Foto: Ivana Karić

Foto: Ivana Karić

Koautor ovog teksta je Rastislav Dinić.

Dok pišemo ovaj tekst, na društvenim mrežama je već otkriveno da je Petar Veličković, autor teksta „Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena“, objavljenog u Politici 18. jula 2017. fiktivna ličnost. Navodni autor potpisan je kao „forenzički psihijatar, sudski ekspert za poveravanje dece, iz Montreala u Kanadi“ (tekst je u međuvremenu uklonjen sa sajta Politike). Međutim, ni najtemeljnijom internet pretragom nije moguće pronaći osobu ovog imena i zanimanja, iz Kanade ili bilo koje druge zemlje. Ali ovo nije sve – fotografija navodnog autora lako se dâ razotkriti kao fotografija austrijskog glumca Andreasa Kaufmana. Dakle, imamo dobre razloge da sumnjamo da je potpisani autor teksta stvarna ličnost.

Ono što još uvek nije otkriveno, a što nam se čini od ključne važnosti za razumevanje ovog slučaja jeste da ovo nije prvi put da Politika objavljuje tekst verovatno potpisan imenom i funkcijom izmišljene ličnosti. Prethodni takav tekst bavi se skoro identičnom temom, pisan je sličnim stilom i kao da ga je pisala ista ruka. U pitanju je tekst „Nepravde feminističkog pravosuđa“ potpisan imenom Milovana B. Vučića, za koga se kaže da je „profesor univerziteta, psihoanalitički psihoterapeut i psihoanalitički supervizor, specijalista za dečju psihoanalizu, Los Anđeles, Kalifornija“. Kao i u slučaju „Petra Veličkovića“, ni najtemeljnija internet pretraga ne uspeva da pronađe osobu sa ovim imenom i kvalifikacijama. I opet, kao u slučaju „Petra Veličkovića“, internet pretraga pokazuje da je u pitanju sasvim druga osoba – ovoga puta najstariji čovek u Nemačkoj, Herman Donerman. Ono što je sasvim sigurno jeste da to nije fotografija „Milovana B. Vučića“, psihoanalitičkog terapeuta. Ovo nas opet navodi na pomisao da Milovan B. Vučić, psihoanalitički terapeut iz Los Anđelesa, zapravo ne postoji.

Ono što je posebno značajno je da se oba teksta bave navodnom infiltracijom „feminističke ideologije“ u srpsko pravosuđe, te nepravdama koje ono novodno čini prema muškarcima i deci. Još je značajnije primetiti da je hronološki prvi tekst, onaj „Milovana B. Vučića“, pisan direktno povodom slučaja Marije Mali i činjenice da je sud tada, uprkos postojanju tužbe za porodično nasilje, decu u brakorazvodnoj parnici dodelio ocu – gradonačelniku Beograda Siniši Malom.

Ne tvrdimo, ali imamo jake razloge da verujemo da su oba navedena teksta napisana od strane iste osobe. Ako je to tačno, uredništvo Politike je moralo biti upoznato sa nepostojanjem ovih autora, a možda i sa identitetom pravog autora. Ne tvrdimo, ali imamo dovoljno razloga za razumnu sumnju da su oba teksta povezana sa slučajem Siniše i Marije Mali.

Zahtevamo od uredništva Politike da odgovori da li je znalo da objavljuje tekstove potpisane imenima nepostojećih ljudi. Takođe zahtevamo da uredništvo Politike odgovori da li zna pravi identitet autora ovih članaka, kao i ko im je poslao te tekstove i možda im naložio da ih objave. I konačno, zahtevamo od Ane Brnabić, kao prve premijerke Srbije, da se izjasni o ovom surovom poigravanju životima žena žrtava nasilja, kao i o eventualnoj vezi ovog sa slučajem Siniše i Marije Mali.

Peščanik.net, 19.07.2017.

Srodni link: Dejan Ilić – Vladine organizacije

FEMINIZAM