Iz ciklusa „Jagodina kao takva“, foto: Srđan Veljović
Iz ciklusa „Jagodina kao takva“, foto: Srđan Veljović

Povremeno dođem u Jagodinu na duže od dva dana. I tada obiđem sve važne punktove – pijacu, sodadžijsku radnju, Pelivan, kineski tržni centar, kao i bolnicu, bez koje poslednjih godina ne prolazi nijedan moj boravak. Neko je pao, slomio nogu, istegao tetivu, dobio karcinom, naglo oslepeo i sada žmirka kada govori, ili gleda režimske kanale, jedine koji se mogu videti u ovom delu zemlje. A na njima, sve je lepo. Perifernim vidom hvatam signale sa RTS-a – u toku je kampanja samohvale vlasti, od otvaranja vidikovca na Kablaru do krečenja klozeta u Sumrakovcu, ili merenja pritiska penzionerima u Strmostenu. Tako plasirane vesti odaju utisak neke srećne zemlje, a na lokalu, kada je Jagodina u pitanju, televizija počivšeg Palme emituje kadrove „srećnih ljudi“ koji svoj grad zovu „malom Švajcarskom“.

Umro je Palma, ostala je „mala Švajcarska“ – naravno, samo na nivou parole. Uistinu, ovaj grad je nakon Palmine smrti (istog dana kada su počele Studentske blokade – 22. novembra 2024) počeo da tone u neizvesnost koja se naglo produbila bolešću i indukovanom komom predsednika SPS-a Ivice Dačića, od koga je zapravo zavisila stranka Jedinstvena Srbija. Ostaće amblematičan prizor dvojice pobratima u kratkim pantalonama i sandalama na motorinu – Dačića i Palme. Glavnih konzumenata i organizatora bunga-bunga žurki u Končarevu, na obali Morave. Bio je to vrhunac njihove saradnje, kada su i SPS-u i JS-u cvetale ruže. A one su se bokorile i tokom vladavine demokrata na turnirima u kik boksu, koje je Palma kao borbe gladijatora organizovao za državni vrh i diplomatski kor. Nakon izlaska iz bolnice, Dačić je izjavio da mu je najlepše bilo dok je bio u komi, jer nije dobijao informacije. Slično je i sa Jagodinom posle Palme. Nalepnice „Studenti pobeđuju“ po bolničkom krugu, pijaci i na saobraćajnim znacima, svedoče da su neke važne informacije počele da cirkulišu čak i ovde.

Sada su Palmini bivši gladijatori u Ćacilendu, gde sa neizvesnošću iščekuju neku opipljiviju budućnost. Ovi drugi, koji se snalaze samo na lokalu, bilo da mešetare sa ukradenim biciklima, ili su uključeni u lanac preprodaje narkotika, ili pružaju policijsku logistiku za takav posao, prate Palminog naslednika Dalibora Markovića, koji pokušava da glumi dostojnu kopiju svoga oca.

Ipak, stvari su se promenile, jer Palmine „orgije na Moravi“, rusofilija, homofobija, rasizam i kriminal – ne mogu se tako lako nastaviti u izmenjenim političkim uslovima. Sve je to posledica krize u SNS-u, odnosno duboko poljuljane autokratije Aleksandra Vučića. Iako na režimskim televizijama sve izgleda kao raj na zemlji, sa posebnim osvrtom na Jagodinu kao „malu Švajcarsku“, u stvarnosti situacija je duboko uznemirujuća, što registruju svi: penzioneri, prodavci povrća na tezgama, vodoinstalateri sa kojima se često viđam ovih dana, lubeničari, mehaničari i stolari, koji sada govore o svojim zanatima kao o nečemu vrednom i trajnom, što ne mogu potisnuti nikakve kupljene diplome. Otkud ovakva promena u ponašanju običnih ljudi? Ne sećam se sličnih komentara od ranije, jer je sve izgledalo podmazano kao sat i ko je hteo da se uhvati u „Palmino kolo u plićaku“ mogao je lako da dođe do sigurne zarade.

