Pečeno prase
„Kakvo je to odavanje pošte kad se peče prase?“ šokirani su voditelji i voditeljke vlastougodnih medija u poslednjem u nizu pokušaja da se ospore studentski i građanski protesti.
„Kakvo je to odavanje pošte kad se peče prase?“ šokirani su voditelji i voditeljke vlastougodnih medija u poslednjem u nizu pokušaja da se ospore studentski i građanski protesti.
Kako sada na ulici imamo politički aktivnu omladinu, mlade ljude koji se interesuju za funkcionisanje države, kada vlasti toliko dugo nastoje da ih uvere da ne mogu ništa da postignu.
Šta hoće ta studentarija na ulicama više, pitaju se predstavnici vlasti. Sve im je dao predsednik skoro svih građana i građanki Srbije, a oni se ne vraćaju učenju i polaganjima ispita.
Sve dok vladajuća politička organizacija ubrzano radi kontrolu štete, motivacije nam neće ponestati. Samo je treba iskoristiti. Svaki njihov istup motiviše nas da istrajemo.
Zajednica koja se gradi na protestima ne prihvata saradnju sa opozicijom, iako od njih stalno zahteva plan borbe. S druge strane, opozicija ne može da se dogovori ni sama sa sobom.
Gisele Pelicot decided to go one step further and requested the court to make the videos of her abuse available to the public. She reasoned that the shame must be returned to the abusers.
Žizel Peliko je odlučila da ode korak dalje i zahteva od suda da snimci njenog zlostavljanja budu dostupni javnosti. Obrazložila je da se sramota mora vratiti onome kome i pripada – zlostavljaču.
Ministarka Đurđević Stamenkovski je poručila građanima i građankama da treba da se bace na „demografsku obnovu nacije“. I da čuvaju tradicionalne porodične vrednosti.
Ministar Momirović je ponovio izjavu koja je tokom istorije pripisivana vladarima nesvesnim kako i od čega živi narod kojim vladaju. A ko ne štedi, znači da ima dovoljna primanja.
Završena je prva nedelja nove školske godine. Prvi štrajk u prosveti najavljen je za 16. septembar, jer vlasti nisu ispunile obećanja. Vlastima je škola bitna, ali za nešto drugo.
Izlazak na ulice kao izraz nezadovoljstva politikom koju vodi vladajuća garnitura je politički čin. Kada vlast optuži građane i građanke da su izrazili politički stav, oni treba glasno da odgovore – „Da, pa?“
Prvog dana avgusta obratio nam se predsednik skoro svih građana i građanki Srbije. Toksični prosipač teorija zavera nas uverava da zapravo njegovi protivnici šire teorije zavere.
Ako bismo verovali ministarki na reč, ispalo bi da zaveru da se smanji broj dece u Srbiji – a preko priča o akušerskom nasilju i lošim uslovima u porodilištima – vode upravo žene koje su rodile decu.
Klime u GAK Narodni front ponovo rade. Sistem još jednom nije zakazao. Osim sistema klimatizacije u Narodnom frontu. Tema uslova u kojima se žene porađaju u Srbiji na trenutak je zasenila litijum.
Is it possible to mine lithium safely? Serbia, as a society, is not capable of organising an extensive, reasoned discussion on that topic.
Do ove situacije, gde je neuspešni atentat na Donalda Trampa u Pensilvaniji iskorišćen kao ultimativni dokaz napada na Aleksandra Vučića (i njegovu porodicu), došli smo korak po korak.
Da li je iskopavanje litijuma moguće na bezbedan način? Da li je moguće doći do litijuma bez ugrožavanja životne sredine? Izgleda da nismo u stanju čak ni da postavimo ta pitanja.
Konačno su se sva deca raspustila. Bilo je napada na prosvetne radnike i radnice, slučajeva vršnjačkog nasilja, pomeranja male mature. Pa opet je godina završena manje burno od prethodne.
Odbrana biračke volje građana i građanki Niša se nastavlja. Jedna od žalbi podnetih Višem sudu je usvojena, drugi žalbeni procesi su u toku. Da li je Niš zaista slobodan grad još uvek ne znamo.
Opozicija je propustila priliku da preuzme Niš. Krađa se ne dokazuje tako što se sklonite sa mesta zločina. Čak i razjedinjeni, nakon decembarskih izbora, morali su sva sredstva da ulože u Niš.
Pogrešili smo u svemu. Kao društvo i kao pojedinci. Ponavljamo greške, umesto da iz njih učimo. Da li nasilja ima više nego ranije, ili tom utisku doprinose senzacionalistički mediji, nije bitno.
Pokažu nam predsednika države, ogrnutog zastavom u navijačkom zanosu, koji krši pravila institucije u kojoj se nalazi, i kažu nam da je to vrhunac diplomatije.
Teško je zamerati opoziciji previše, oni su se našli naspram izuzetno iskusnog igrača koji nakon dvanaest godina kontroliše svaki aspekt igre.
Bivši učenik škole napao nastavnika; učenica petog razreda od početka školske godine trpi nasilje koje je kulminiralo krajem marta; u osnovnoj školi učenik potegao nož na vršnjaka.
Vučević ženu vidi kao „svetinju“, „simbol“, „biće“. Za njega je žena uvek nečija. Svetinja pak nikada neće zatražiti pravnu zaštitu; simbol ne ide kod lekara; biće, „najsličnije bogu“, ne mora da školuje decu.
Sve je farsa, o posledicama ćemo misliti sutra. Danas se samo mora ostati na vlasti. Ostaće se na vlasti izgradnjom toksične, napete atmosfere po meri toksičnog, napetog muškarca.
Rezultati PISA testa su nas šokirali po šesti put. Naročito smo šokirani podatkom da je čak do 95 posto dece koja pohađaju trogodišnje stručne škole funkcionalno nepismeno.
Kakav god da je zaključak međunarodnih susreta, uvek nekako naš toksični muškarac izađe kao pobednik. Ako nema šta drugo, istakne kako su ga srdačno primili. Ispoštovali ga.
Za njih je ljudski život jeftin. Zakoni, pravila i moralne norme za njih ne važe, njima je sve dopušteno. Bez problema upiru prstom oko sebe i beže od odgovornosti.
SPC kreira narativ gde su žene toliko moćne da mogu da vas strpaju u zatvor ako im se obratite kao profesoru ili ih potpišete kao psihologa. A u stvarnom svetu, žene se bore za opstanak.
Ako niste znali, Srbija je već 25 godina u ratu. Već 25 godina je komadaju, ali mi se ne damo. Jedino tako može da se razume početak obraćanja predsednika skoro svih građanki i građana Srbije.
Svet prema SNS-u je jednostavan – mi otvoreni za dijalog, oni neće da pričaju. Mi radimo za Srbiju, oni rade za strance. Mi gradimo, oni kradu. Mi dobri, oni loši.