Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Ne znam da li zadovoljava sve propisane kriterijume konkursa, ali je moj predlog za reč na srpskom koja bi mogla da zameni neku tuđicu – predstavdžijka. Po analogiji da je čovek koji pravi burek buregdžija, a čovek koji pravi novine novindžija, čovek koji od svega stalno pravi predstavu bi mogao da bude predstavdžijka. Baš tako, u ženskom rodu, mada se gotovo isključivo odnosi na muškarce, jer time, kao i engleski original, ismeva predrasudu da je dramljenje neko ekskluzivno žensko ponašanje, jer nije, naprotiv.

U tom slučaju bi Donald Tramp ostao Drama queen, a predsednik Srbije postao Predstavdžijka, čime bi bukvalni prevod (Kraljica drame) mogao da, nezagađen opskurnim asocijacijama, pripadne samo dramskim umetnicama koje su carice u svom poslu i suvereno vladaju scenskim nastupom.

Onda bismo mogli da, na primer, biramo Predstavdžijku meseca. Znam da će ispasti diskriminatorno, ali laureat meseca oktobra ne može biti predsednica skupštine. Ona ne može biti ovenčana lovorom, baš kao što ne može biti ni venčana zakonom, jer – ne ispunjava polni kriterijum. Ona je, naime, žensko, a rekli smo da se titula predstavdžijke dodeljuje muškarcima. I, mada se predsednici skupštine očevidno smeškao brk dok je glumatala ono svoje „i lažete i varate, i lažete i varate, i lažete i varate!“ čime je jasno pokazala da svesno i namenski pada u trans samo zarad pukog scenskog efekta, ja bih prestižno priznanje Predstavdžijka oktobra ipak dodelila gradonačelniku Beograda.

Čovek koji nam se sopstvenim rečima predstavljao kao neuk („nepismen sam, nepravilno sam popunio obrazac, nisam skrivao vilu u Trstu“) i stamen u tužbi („neću da pravim dramu da bih dokazao duševnu bol“), napravio je tehnički unapređenu konferenciju za medije ne bi li se požalio na jednog (i slovima: jednog) novinara koji u jednom (i slovima: jednom) televizijskom prilogu nije preneo integralnu verziju gradonačelnikove konferencije za medije. Pošto ta jedna (i slovima: JEDNA!) televizija posluje u okviru United Media, skraćeno UM, nagrada meseca oktobra bi mogla da se dodeli pod nazivom „UM i ne um“.

Utešnu nagradu bi mogao da dobije poslanik koji se u skupštini proderao „đubre jedno ustaško!“ ali ću ga diskvalifikovati zbog, nećete verovati – autentičnosti. Taj vrisak koji je volšebno nestao iz transkripta, baš kao što se u njemu onomad volšebno pojavio zarez tadašnjeg direktora BIA (o čemu sada na Guglu nema ni traga ni glasa), zaista je delovao kao nepatvoreni izliv mržnje i besa pa je stoga neprimereno da ga svrstam u ovu konkurenciju. Ne sumnjam da će pobediti u nekom drugom takmičenju koje neuravnoteženi vlasnici vlasti neprekidno raspisuju.

Peščanik.net, 28.10.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)