Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

To što se događa pred našim očima nije samo obična turbulencija. Za globalizirani svijet koji je rođen na ruševinama Hladnog rata pandemija korona virusom jeste raskršće sa mnogo putokaza čovječanstvu. Nadam se da ćemo izabrati onaj smjer koji će temeljito pretresti našu savjest i inteligenciju, donijeti očekivani preokret prema onom nivou solidarnosti, razumijevanja i zajedništva među ljudima koji budućim pokoljenjima može obezbjediti stvarni mir i zdravlje na planeti. Da li će biti većine u našim društvima za taj izbor? Da li će se krenuti drugim putem izolacionizma i civilizacijske regresije? Odgovor je danas neizvjestan. Oduvijek sam pripadao onoj manjini koja je pažljivo slušala one naučnike, ekonomiste i političare koji su upozoravali čovječanstvo kroz kataklizmična predviđanja silaska u pakao jer ne marimo za prirodu već mahnito trčimo za profitom. Ja nisam kvalifikovan da opovrgnem ili potvrdim njihove stavove, ali sada svjedočim prizorima njihovih strahova koji se obistinjuju u mom stvarnom životu. Međutim, ono što već sada pouzdano znam jeste da kada ovo i prođe naša društva će ostati još dugo „bolesnik“ u životu koji ništa nije naučio iz smrtne opasnosti. U BiH se nije morala desiti epidemija kako bi se uvjerili u posljedice višegodišnje amaterizacije na svim nivoima uz podršku partokratije. Građani entiteta Federacije BiH su vjerovatno jedini na svijetu kojem predsjedavajuća Kriznog štaba ne dolazi iz medicinske struke, već je ekonomistica koja će u jeku krize blokirati nabavku 150.000 testova na korona virus. Dopremijerka Vlade Federacije BiH Jelka Milićević, inače ministrica finansija i kadar HDZ-a BiH, smatrala je svojom patriotskom dužnošću držati dobavljača pod pritiskom, sve s upitima o količinama koje bi mogle biti isporučene Hrvatskoj ali i SBK Mostar koji je u teškoj situaciji. Za one sredine gdje je njena etnička skupina u manjini, ministrica nije mnogo zabrinuta. Srećom, uz posredstvo međunarodne diplomatije slučaj je urgentno riješen, zataškan u javnosti „argumentom“ glomaznog aparata odlučivanja federalnog Kriznog štaba. Nije to ništa novo u političkoj praksi dejtonske BiH, ali ne treba više okolišati u pravilnom imenovanju takvog primitivnog i nehumanog ponašanja. Društvo kakvo poznajemo je društvo neotesanih nitkova. Poštovanje i povjerenje dva su obilježja onoga što se nekada zvalo „civilizovanim društvom“, a što je danas nestalo, iščezlo iz ljudskih interakcija, privatnih i javnih. Zanimljivo je da se dotična ministrica poziva na „struku“, a predsjedava tijelom i obraća se javnosti u domenu izrazite nekompetentnosti – borbe protiv epidemije.

Za svoj neljudski i necivilizirani postupak Jelka Milićević ne samo da nije odgovarala već je u rekonfiguraciji „glomaznog“ Kriznog štaba opet imenovana za predsjednicu, jer je Hrvatica. Kritički intonirane primjedbe o njenom ponašanju u jednom dijelu javnosti pod stranačkom kontrolom HDZ-a dočekuju se kao napad na jednakopravnost Hrvata i njihovu ustavnu konstitutivnost.

Uprkos korona krizi Milorad Dodik, skupa sa vođom HDZ-a Draganom Čovićem, bojkotuje institucije zajedničke države. Donacije za opremanje bolnica, nabavka zaštitnih maski iz Kine i Turske, kao i sedam miliona eura pomoći iz Evropske unije Bosni i Hercegovini otežano se dostavljaju zbog bojkota ovih nacionalista.

Zahvaljujući oštroj reakciji javnosti spriječeni su hrvatski nacionalisti u pokušaju da se zatvori za „državljane BiH“ Livanjski kanton broj 10. Nacionalisti ne mogu prihvatiti da se virus ne zaustavlja na etničkim granicama, niti napada samo jednu naciju ili etničku grupu.

U trenutku kada je svaka marka važna da se usmjeri za neophodnu pomoć slabo opremljenim bolnicama, medicinsku zaštitu ljekarskom osoblju ili nabavku respiratora koji život znače za oboljele, ZE-DO kanton kao tačku dnevnog reda pod rednim brojem 1 ima: Prijedlog Odluke za finansiranje stranaka zastupljenih u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona.

U ovom kantonu dominira stranka SDA, čija je vladavina godinama zasnovana na lažima i praznim obećanjima.

Njih karakteriše, kao i ostale etničke partije, poslušništvo ministara fikusa koji stoje iza predsjedničkih prvaka i aplaudiraju na svaku genijalnu misao svog vožda. Koliko su ti klimoglavi amateri zajahali vidjelo se po mnogim društvenim parametrima i prije krize. Naše društvo je zaostalo, imamo slabu privredu, sa visokom stopom nezaposlenog i slabo plaćenog stanovništva, koje potpuno iracionalno guta stranačku propagandu i etnički autoritarizam. Vrhovi partija su cjelokupni javni sektor pretvorili u svoje vlasništvo postavljajući beskičmene amatere jedino sposobne da prime mito. Oni zapošljavaju podobne ljude, najčešće bez kvalifikacija. Sa tim saznanjem smo se sramno pomirili, ali kada smo se suočili sa smrtnom opasnosti epidemije sve se ogolilo pred našim očima. Ne samo što nemamo dobar i održiv zdravstveni sistem, već nemamo ni kadrova. Umoljavaju se umirovljeni epidemiolozi da se jave u cijele regije poput Hercegovačko-neretvanskog kantona koji nema specijaliste. Više-manje to je situacija u cijeloj državi. Podignut amaterski imunološki sistem je postojan, a i dalje truje svojim nacionalizmom.

Zbog toga se oni preostali infektolozi i epidemiolozi teško probijaju sa svojim argumentima, savjetima i preporukama kroz stranačko-etničko vođenje kriznih štabova na skoro svim razinama vlasti decentralizirane BiH. Umjesto da se političari sklone i prepuste mikrofone struci, gledamo njihove višeminutne solilokvije ranga stand-up comedy. Premijer Federacije BiH je postao virtualni hit maker nesposobnošću da stavi zaštitnu masku na lice. Gazdinski režim etničkih partija dočekao je svojih pet minuta u ovo vrijeme krize. Sada mogu da ruže i prijete, hapse i ušutkavaju kritičare, globe i jačaju svoje represivne metode vladanja bez limita pod krinkom borbe za naše zdravlje i sigurnost. Apsolutna relativizacija svega čini javnu komunikaciju eksperata sa političarima prilično besmislenom, jer oni samo kompleksiraju svojim znanjem amatere. U njoj su sudionici neravnopravni po kvalificiranosti za razgovor, pa se hijerarhijska pozicija moći u politici uspostavlja kao jednakost nejednakog, što dovodi do potpunog nepovjerenja u institucije države, na korak od moguće anarhije i haosa, što je u ovako kriznim situacijama pretpostavka za destrukciju. Zato je važno održati u životu pod vanrednim mjerama kritičku javnost u nadi da će razum ipak pokazati da je izdržljiv i da se ne da pokolebati antiracionalizmom. Uostalom, to je prosvjetiteljski argument. Kad ne bi bilo povjerenja u racionalnost i razumnost i nada za ozdravljenje bila bi iluzorna.

Peščanik.net, 31.03.2020.

KORONA VIRUS