Nezgodno je vreme, kaže mi školski drug koji se danas bavi košenjem parkova. Nosi trimer na ramenima po 12 sati dnevno. Kada napravi pauzu, voli da priča o situaciji u gradu, odnosu među ljudima, o nečemu što je izgleda zauvek izgubljeno. Sve o čemu mi priča potkrepljuje fotografijama sa mobilnog telefona – a na njima „Mali Palma“, šef „male Švajcarske“, organizuje okretanje vola na ražnju uz asistenciju odanih saradnika. Sve bi želelo da izgleda kao pre, ali je zapravo usiljeno i bez energije. Sin mog školskog druga je u policiji, čeka unapređenje. Zabrinut je za njegov posao jer se pita šta će biti s njim ako dođe do „nečega“. A do „čega“ bi moglo da dođe?, pitam ga kada uhvatim zgodnu priliku. Pa, vidiš šta se događa…, kaže mi. Ako nam Dačić ode, gotovi smo. A njemu stvarno nije dobro, video sam ga kad je dolazio u Jagodinu, to više nije onaj čovek, to nije Ivica. Ali ni Dalibor nije Palma.

Ipak, Mali Palma se trudi da opravda svoj nasleđeni nadimak na mišiće. Bratimi se sa grčkim i ruskim gubernijskim gradovima. Usled nemoći SPS-a, koji je suočen sa nastankom ozbiljne frakcije u svojim redovima, on pokušava da vodi politiku koju u javnosti predstavlja kao „nastavak tradicije koju je njegov otac pokrenuo“. Zbog toga organizuje odlazak 500 građana, svakako članova Jedinstvene Srbije, u Grčku. Nastojeći da održi patrijarhalno-kriminalni kult „velikog oca“, začetnika porodičnog biznisa sa javnim dobrima, u Memorijalnom kompleksu koji nosi „očevo“ ime, organizuje nastup 50 harmonikaša, koji ispred Palmine biste sviraju „moravac“. Članovi stranke ne igraju, samo zure u taj lažni hepening, i kao programirani roboti čekaju kada će neko pritisnuti dugme za aplauz. On je kratak i mlak. Nakon toga slede nemušti govori lokalnih političara o vernosti tradiciji koja ih je stvorila.

Da se stvar u „maloj Švajcarskoj“ otela kontroli, svedoči i utišana atmosfera u lokalnom aqua parku, kao i sukob investitora u obližnjem tržnom centru, od kojih je jedan počeo da gradi svoj stambeno-poslovni kompleks nasred parkinga, koji je nekada bio otvoren za sve, potom isparcelisan za slobodan parking, kao i onaj za naplatu. Sada je to polje sukoba malih feudalaca koji koriste priliku za zaposedanje teritorije. Građani se parkiraju na ulici, kojom je sada gotovo nemoguće proći automobilom.

Jedino veliki rusofilski bilbordi preko puta nekadašnje kafane „Solun“, istrajavaju na temperaturi od 38 stepeni. Postavio ih je 2014. godine lokalni biznismen Srba Četnik. Na njima su Vladimir Vladimirovič i car Nikolaj Romanov. Jedinstvena poruka: „Imperatore, mi te volimo!“ To je znak poverenja u rusko tržište, koje ovih dana hvali Mali Palma, budući da je u guberniji Puškin potpisao još jedan protokol o saradnji. U jeku najvećih sankcija koje je neka država ikada doživela, energetske i klimatske krize, on očekuje da će prodor jagodinskog voća i povrća postići čudo na ruskom tržištu. Tamo se, međutim, građani odavno privikavaju na čekanje u redovima, kao i na zaboravljeni model kupovine goriva bonovima i tačkicama, što je relikt iz staljinskih vremena, za kojima je veći deo stanovništva, pre rata u Ukrajini, osećao nostalgiju.

Tako i „mala Švajcarska“ boluje od nostalgije za vremenom Palmine apsolutne dominacije, srećnog patriotskog braka sa vrhom demokratske, odnosno radikalsko-naprednjačke vlasti, kada je bilo profitabilno orgijati na Moravi, ugostiti političare i ponuditi im pun paket usluga. Sada je ostao samo vo na ražnju, usiljena svirka pod tatkovom bistom i ogromna neizvesnost. Uskoro bi se ona mogla transformisati u strah. Puni energije su još samo lubeničari na jagodinskoj pijaci, koji hvale svoje proizvode – slađe od meda. Međutim, oni koji nasednu na njihovu reklamu, ubrzo će kod svojih kuća, pošto probaju lubenicu, osetiti da se radi o prevari, i da na nepcu ostaje samo ukus suvog peska, bez slasti, bez obećanog meda.

Peščanik.net, 01.08.2026.

Srodni link: Saša Ilić – Gomora + Srđan Veljović – Jagodina kao takva

PALMA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)