Foto: Bitly

Foto: Bitly

Srpska pravoslavna crkva, Vlada i Grad Beograd potpisali su sporazum o tome da se urna sa zemnim ostacima Nikole Tesle premesti iz Muzeja koji mu je posvećen u prostor između Hrama Svetog Save i Narodne biblioteke. Na tom mestu planira se i spomenik Tesli. Sve treba da bude urađeno početkom jula, na dan Teslinog rođenja. Javnost je opravdano zaprepašćena tim odlukama, iako se od kad je formirana vlada Ivice Dačića 2012. godine više puta govorilo o rešavanju “ovog pitanja”.

Već je dovoljno rečeno o nedopustivosti tog postupka. Za samo dva dana, osamnaest hiljada građana na facebook grupi “Ostavite Teslu na miru” založilo se da Teslini ostaci ostanu gde se i sada nalaze, u njegovom muzeju. Stoga neću govoriti o tome zašto urna treba i dalje da bude tamo. To je očigledno. Pomenuta facebook grupa svoju akciju definiše kao “početak građanske inicijative za odbranu zdravog razuma”. Ovde ću se osvrnuti na validnost pravnog osnova, dakle sporazuma koji su potpisali ministarka Zorana Mihajlović, patrijarh Irinej i Siniša Mali.

Prvi problem s tim sporazumom tiče se mandata potpisnika i on je višestruk. Prvo, Siniša Mali je na čelu privremenog organa grada Beograda. Taj organ prema zakonu ima mandat da se bavi “tekućim i neodložnim poslovima” iz nadležnosti skupštine i izvršnih organa grada. Da li je premeštanje Teslinih ostataka tekuće i neodložno pitanje? Nije. Drugo, i Zorana Mihajlović, ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine, članica je Vlade kojoj je prestao mandat. Povrh toga, u nadležnostima ministarstva, a koje su navedene u Zakonu o Vladi i ministarstvima, čak ni u redovnim uslovima ne stoji premeštanje zemnih ostataka. I treće, crkva i verske zajednice su odvojene od države, dakle ne mogu rešavati pitanja iz njene nadležnosti. Pitanje sahranjivanja i raspolaganja zemnim ostacima je jedno takvo pitanje. U tom smislu, o sahranjivanju bilo čijih ostataka ne treba da odlučuje patrijarh Irinej, treći potpisnik sporazuma.

Drugi problem u vezi je sa činjenicom da se (na sreću!) zemni ostaci ne mogu prenositi na osnovu sporazuma. Sporazum o kome je ovde reč izgleda kao ugovor o poklonu: darodavci Siniša i Zorana poklanjaju svoju svojinu Nikolu Teslu (dakle njegove zemne ostatke) Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zakon o sahranjivanju i grobljima kaže da se zemni ostaci mogu iskopavati (odnosno premeštati) samo na osnovu odluke nadležnog organa lokalne samouprave koju prati odluka nadležnog sanitarnog organa. Za odlaganje zemnih ostataka na neko mesto koje nije groblje potreban je ili poseban zakon ili na zakonu zasnovana odluka Skupštine grada. Zakon određuje i da se sahranjivanje vrši u skladu sa odgovarajućim sanitarnim propisima, a na način koji odgovara pijetetu prema umrlom, dostojanstvu mesta na kojem on počiva i uz poštovanje osećanja srodnika umrlog i drugih osoba koje su bile bliske sa umrlim.

Da zaključimo, da bi ostvarilo svoju nameru, društvo koje nema mandate da se bavi ovim pitanjem (Irinej i ministarka i inače, a Mali kao predstavnik grada u ovom trenutku) dužno je da pribavi još najmanje dve stvari: prvo, odluku Grada i sanitarnog organa za premeštanje ostataka; drugo, odobrenje na osnovu posebno donetog zakona ili gradske odluke donete na osnovu posebnog zakona da se Teslini ostaci nađu ispred Hrama Svetog Save. Tu nije kraj: sve te odluke, kao i poseban zakon, moraju imati racionalni osnov i biti obrazložene, i moraju poštovati uspomenu na umrlog i želju njegovih potomaka. Kao što nam je poznato, ovi uslovi u slučaju Nikole Tesle nisu ispunjeni.

Čini se kao da su neke osobe umislile da im je vlast data direktno od boga, pa se sa božjim izaslanicima dogovaraju oko ovozemaljskih stvari – za njih su nadležnosti i zakoni prevaziđena stvar. Ne samo što takva vlast ne ostavlja na miru žive građane, nego maltretira i mrtve u predizbornoj kampanji. Tako su se u ovoj kampanji pored Tesle, na meti opet našli i Slavko Ćuruvija i Zoran Đinđić.

Obećavaju da će podići spomenik Nikoli Tesli, ali zar ima boljeg spomenika od muzeja koji nosi njegovo ime? Direktor muzeja kaže da ne zna šta će uraditi ako dođu i zatraže mu Teslinu urnu. Ako se dogodi da po urnu dođu na osnovu sporazuma između Vlade, privremenog organa Beograda i Srpske pravoslavne crkve, onda nema dileme. Direktor samo treba da im pokaže gde su vrata i zamoli ih da napuste muzej, bez urne, naravno.

Peščanik.net, 03.03.2014.

Srodni linkovi:

Pokret Spasimo nauku – Zloupotreba Tesle

Peščanik – Odbranimo Teslu

Mijat Lakićević i Miša Brkić – Zaustavimo uzurpatore!


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)