli protesti protiv vlade.

Nakon njegove smrti pred većnicom su okačeni transparenti na kojima piše: „Raspalili ste našu hrabrost i ljubav prema slobodi.“ Goranov je postao heroj za demonstrante koji već dva meseca protestuju protiv vlade. Širom zemlje stotine hiljada ljudi izlazilo je na ulice, a samo u Varni bilo ih je oko 30.000. Povod za proteste su bile visoke cene električne energije, mada su pravi razlozi nezadovoljstvo trulom političkom klasom. Pod pritiskom ulice dao je ostavku i premijer Borisov. Pretprošle nedelje otkriven je novi skandal koji bivšeg premijera posebno teško tereti. Reč je o prisluškivanom razgovoru tokom kojeg on navodno pokušava da zataška jednu korupcionašku aferu. Ovog vikenda Bugarska bira novi parlament, a već je 41 odsto stanovništva prema anketi Novinitea ubeđeno da će izbori biti namešteni. Nada u novu promenu jedva da i postoji. Borisov se ponovo kandiduje, mada ni opoziciji nisu manje prljave ruke.

Klika iz komunističkih vremena podelila je zemlju između sebe. Oni dominiraju u parlamentu i državnoj upravi, pobeđuju na najboljim državnim konkursima i tenderima, prete novinarima i povezani su sa organizovanim kriminalom. Bugarska je najsiromašnija zemlja EU, ekonomija stagnira, oko pola milona Bugara je emigriralo. Od euforije iz 2007, kad je Bugarska neočekivano rano primljena u EU, danas nije ostalo ništa. EU je ovih dana donela odluku da Bugarsku ne primi u šengenski prostor.

Ali Plamen Goranov je prodrmao zemlju. Svake subote u na trgu ispred gradske većnice u Varni okupljaju se građani i drže verske službe. U sećanje na Plamena doneli su kamenje koje su naslagali na gomilu. Uzor su im stanovnici sela iz pesme Gramada Ivana Vasova, koji su to isto uradili pred kućom svog gradonačelnika jer se udružio sa zlim silama. Zle sile su tada bili osmanski okupatori.

I Plamen Goranov je verovao da su političari u Varni u službi zlih sila. TIM je naziv kompanije koja upravlja ovim gradom, a Plamenovo mišljenje deli sve više Bugara. TIM je skraćenica sastavljena od početnih slova prezimena njenih osnivača, trojice bivših elitnih vojnika, koji su početkom devedestih osnovali firmu za obezbeđenje. Na grbu ove kompanije nalazi se trojanski konj. Početni kapital navodno je došao iz šverca, igara na sreću, krađe automobila, prostitucije i trgovine drogom. Prihodi su zatim investirani u legalne poslove. Ubrzo se TIM uzdigao do statusa imperije. „Nova sila u organizovanom kriminalu u Bugarskoj“, kako ih je 2005. nazvao američki ambasador.

Danas se procenjuje da TIM zapošljava 30.000 ljudi. Kompanija ima udeo u Bulgarian Airu, poseduje 6 televizijskih kanala, najveće novine u Varni i hemijsku kompaniju Chimimport. „Varna je slika cele Bugarske“, objašnjava Spas Spasov. On je najbolji poznavalac TIM grupacije i jedan od nekolicine nazavisnih novinara. Njegov magazin Kapital ne može da mu obezbedi ni kancelariju, tako da radi od kuće. „Većina političara u gradskoj skupštini je potpuno ravnodušna prema sudbini Varne. Cilj im je samo lično bogaćenje.“ Na gotovo svakom gradskom tenderu pobeđuju firme iz TIM grupacije i to pod najpovoljnijim uslovima.

Spasov je hroničar ovih skandala. TIM ga do sada nije dirala, samo je jednom stigla uvijena pretnja. Jedan od šefova poslao mu je Sun Cuovu Veštinu ratovanja sa ličnom posvetom: „Čovek ne treba da vodi rat sa onim koga ne može da pobedi ili sa kim ne može da se sprijatelji.“ Uprkos tome, Spasov nastavlja da piše, a najviše o Aleji broj 1, klasičnom slučaju korupcije u Bugarskoj. Reč je o parku u centru Varne koji se proteže duž obale Crnog mora. Park obuhvata plaže sa sitnim peskom, objekte od kulturnog značaja koji datiraju još iz 20-ih godina prošlog veka. Grad ustvari ne sme da proda ovu lokaciju, ali je gradonačelniku i vlasnicima TIM-a nešto drugo palo na pamet. Pravni status zemljišta je promenjen, a kupovna cena je utvrđena na smešnih 50 evra po kvadratnom metru. TIM planira da tu izgradi luksuzne stanove i restorane.

„Bugari nisu ništa korumpiraniji od drugih naroda“, smatra Spasov, „samo je problem što 1989. nismo imali pravu revoluciju.“ Diktator Todor Živkov je srušen „dvorskim“ udarom. „Za razliku od Poljske ili DDR-a, ovde su stare elite ostale na vlasti. Uzeli su nova imena i najprofitabilnije državne kompanije.“

Plamena Goranova je verovatno razočarao način na koji je TIM preuzeo grad. Prošlog leta sa grupom prijatelja organizovao je performans u Varni – tri crva, označena sa T, I i M, namerila su se na zlatnu jabuku. „Ona simbolizuje grad“, priča Radostina Petrova, koje je učestvovala u projektu. Stari frižider predstavljao je građane, hladne i paralisane. „Ljudi su bili oduševljeni.“

„Potresena sam ali nisam iznenađena što se odlučio na tako nešto“, nastavlja Petrova koja je do skora u SAD studirala grafički dizajn. Goranov je bio sve frustriraniji. Tokom protesta ispred elektrodistribucije je rekao: „Od ovoga nema ništa. Ovde nema nikoga. Ovo niko neće videti. Možda bi trebalo da se zapalim“.

Pesma Gramada za moćnike nema srećan kraj, gradonačelnik je na kraju morao da ode. Gomila kamenja i dalje raste.

 
Jan Puhl, Spiegel, 06.05.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 06.05.2013.