Već je postalo prilično monotono razmatrati i razvlačiti svaki verbalni gaf koji Bota Veličanstveni uredno plasira u javni prostor. Ovaj put se neću baviti nebuloznošću i neumjesnošću Tadićevog duhovitog pokušaja da u istu ravan sa Karadžićem i Mladićem stavi Jurišića, Divjaka i Ganića u gradu koji je tolike godine živio pod granatama. Komentatori i komentatorice poput Senada Avdića i Snežane Čongradin su se već osvrnuli na Tadićevu izjavu i suštinski se malo šta ima dodati njihovom opisu nepristojnosti i nesuvisle arogancije koju srbijanski predsjednik uporno i nemilosrdno pokazuje u svom nezaustavljivom stremljenju ka budućnosti. Ako ovako nastavi, možda će dobiti glavnu ulogu u Green Lantern II. Koji će se premijerno prikazati na B92 odmah iza Debate.
Više od Tadićevih poteza kojima, jadan, uporno pokušava da flertuje sa nacionalistima, mi je pažnju privukao članak u novinama Alo pod bombastičnim nazivom Dino Spojio Tadića sa drugom iz JNA!!!. Pošto hapšenje Ratka Mladića vjerovatno nije dobilo ovoliko uzvičnika u srbijanskoj mainstream štampi ni ako ih sve zbrojimo, pomislih da se radi o nekom magičnom događaju koji će me opametiti da konačno shvatim da je Tadić mnogo bolji od naprednjaka. A i Dino je morebit kakav šaman za spajanje ljudi, jedan od njegovih talenata koji mi je izmakao.
Članak je nadsve zanimljiv, jer potpuno depolitizira Tadićevu posjetu Sarajevu i pretvara je u prijateljski susret sa starim ahbabima Dinom Merlinom, Halidom Bešlićem i fudbalskom legendom Ivicom Osimom, iako je susret, naravno, bio dogovoren. Ova četvorka je dakle “[d]ivaneći uz kafu i rahatlokum” provela jedno vrlo prijatno poslijepodne. U BiH se dakle ne razgovara i ne priča, nego se isključivo divani uz famozni rahatlokum koji svi Bosanci nosaju u džepu uz svoje mobitele. Egzotizacija bosanskog miljea međutim nije izvedena u potpunosti jer kafa nije postala kahva, tolika količina piktoresknosti bi bila previše za štovane i osjetljive čitatelje i čitateljke Alo-a. Centralni događaj u višesatnom divanjenju je dobio poskočni karakter. Bota je, naime, poskočio, da ne kažemo đipnuo se, kad mu je Dino prišapnuo da znaju istog čovjeka!!! Bota je sa misterioznim advokatom naime služio vojni rok u Čapljini!!! Dotični čovjek kojeg je Bota tražio više nego samog Mladića ali baš nikako da ga nađe je završio u Zagrebu pa je Dino istog momenta, kao pravi drug, ne žaleći skupijeh impulsa, nazvao dotičnog insana da se Bota sit ispriča i ga želja mine. Bujrum predsjednik “koji za vreme razgovora nije krio emocije” je onda svog starog drugara s kojim je nekada dijelio salamu podrigušu i čohane uniforme pozvao da obavezno dođe u goste u Beograd. Dirnut trenutkom, Dino Merlin se instantno preobrazio u političkog analitičara i mudro zaključio da je Tadić “političar koji je okrenut ka budućnosti i saradnji između dvaju država i ovog regiona”. Halid Bešlić je, ponesen opštom veselom atmosferom i rahatlokumom, vispreno dodao da je Tadić “super” oduševivši se činjenicom da su njegovi hitovi među glavnim pjesmama na koje se momentalno, nakon rakiju-dvije, đipa Ivica Dačić. Vizija Ivice Dačića u pjevačkom zanosu je previše za ovaj tekst koji ne može to da istrpi pa nećemo dalje tom putanjom. U potpunom sevdahu, Bešlić, isto dobar drug i okrenut budućnosti, je pridodao još uzvik “samo neka je muzike i pesme što više”! Ni Ceca ne bi imala puno protiv takve izjave, a čitatelji se moraju zapitati da li su u rahatlokum počeli stavljati i alkohol. Morebit absint. Ivica Osim, kojeg Tadić kao stari intimus zove Švabom, je bio donekle u pozadini susreta, ne mogavši se natjecati sa razornim glasovima popularnih pjevača i predsjednika koji uvijek uredno štuje pravne principe gdje god da se kreće. A još i dobro pjeva, podatak koji zaista nije zanemariv u ocjeni njegovih političkih i ljudskih kvaliteta.
Članak se, sasvim prikladno, završava najavom budućeg Bešlićevog koncerta u Beogradu. Vjerovatno ni Dinin nije daleko. Vremena se mijenjaju, saradnja je riječ u modi a veliki umjetnici su obično u avangardi. Ako je Dino nekoć mogao pjevati Aliji, zašto ne bi još jednom predsjedniku? Cijela Juga jedna avlija. Pokloni i dresovi su razmjenjeni, rata se sjećaju samo oni koji se sjećaju stare Zanine pjesme Prošlost me prati ko sena, ko duh i svi hitamo ka sretnoj budućnosti tadićevskog tipa. Što bi Dino rekao, hoćeš-nećeš, ne moraš. Ili bi pak rekao Ja bih svjetlost zvao mrakom da te nije Borise. Nego, jel se Nole bar jednom spomenuo, pričalo se puno o sportskim dostignućima? Alo predsjedniče, jel to avioni JNA bombarduju Bosnu i Hercegovinu? Neprovjerena glasina, druže moj. Jel to Srbin na teniskom krovu svijeta? Naravno.
Peščanik.net, 10.07.2011.
