I tako, u situaciji kada smo svi mislili da Kremlj nije u stanju da upotrebi svoju omiljenu alatku – iznenađenje, Vladimir Putin je ponovo uspeo da nas zapanji. To da je Rusija krenula putem intervencije bilo je očigledno, ali malo je ko od analitičara očekivao da će Kremlj, ne okončavši formalizovanje priznanja samoproglašenih DNR i LNR, odmah započeti vojnu intervenciju protiv Ukrajine. Ne pričam o onima koji su već dugo i ubedljivo tvrdili da rat velikih razmera nije u interesu Kremlja. U svom obraćanju naciji, još jednom podsećajući kako je Zapad uvredio Rusiju, Putin je najavio početak preventivnog rata protiv Ukrajine. Drugim rečima, Moskva je odlučila da ne čeka da se obistine njeni strahovi da će susedna država, ukoliko bude primljena u NATO, predstavljati vojnu pretnju Rusiji. Kucnuo je čas za preliminarno sprečavanje ove pretnje.

Pogrešili su u proceni oni koji su tvrdili da bi rusko-ukrajinski rat, ako bi do njega i došlo, bio ograničene, lokalne prirode. Vrhovni ruski načelnik odmah je izjavio da je svrha vojne operacije „demilitarizacija i denacifikacija cele Ukrajine“, kao i privođenje pravdi onih koji su, prema njegovim rečima, „počinili brojne, krvave zločine nad civilima, uključujući i građane Ruske Federacije“. Znakovit je i Putinov direktan apel ukrajinskim vojnicima da ne poštuju naređenja „zločinačke hunte“, već da polože oružje i raziđu se kućama. To je već klasična propaganda u borbenim uslovima. Potpuno je jasno da je cilj ovog preventivnog rata promena režima. Poslednje akcije ruskih trupa nisu ostavile nikakvu sumnju da je zadatak „borbene operacije“ uspostavljanje ruske kontrole ili nad celom teritorijom Ukrajine, ili nad njenim najvećim delom.

Sudeći prema ukrajinskom Generalštabu, pogođeno je 6 aerodroma – glavnih vazdušnih baza. Kao rezultat, uništeni su svi ukrajinski sistemi protivvazdušne odbrane i aerodromska infrastruktura. Pogranična služba Ukrajine saopštava da su ruska oklopna vozila prešla granicu u nekoliko oblasti. Ozbiljne borbe odvijale su se oko Luganska i Donjecka, gde su separatističke snage napale ukrajinsku vojsku i zauzele nekoliko sela i manjih gradova.

Mislim da će naredni dani biti ključni za ishod ruske operacije. Na kraju će tok ovog, kao i svakog drugog rata, odrediti dva faktora: spremnost sukobljenih snaga za borbu i njihovi resursi. Prvi faktor je trenutno nepoznat. Teško je poverovati navijačko-patriotskim izjavama koje stižu kako iz Moskve, tako i iz Kijeva, kao i ruskoj propagandi koja tvrdi da ukrajinska vojska masovno napušta položaje, baš kako im je Putin savetovao. Kada počnu kopnene operacije stvar će postati mnogo jasnija: brzina napredovanja ruskih trupa direktno će ukazati na borbenu gotovost ukrajinske vojske i sposobnost pružanja otpora. Dok traju vazdušne operacije, ukrajinska komanda mora da vodi računa pre svega da zakloni i zaštiti svoje trupe na terenu.

Mnogo interesantnije je, međutim, pitanje resursa za vođenje rata. Ukoliko se ispostavi da se Ukrajina ne može tako brzo slomiti, ovo pitanje postaće ključno. U tom ćemo slučaju morati (avaj, u praksi) da saznamo, u kojoj meri su pobednički izveštaji čelnika Ministarstva odbrane o izuzetnoj snabdevenosti ruskih arsenala savremenim i visoko preciznim oružjem odgovarali istini. U tom pogledu su, donedavno, vojne vlasti saopštavale prilično tačne podatke. Isticali su, recimo, da se za mandata ministra Šojgua broj krstarećih raketa povećao čak 30 puta. Niko nam doduše nije rekao od koje početne cifre se računa ovo uvećanje. Ovih dana je bilo izveštaja i o upotrebi višestrukih raketnih sistema (Multiple Launch Rocket System). Ako je tako, onda nema govora o nekakvim selektivnim udarima o kojima pričaju vojni izvori. To, s druge strane, može ukazivati na nedostatak oružja visoke preciznosti.

Podozrevam da će intervencija koja je ovih dana započeta imati katastrofalne posledice po rusku spoljnu politiku. Sa našom zemljom više niko neće hteti da razgovara. Zapad će joj postaviti ultimatum o momentalnom prekidu neprijateljstava, dok će sa druge strane pružiti svu moguću pomoć Ukrajini. Doći će do konsolidacije snaga unutar NATO-a. Onih nekoliko evropskih zemalja koje nisu ušle u Severnoatlantski savez i koje su se svim silama trudile da održe neutralnost, kao Finska i Švedska, pokušaće da se što pre dokopaju članstva u NATO-u. Ovih dana ulazak u alijansu izgleda kao jedina garancija bezbednosti pred Rusijom koja živi u svom realpolitik svetu iz 19. veka.

Razume se da će život dragih Rusa, o čijoj bezbednosti naš glavni šef toliko brine, od danas postati veoma težak. Čak i ako pobeda bude osvojena bez prolivanja mnogo krvi, kako tvrde TV analitičari, sankcije, koje su neizbežne, dovešće do višestrukog pogoršanja životnog standarda građana. Krah berze je samo daleka tutnjava katastrofe koja se približava. Bojim se da će narednih dana građani izgubiti najveći deo svoje ušteđevine. Jasno je da će se oni koji posumnjaju u to da Rusija vodi pravedan rat suočiti sa odmazdom. Sve u svemu, u ratu će biti kao u ratu.

Moglo bi da bude još mnogo gore. Očigledno da je odbijanje Zapada da ispoštuje uslove ultimatuma koje je Rusija u decembru postavila dovelo do Putinove odluke da se operacija izvede. E sad, ako nešto krene naopako i ne bude onako kako je gazda zamislio, on će to pripisati delovanju podmuklog Zapada i zapretiće nuklearnim ratom. Već je izjavio: „Ko god pokuša da nas zaustavi, ili još gore, da stvori pretnje za našu zemlju i naš narod, treba da zna da će odgovor Rusije biti momentalan i da će dovesti do nesagledivih posledica koje nikada ranije niste doživeli u svojoj istoriji“.

Ежедневый журнал, 24.02.2022.

Prevod s ruskog Lana Budimlić

Peščanik.net, 26.02.2022.

UKRAJINA