Ministar Predrag Fred Matić bio je jako ponosan na sebe.
Gostujući u emisiji Nedjeljom u dva pohvalio se u ovom proračunskom periodu “neće biti smanjivanja braniteljskih prava”, budući da je Vlada prihvatila sve financijske zahtjeve Ministarstva branitelja. Sredstva su, kaže ministar Matić, smanjena mnogim drugim resorima, ali ne i braniteljskom.
Zvuči kao dobra vijest.
Kad ne bismo i dalje imali više od pola milijuna registriranih branitelja.
Ni pirka, ni kanjac
Ovako, niti se smanjuje broj branitelja, niti se smanjuju sredstva za potrebe njihova ministarstva.
Dakle, razlozi za zadovoljstvo naprosto bujaju.
Još više nakon što je ministar Matić opet krenuo u prežvakavanje već zamorne sage o objavi famoznog, a sada već i ukletog, Registra branitelja. Istog onog kojeg je obećao objaviti Ivo Josipović nakon pobjede na predsjedničkim izborima, pa opet nije. Istog onog kojeg je obećala objaviti Kukuriku koalicija, pa opet neće.
Odnosno, nadležni ministar objavio bi Registar na jedan način, premijer Milanović na drugi, iako zapravo najradije ne bi.
Ni žito, ni kukolj
Pa ipak, unatoč činjenici da je SDP s partnerima ili bez njih imao punih osam godina da smisli što bi učinio s Registrom branitelja, nitko iz nove Vlade još nije ponudio uvjerljiv odgovor na najvažnije pitanje: kako odvojiti žito od kukolja.
Vlada preko nadležnog Ministarstva ne želi ulaziti u opsežan, vjerojatno i osjetljiv posao čišćenja Registra, već ga koristi kao kost koju će baciti u javnost i prepustiti braniteljima da se sami međusobno obračunaju. A usput zabaviti narod koji će kopati po popisu i tražiti onoga tko se na njemu našao, a nije trebao.
A što nakon toga?
Kako smanjiti Registar?
Kako će se Registar od 550 tisuća ljudi svesti u normalne okvire?
Jedino nas to zanima u ovom trenutku. Ne zanima nas ruganje, nego čišćenje lažnih branitelja. Ne zanima nas njihovo sramoćenje, nego lišavanje statusa. Ne zanima nas pojedinačno tužakanje, već sustavno uklanjanje iz Registra.
To bi bio pravi reformski zadatak.
Populistička parola
Ovako, to nije ništa više od populističke parole. Pola milijuna ljudi, od kojih mnogi s lažnim braniteljskim statusom, i dalje uživa barem neke od povlastica. Recimo, pravo na stjecanje dionica javnih tvrtki ili pak, kako je to lakonski ustvrdio ministar Matić, “samo” prednost pri zapošljavanju.
“Samo”? Otkad je to pravo postalo tako nevažno u ovom trenutku?
I još bolje, ministar branitelja kaže ovo: “To pravo na prednost pri zapošljavanju nije se dosad poštovalo, ali odsad hoće”. Za svih 550 tisuća registriranih branitelja.
Nema što, to je stvarno dobra vijest. Još jedna u nizu.
Ni hrabrosti, ni znanja
Do sada smo već shvatili da ova Vlada nema hrabrosti objaviti popis branitelja, ne zna kako bi to zapravo učinila, niti bi sama objava bitno pridonijela onome što treba učiniti: sustavnom čišćenju lažnih branitelja.
Ovako, javnost se zabavlja Registrom prije nego što je uopće objavljen, baš kao što bi se trebala njime zabavljati i nakon što – eventualno – dospije u javnost.
Zašto se ministar ne primi posla?
Ministar branitelja spomenuo je primjer Vukovara koji je od 1803 registrirana vojnika pod oružjem i plaćom, s vremenom dogurao do 4300. “Danas, pak, 6300 osoba s tog područja prima vojnu mirovinu”, kazao je Fred Matić, dodavši kako se “s lažnjacima neće pomiriti” te da će s branitelja “skinuti stigmu parazita”.
Pa zašto se onda ne primi posla?
Pet po pet – par stotina tisuća
Ne samo da prijavi pet lažnih branitelja i ostavi njih 549 995, nego da sjedne za ministarski stol i prekriži tu istu petoricu s još par stotina tisuća takvih. A ne da to prepušta njihovim susjedima.
Možda mu Slavko Linić proslijedi još proračunskih sredstava za taj zadatak i u tom slučaju, to ne bi bio bačen novac. U suprotnom, Fred Matić će i dalje biti ministar (i) lažnih branitelja, lažnih invalida i proračunskih parazita.
I nitko neće znati razliku. Pa ni on sam.
Index.hr, 13.02.2012.
Peščanik.net, 14.02.2012.
