Strazburška epopeja ratnih veterana i države Srbije

Da li će učesnicima rata 1999, koji su bili mobilisani tokom intervencije NATO, biti priznato pravo na isplatu ratnih dnevnica, kao vojnim rezervistima iz pet nerazvijenih opština Topličkog (Kuršumlija, Blace, Žitorađa, Doljevac i Prokuplje) i dve opštine Jablaničkog okruga (Bojnik i Lebane), pitanje je na koje će kroz najviše tri meseca odgovor dati Veliko veće Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Rasprava pred ovim većem, održana 15. maja, donela je očekivanu razmenu starih argumenata, ali je država ponudila Veću i novi dokaz, spiskove sa potpisima rezervista iz Nišavskog okruga koji su, navodno, primili ratne dnevnice. Zastupnici rezervista ocenili su spiskove kao svojevrsni falsifikat Vlade Srbije, naglašavavajući, pritom, da država nije koristila ovaj navodni dokaz u procesu pred Osnovnim sudom u Nišu.

Nakon prvostepenog uspeha rezervista u slučaju Vučković i drugi protiv Srbije (ukupno 30 podnosilaca), presude Evropskog suda od 28. avgusta 2012, broj rezervista koji su zatražili zaštitu Suda povećao se na oko 15.000. Sud je, naime, prema zvaničnoj interpretaciji zastupnika države Slavoljuba Carića, objavljenoj na sajtu ministarstva pravde, utvrdio, između ostalog, sa šest glasova protiv jednog, da je došlo do povrede člana 14. u vezi sa članom 1. Protokola broj 1.

Nije bilo „objektivnog i opravdanog objašnjenja“ da podnosioci predstavke budu drugačije tretirani samo na osnovu prebivališta. Sud je posebno utvrdio da su isplate bile dnevnice, a ne socijalna pomoć, i da je reagovanje Vlade Srbije na celu situaciju bilo proizvoljno, jer rezervisti iz sedam „nerazvijenih“ opština ni u jednom trenutku nisu imali obavezu da dokazuju svoje slabo imovinsko stanje.

Nesporno pravo

“Sud je takođe ukazao, prema članu 46. (kojim je izvršavanje presuda obavezujuće) da je – pošto je bilo hiljade sličnih predstavki pred njim – Srbija morala da osigura, u roku od šest meseci od dana kada presuda Veća postane pravosnažna, isplatu ratnih dnevnica bez diskriminacije svim licima koja na njih imaju pravo. Sud je u međuvremenu odložio sve slične nerešene predstavke. Vlada je 26. novembra 2012. godine zatražila da se predmet uputi Velikom veću prema članu 43. (obraćanje Velikom veću), a veće je 11. februara 2013. godine usvojilo taj zahtev”, konstatuje zastupnik Carić.

On podseća i na to da su podnosioci predstavke državljani Srbije, “koji su bili mobilisani od strane Jugoslovenske vojske za vreme NATO intervencije u Srbiji”. Na osnovu toga su imali pravo na dnevnice u periodu od marta do juna 1999. godine.

“Posle demobilizacije Vlada Srbije je navodno odbila da izvrši svoju obavezu prema rezervistima, uključujući i podnosioce predstavke. Rezervisti su organizovali seriju javnih protesta, a posle dužih pregovora, Vlada je 11. januara 2008. godine prihvatila da nekim rezervistima isplati određena davanja, posebno onima sa prebivalištem u sedam opština koje se smatraju ‘nerazvijenim’. Podnosioci predstavke, koji nisu imali prebivalište u ovim opštinama, podneli su tužbe parničnom sudu u Srbiji, sa zahtevom za isplatu dnevnica i tvrdeći da su diskriminisani. Sve ove tužbe su odbijene, uključujući i odbijanje od strane Ustavnog suda. Oslanjajući se na član 1. Protokola broj 1 (zaštita imovine), član 14. (zabrana diskriminacije) i član 1. Protokola broj 12 (opšta zabrana diskriminacije), podnosioci predstavke žale se na diskriminaciju u vezi sa isplatom predmetnih dnevnica. Predstavka je podneta Evropskom sudu za ljudska prava 14. februara 2011. godine”, ističe se u zvaničnoj hronologiji.

