„Posmrtni ostaci naučnika Nikole Tesle biće premešteni iz muzeja posvećenog tom velikanu u Beogradu u portu Hrama Svetog Save, gde će mu biti podignut i spomenik, predviđeno je Sporazumom koji je potpisan u Patrijaršiji SPC. Sporazum su potpisali patrijarh srpski Irinej, ministarka energetike Zorana Mihajlović ispred Vlade Srbije i predsednik Privremenog organa Beograda Siniša Mali.“ Tako glasi jedna (28. februara) objavljena, ali u stvari još uvek vrlo sveža vest.

Srbija je poznata kao zemlja čuda, ali čovek ipak mora da protrlja oči i da se uštine da bi se uverio da ne sanja i da mu se sve to ne priviđa. Otkud sad to, kakvo „preseljenje posmrtnih ostataka“, kakav je to „sporazum“, samoupravni, šta li, ko je dotičnu trojku ovlastio da se igraju mrtvim Teslom, jel’ se to Srpska pravoslavna crkva uključila u predizbornu kampanju Srpske napredne stranke ili se SNS kolektivno učlanio u SPC, je li ova Srbija država ili nečija prćija pa da može sa njom da radi šta hoće…?

Ali kakva je, pre svega, to somnabulna ideja da se Tesla premešta sa mesta gde počiva više od pola veka i gde celim svojim bićem, a pre svega duhom, pripada, u svet kome nikada nije pripadao? Sve što je Nikola Tesla za života uradio i stvorio, kako je živeo i delovao, bilo je u suprotnosti s crkvenom dogmom. Nije se plašio nebeskih sila i nije im se klanjao, nego se trudio da ih stavi u službu čovečanstva i civilizacije. „Postepeni napredak čovečanstva u svojoj biti zavisi od čovekovih pronalazačkih ostvarenja. Ona predstavljaju najznačajniji plod njegovog stvaralačkog uma. Njihov krajnji cilj je potpuna prevlast uma nad materijalnim svetom, uprezanje sila prirode u službu čoveka“, pisao je, da podsetimo, Tesla.

Naravno, niko ne brani Srpskoj pravoslavnoj crkvi da izrazi svoje poštovanje prema ovom velikanu nauke. Može, ako hoće, da Tesli podigne spomenik, ne jedan nego sto, i ne na jednom mestu nego gde god želi. Ali, ovde se ne radi o tome. Ovde je reč o slabo prikrivenoj perfidnoj nameri da se „polaganjem“ Nikole Tesle pored Svetog Save i Karađorđa SPC prikaže kao „objedinitelj i ujedinitelj“ duhovnih, političkih i naučnih snaga nacije i da se Crkva (i simbolički) stavi iznad društva, države i zakona.

Niko, pa ni SPC nema pravo da uzurpira Nikolu Teslu, da ga svodi na jednu dimenziju i gura u svoje kanone, da njime manipuliše zarad ostvarenja svojih partikularnih interesa. I da sada, pošto ga nije mogla imati za života, svojata mrtvog Nikolu Teslu i stavlja pod svoju „kapu“, koristeći jednu osionu, ali neuku i, u suštini, intelektualno slabu vlast.

Tesli je mesto u hramu nauke. Ako je državi zaista stalo da slavi Teslu, onda bi trebalo da njegov muzej pretvori u jedan takav hram; pre svega da ga opremi najsavremenijim uređajima koji će manifestovati Teslina otkrića i zamisli; treba da u njemu okuplja, bar jednom godišnje, najbolje svetske naučnike; da ustanovi Teslinu nagradu po ugledu na Nobelovu; da obezbedi da u njega uđe svako dete iz Srbije; da organizuje posete studenata sa svih kontinenata; da Muzeju obezbedi izdavačku (multimedijalnu) delatnost… i da po tome Srbija i Tesla budu prepoznati u celom svetu. A ne da nacionalne velikane sitno šićardžijski prodaje za šaku glasova.

Predlažemo da Peščanik povede akciju protiv ovog sramnog, uzurpatorskog sporazuma, za početak tako što bi postao tribina za sve organizacije i pojedince, „sabirni centar“ za sve glasove koji se protive akciji SNS-SPC koalicije. A ako bude potrebno – i svojim telima ispred Muzeja zaštitili Nikolu Teslu od nasilnika i njihovih mračnih ciljeva.

Peščanik.net, 01.03.2014.

Srodni linkovi:

Sofija Mandić – Gde su vrata

Pokret Spasimo nauku – Zloupotreba Tesle

Peščanik – Odbranimo Teslu