Da sam kojim slučajem na mestu našeg Vladimira Vladimiroviča, danas bi ljudi zaduženi za moj PR, kao i stručnjaci koji sede u mojoj Administraciji (predsednika), sasvim zasluženo dobili žestoke packe. Da bi odgovorili na Zakon Magnitskog i napakostili zlim Amerikancima, oni su se toliko zaneli proturanjem jednog, malo je reći monstruoznog zakona kroz Dumu, da su potpuno zaboravili na to da glavni događaj nedelje (ako ne i godine) treba da bude konferencija za novinare oca nacije. Za rezultat imamo to da je glavni događaj prošle nedelje bio dumsko glasanje za ljudožderski predlog zakona koji Amerikancima zabranjuje usvajanje ruske siročadi, a ne pres-konferencija posvećena „meni najlepšem i najpametnijem“. Tako su oni većinu teško bolesne dece iz naših sirotišta (po već ranije usvojenom zakonu, strancima i nije dozvoljeno da drugu decu usvajaju), pretvorili u taoce sve složenijih političkih odnosa između Moskve i Vašingtona. A suština svega što se zapravo događa je krajnje jasna. Ako vi zabranjujete našim dželatima i korupcionašima (a u perspektivi možda i nama, izabranicima naroda) da se naslađuju životnim radostima koje nude SAD, onda mi vama zabranjujemo da usvajate našu siročad. I eto vam sad, vi revnosni zastupnici ljudskih prava i demokratije. Sad možete samo da gledate kako naša bolesna deca polako umiru u našim sirotištima. Moskovski publicista Sergej Parhomenko je veoma dobro primetio: na delu je logika nekog malog afričkog kralja koji reaguje na vest da su protiv njegovog režima uvedene međunarodne sankcije. Šta ti čudni beli ljudi kojima je iz nekog razloga važno da leče decu od poliomielitisa i glaukoma zapravo hoće da postignu!? Eto vam sad pa gledajte kako se deca muče i umiru. A meni – kralju – meni je to i do sada bilo potpuno svejedno.

Za sada ne mogu ni da pretpostavim koji li je to lukav plan smišljen u glavama organizatora i sprovodilaca ove gnusne ideje. Da li je to plan da se Putinu da mogućnost za „simetričan“ odgovor Obami, koji je rekao da je Zakon Magnitskog rođen u američkom kongresu, i da je on tu nemoćan jer on kongresmenima ne može da naređuje. Evo, kod mene je isti slučaj – odgovara mu Putin – takođe je nezavistan parlament, pri tome vrlo emocionalan, tako da ja tu ništa ne mogu da učinim. A ti Barače, bolje bi ti bilo da ih ne ljutiš. Oni kakvi su, mogu i nuklearni rat s vama da započnu.

Ili možda žele da pokažu i nama i svetu kako su njegova vlada i on sam jedini pravi Evropejci u Rusiji. Možda će V. V. Putin u poslednjem trenutku izaći na scenu i strogim glasom prekinuti ovu idiotsku besmislicu.

Međutim, odmah nakon njegove konferencije za novinare, sve ove cinične pretpostavke su pale u vodu. Pokazalo se da je među novinarima bilo isuviše mnogo onih koji su se osetili poniženima i uvređenima. Čak i među onima koji obično postavljaju samo pitanja koja su odobrena od strane Administracije predsednika. Putinova konferencija za novinare koju su iz Kremlja najavljivali kao politički događaj godine, raspala se na dva dela koji međusobno ni po čemu nisu bili slični. Jedan koji je karakterističan i već odavno poznat kao putinski način opštenja s novinarima, nešto između emisije Želje slušalaca („pozdrav svim ukućanima i komšijama koji nas slušaju“) i revije novinara klimoglavaca koji se, u svoje ime i u ime svojih šefova, glavnom načelniku kunu na vernost. Nekoga zanima izmena dotacija za poljoprivredu, nekoga produženje zabrane inostranim pilotima da lete na domaćim avio-linijama, a neko koristi prililiku da svom voljenom voždu ponudi lov, ribolov i ostale muške zabave u svom rodnom regionu.

Drugi deo konferencije nije imao ničeg zajedničkog sa prvim. Kolege iz moskovskih i inostranih sredstava javnog informisanja uporno su svojim pitanjima Putina tukli u jednu istu tačku. Da li on shvata da ovim načinom na koji danas Duma ratuje sa američkim Kongresom, ona zapravo ubija našu, rusku decu; koliko dece su usvojili sami autori predloga ovog zakona; zašto za poslednjih nekoliko godina sami nismo uspeli da rešimo „predmet Magnitski“? Osam puta su ga pitali samo o ovome. Osim toga, pitali su ga da nam objasni zbog čega ljudi sede u zatvorima povodom događaja (demonstracija) od 6. maja. Neće li ovakav sistem vlasti dovesti zemlju do brežnjevskog zastoja? Putin je kao i uvek samouvereno odgovarao, no u njegovim odgovorima se pojavila jedna čudna novina. Čovek koji s neobičnom lakoćom operiše desetinama podataka i cifara, čovek koji zna sve – od ukupne vrednosti učešća Rusije u WTO (Svetska trgovinska organizacija) do datuma pravog smaka sveta – odjednom, za jednu sasvim određenu grupu tema, on odlučno gubi svako interesovanje. Ispada da on uopšte „nije u toku“ sa problemima oko „predmeta Magnitski“ i da praktično ništa ne zna o istražnom postupku povodom događaja od 6. maja. On ovaj poslednji, skandalozni predlog zakona o zabrani usvajanja dece čak nikada nije video. On zna samo to da su se deputati jako uzbudili oko toga što američke vlasti ne dopuštaju našim pravnim stručnjacima da učestvuju u raspravama oko povreda ljudskih prava usvojene dece iz Rusije.

Ako bih na sekundu i poverovao u to da glava naše države govori istinu, to bi značilo da Putin ima veoma ozbiljnu psihološku traumu koja za posledicu ima to da sve za njega neprijatne informacije on nesvesno gura van svoje svesti. On sve pamti, a to što kod njega izaziva pravi šok, to uopšte ne može da zapamti. On ne pamti ništa ni o siročadi iz naših sirotišta, ni o Magnitskom, ni o 6. maju…

A u stvari, on sve veoma dobro pamti. Naime, ispostavilo se da on osim „ja nisam u toku“ i „kod vas u zatvoru Guantanamo muče zatvorenike“, prosto ništa drugo nema da kaže. Da iza prividne samouverenosti stoji apsolutna praznina. Vakuum. Za skoro pet sati besmislenog brbljanja, bilo je dovoljno samo pola sata profesionalnog novinarskog rada i rezultat je bio zaista poražavajući: bilo je skoro sasvim očigledno da je „car go!“ Obratite pažnju. On je najmanje deset puta rekao „ja nisam u toku“, što znači da je svući ovog kralja taman toliko teško koliko i očistiti glavicu luka. Za to je dovoljno samo na sekundu osetiti da si čovek i da te istinski neljudski postupak stvarno revoltira.

 
Ежедневный Журнал, 21.12.2012.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 25.12.2012.

Srodnik link: Julija Latinjina – Greška ljudoždera