Original falsifikata

U razgovoru za Peščanik advokat Srđan Aleksić, zastupnik rezervista, podseća na to da je država “pokušala da dokaže da u sedam opština nisu isplaćene ratne dnevnice rezervistima, već da je data socijalna pomoć”.

“Mi smo u prvostepenom postupku, pred većem od sedam sudija, dokazali da su ratne dnevnice isplaćivane svima, da ih je dobilo deset hiljada rezervista koji nisu imali status socijalno ugroženih lica. Oni nisu u toj kategoriji, nemaju socijalnu kartu, novac je isplaćen i lekarima, advokatima, ljudima drugih profesija koji su bili mobilisani tokom ratnih dejstava 1999. Takođe, svako od učesnika rata iz Topličkog okruga morao je da dokaže da ima prebivalište u jednoj od opština tog okruga, potvrdom iz policije, na kojoj je pisalo da je svrha izdavanja dokumenta isplata ratnih dnevnica. Onaj ko je već bio tužio državu pred nadležnim sudom morao je da povuče tužbu i da se odrekne tužbenog zahteva, potpisujući izjavu o tome. Na računu je, prilikom isplate ratnih dnevnica, pisalo da je reč upravo o tim dnevnicama. Sve to nedvosmisleno ukazuje da nema ni govora o nekakvoj socijalnoj pomoći”, naglašava Aleksić.

O novom dokazu on i zastupnici države imaju potpuno oprečne stavove. Ispostavilo se da država u svojoj odbrani insistira na tome da je u Topličkom okrugu isplaćivala socijalnu pomoć, ali i da su vojni rezervisti Nišavskog okruga već isplaćeni za učešće u ratu. Pravni tim Srbije tvrdio je, kao i u brojnim drugim slučajevima, da nisu iscrpljena sva pravna sredstva koja su tužiocima stajala na raspolaganju pred lokalnim pravosuđem.

“Zastupnik Republike Srbije je u svom polučasovnom izlaganju, na engleskom i francuskom jeziku, istakao da su dnevnice u potpunosti isplaćene ratnim rezervistima tokom 1999. i 2000. godine i da je Vlada o tome dostavila nesporne dokaze Sudu. Samim tim rezervisti nemaju ‘status žrtve’ u postupku pred Evropskim sudom i praktično su zloupotrebili pravo na podnošenje predstavke. Takođe, istakao je da predstavka nije u nadležnosti Suda ratione materiae, da podnosioci nisu iscrpeli sva pravna sredstva u zemlji (na primer tužbu zbog diskriminacije i ustavnu žalbu), da nema povrede imovinskog prava, a samim tim ni diskriminacije kako je Sud našao u prvostepenoj presudi od avgusta 2012. godine. Zastupnik je u potpunosti osporio navode podnosilaca predstavke o tome da su dostavljeni spiskovi falsifikovani od strane Vlade Republike Srbije i ponudio Sudu da Vlada dostavi overene kopije dokumenta kao garanciju da su spiskovi originalni. Pored toga odbacio je navode o nedelotvornoosti ustavne žalbe i predstavio sve pravne mogućnosti koje su podnosiocima bile na raspolaganju u zemlji”, konstatuje Slavoljub Carić.

Država i stid

Punomoćnici rezervista insistirali su na činjenici da su njihovi klijenti diskriminaisani po mestu prebivališta i imovnom stanju, a tvrdili su i da država neosnovano predstavlja “pravo na ratne dnevnice kao neko novo pravo, a ne imovinsko pravo”. Izneli su i stav po kojem “ustavna žalba nije delotvoran pravni lek u Srbiji kada su u pitanju osetljivi predmeti kao što je ovaj”.

“Država je Velikom veću dostavila neke potpise na spiskovima po kojima su, navodno, isplaćivane ratne dnevnice. Očekujem da vidimo original o kojem govori zastupnik države, a zahtevaćemo i veštačenje grafologa, da utvrdimo da li je reč o originalu. Smatramo da potpisi nisu originalni, potpisivano je na sasvim različitim papirima. Prvih 30 podnosilaca predstavke tvrdi da nije reč o njihovim potpisima. Osim toga, u tim dokumentima se ne vide precizni iznosi i način obračuna, a nema ni pečata, što ukazuje na to da je država pribegla i nekim vrlo proizvoljnim i neozbiljnim argumentima i ocenama, kojih bi mogla i da se stidi, jer oni nju i sve nas vrlo negativno predstavljaju pred svetom. Predstavnici državne administracije koriste sva dozvoljena sredstva u nameri da ospore naše tvrdnje, ali zato je tu Sud da procenjuje, nekada i da zaštiti državu od nje same, odnosno od njene administracije. A suština je diskriminacija, jer dnevnice bi trebalo da isplati i rezervistima Nišavskog, Rasinskog i Jablaničkog okruga, a javili su se i neki iz Valjeva i okoline”, ističe Srđan Aleksić.

