Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Ako ništa drugo, ubiće nas toksični govori, taj verbalni bojni otrov koji se neprekidno izliva na građanstvo. Da društvo nije odavno mrtvo, to ne bi bilo moguće podneti.

Poseban oblik tiranije se ostvaruje logorejom, neprestanim prosipanjem rečenica u kojima ničega nema osim najava katastrofe pred kojom ne može biti uzmicanja. Preti nam strašna zima, verovatno i svetski rat. Gde će se Srbija nalaziti u tom ratu koji će se možda odvijati kao neizbežni epilog ovoga što se već događa u centru Evrope, nezaustavljivi govornik još nije odlučio.

Sve to nam govori čovek čija je desetogodišnja vladavina označena jednom beskonačnom mahnitom tiradom o tome šta nam se događa i šta sledi. Najavljuje propast, ali i nudi spasenje, nekad nije jasno šta mu je preče: naslađivanje pred nadolazećom kataklizmom, lamentiranje nad sudbinom hrabrih, ponosnih i nezavisnih, ili euforični optimizam, sigurna pobeda nad bilo čime u koju vodi jedino on.

Pre nekoliko dana neki njegovi mediji su najavili uvođenje vanrednog stanja: inflacija, skupoća, nestašice, rat, migranti. Uskoro možda neće biti ničega osim bezvrednih novčanica. Šaja je tu za svaki slučaj, kao ekspert za najveću inflaciju u istoriji, ali može se to i bez njega. Govornik je rekao da vanredno stanje nije proglašeno, ali da smo svi mi i te kako u njemu.

Srbija se nije odredila prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. U stvari, jeste. Vladar je za Politiku rekao da ceo zapadni svet preko Ukrajinaca ratuje sa Rusima. Režim samo što nije zvanično uveo veliko Z u javni opticaj. Srbija većinski navija za Ruse, ovde je ekstremno i nastrano rodoljublje pomereno prema Kremlju. Zato se vladar i zalepio za Putina kao krpelj, rabeći taj pseudopatriotski pokret kao svoj kapital.

Evropska unija je sve dalje, skoro nedostižna. Srpski vladar potencira to zaleđivanje, njegovi pinkovski teoretičari spasa predlažu okretanje Evroazijskom savezu, ako se to tako zove, ili BRIK-u, makar uz kontinentalnu izolaciju koja nas čeka na jesen. Svejedno je, već smo bili u tome.

Za spas Kosova deo rešenja nađen je u delegiranju nove varijante Arkana na sever pokrajine.

Više se ne može govoriti o vezama kriminala i režima, to nisu veze nego monolit nastao integracijom pod mafijom na čelu države. Ili je država na čelu mafije, to je svejedno, prožimanje se više i ne krije, niti je moguće napraviti razliku. Videli smo grupu inspektora koja pred tužilaštvom štiti svog načelnika Slobodana Milenkovića od pretnji likvidacijom koje su stigle iz „duboke države“. Inspektor Milenković je pod teškom presijom jer se borio protiv zločina, a to je u Srbiji kažnjivo.

Mnogi tragovi zločinačkog organizovanja vode na sam vrh vladajuće sekte i države.

Vladar sve te okolnosti objašnjava zaverom onih koji bi da sruše Srbiju i njega.

Za sedam godina preživeo je desetak atentata kojih nije ni bilo. Atentatori nikada nisu uhvaćeni.

U intervjuu za Politiku od četvrtka, govorio je o nedovršenim poslovima u okruženju, rekavši uz ostalo: „Čini se da svi na Balkanu čekaju drugo poluvreme, sa mnogo strasti, emocija i mržnje. Mi smo ti koji moramo da to izbegnemo po svaku cenu, ali ne zato što smo slabiji od bilo koga…“

Koji su to svi na Balkanu, i kakva je raspodela mržnje po njegovom saznanju? Ko najviše mrzi, u koga je najveća strast? Kako razumeti ovu ezopovsku poruku sačinjenu od simbola i nejasnih osećanja? Šta bi moglo da sadrži „drugo poluvreme“, ako to nije nastavak utakmice koja nije završena? Kakve su njegove emocije u tome, oseća li bilo šta? Zašto govori u množini, hvaleći se našom snagom, koje objektivno nigde nema. I šta to mi izbegavamo po svaku cenu?

Odgovor je u vanrednom stanju koje nije proglašeno, ali koje nikada nije ni prestajalo. U martu 2020. uveo je policijski čas i izveo vojsku na virus. Držao je samostalne konferencije za medije, objašnjavao lekarima kako se uključuje i koristi respirator, obećavao da će sam da pilotira, odleti, sleti i ko zna odakle doveze spasonosnu opremu. Pretio otvaranjem svežih grobova za starce, strpao u kućni pritvor sve starije od 65 godina, slao ih u bakalnice usred noći. Smišljao nove muke na koje da nas stavi, žalio se da ne može da se seti svega najgoreg što bi želeo za mučenike.

Dobio je Hipokratovu medalju za zdravstvo čije je uništenje nadzirao. Ulizice, koje bi da zadrže svoje nezaslužene sinekure, izgubile su svaku meru u panegiricima i odama.

I sada nas neproglašenim vanrednim stanjem uvodi u katastrofe koje dolaze i koje su istinski nezamislive bez njega.

I nama je postalo nezamislivo bez njega, skoro da se i ne sećamo vremena kad ga nije bilo. Više nije moguće dočekati mirnu noć bez jeze koju nam donosi u kuće.

Peščanik.net, 15.07.2022.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)