Zastupnik države Carić istakao je pred Velikim većem i to “da država žali što je do ovog spora došlo, da će učiniti sve što je u njenoj moći da popravi položaj svojih građana i ratnih veterana i izrazio očekivanje da će Sud u novim okolnostima pravilno sagledati sve aspekte ovog slučaja i doneti odluku u korist države”.

Budžetska i moralna rupa

Član pravnog tima Srbije Nenad Petković rekao je nakon rasprave da bi novim zakonskim rešenjima, na kojima radi ministarstvo rada i socijalne politike, trebalo da budu priznata prava i onim učesnicima u ratu koji nemaju status ratnih invalida, koja su trenutno priznata ljudima koji su učestvovali u ratu a imaju invaliditet od 20 do 100 odsto. Prema novim zakonskim rešenjima, to pravo proširiće se na sve učesnike rata i njihove porodice, što je bio jedan od glavnih zahteva veterana u ranijim protestima, rekao je Petković.

“Pred Velikim većem smo čuli da država priprema zakon koji bi regulisao prava boraca i njihovih porodica. Učesnici rata koje zastupam žele kompromis, a ne da pobede svoju državu, da ulaze u rat sa njom. Želimo da budemo partneri i da dostojanstveno razgovaramo. Da, ako je nekome nešto dato, bude isplaćeno svima, pod istim uslovima. Tu onda nema diskriminacije i tu se dokazuje da želimo u Evropu. Osnovano ili ne, nekim ljudima su isplaćene ratne dnevnice, a vojni rezervisti samo žele da ne bude diskriminacije. I trebalo bi da veterani učestvuju u pisanju zakona kakve imaju sve države u okruženju”, kaže sagovornik Peščanika Srđan Aleksić.

Ukoliko kompromis ne bude postignut, država, koju opterećuje ionako nepodnošljivi javni dug, naći će se u još težem položaju. Aleksić, naime, zastupa 15 hiljada ljudi, a broj punomoćja koja je dobio od rezervista iz Srbije narastao je na 40.000. Njihovi zahtevi su, kako kaže, teški od 200 do 2.500 evra. S druge strane, na hiljade rezervista nema posao, a od njihove masovne pobune do danas, država je uglavnom tolerisala to što ne plaćaju račune za struju i komunalije.

Probleme učesnika u kosovskom ratu, baš kao i ostalih ratnih veterana, ne može da reši strazburška presuda – u nerazmrsivom klupku dugovanja i potraživanja, utemeljenih u zakonima ili ne, zaboravljene su neostvarene ili simbolične invalidnine, odsustvo bilo kakve dopunske zdravstvene zaštite i namere države da sanira posledice vlastitog avanturizma, osiromašene porodice, hiljade obveznika nesposobnih za rad, hodajućih tempiranih bombi koje svako malo osvanu u crnim hronikama.

Kosovski borci, pripadnici Treće armije Vojske Jugoslavije, bore se za svoj status žrtava diskriminacije. Njihovi zastupnici uvereni su u uspeh pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Epilog bi, kakav god bio, mogao da pokrene državne strukture, lišene saosećanja, makar na razmišljanje o novim budžetskim rupama koje će nastati kada svoje zahteve istaknu žrtve žrtava. Preživeli članovi porodica ubijenih albanskih civila, silovane žene, vlasnici spaljenih kuća, opljačkanih dragocenosti. Zločini su presuđeni čak i u srbijanskim sudovima, prema dosadašnjoj praksi – postoji razlog više za novu maštovitost državnih fiškala.

Peščanik.net, 28.05.2013.

Srodni linkovi:

VIDEO: Nadnice za kosovski učinak – Slučaj rezervisti

TEMA – EVROPA NE STANUJE U BABUŠNICI