Kad sam pre sedam-osam godina čuo izraz „Ekonomski savet SPO-a“ štrecnuo sam se: nije li vaša misija veličanje Ravne gore i raskrinkavanje lagarije o borbi partizana protiv Hitlera (potonji je zort imao samo od srpskog Čiče)!? Bio sam zaboravio na ovo oksi-moronče, kad vidim da Srpska napredna stranka ima Zdravstveni savet: otkako su rukovodioci digli ruke od granice Karlovac-Virovitica-Karlobag zdravlje je opet postalo naše najveće bogatstvo, ali šta nama kao većinskom narodu vredi što smo zdravi ako su nam manjine ogrezle u nemoral i u izopačenost!

Zdravstveni savet SNS za leskovačku nahiju primetio je da među maloletnim Romima ima dosta bračnih i vanbračnih zajednica, naročito neveste umeju da požure, da li vođene vlastitom željom, da li požurivane sa strane, uglavnom se narodni običaj ravnopravne manjine članovima Zdravstvenog saveta mrskim učinio te su ga službeno žigosali kao nemoralan i izopačen.

Zaista, udati se sa trinaest godina, ili biti udat zato što roditelji i braća smatraju da je krajnje vreme, nije najbolje što se ženskom čeljadetu može desiti (to ja mislim: na provodadžiluk ili požurivanje bilo čije udaje tj. ženidbe gledam kao na stvar krajnje nepristojnu koje god životne dobi bile žrtve). Zdravstveni savet ne znam koliko je uzeo u obzir da je životni vek Roma znatno kraći nego životni vek državotvornog sprskog naroda – gde je Romsko udruženje penzionera? Ciganin ako i zakorači u šestu ili sedmu deceniju nema povezanog staža za penziju, Roma nema u SANU, a nemaju RANU, i Srpkinje su čim završe školu sklone udaji, e, sad ako se Romkinje kraće školuju, ako su sa dvanaest godina dobile poslednju đačku knjižicu koja ih na Birou za zapošljavanje ne stavlja na vrh liste, nego naprotiv – šta im preostaje nego veridba i svadba?

Zdravstveni savet je možda želeo da osudi brakove sklopljene iz računa, to jeste i srpski, i napredno je, i stranački je, ali takve ćete brakove, gde osim ljubavi i obostrane strasti ima i neke tajne ili belodane računice, naći u svim narodima i u svim vereničkim uzrastima. Bilo kako bilo, Romima se reči „nemoral“ i „izopačenost“ nisu svidele, na šta su zdravstveni dušebrižnici iz SNS priznali međunarodni plagijat: neimenovani naprednjak čitao je neimenovani naučni časopis i nabasao na studiju ne zna se kojeg američkog istraživača o Eskimima i Latinoamerikancima. Dok je čitao poglavlje u udadbi i ženidbi kroz glavu mu je prošlo: „Pa ovi su kao naši Cigani, umesto Eskima neka bude Rom, eto nama gotove zdravstveno-etičke studije za leskovački srez!“

Zaista, bolje je biti plagijator nego izazivač rasne ili nacionalne netrpeljivosti, Romima je kulturno rečeno: ne smatramo vas mi nemoralnim ni izopačenim, mi vam ljubazno i besplatno prevodimo, jer znamo da niste fanatici pisane reči niti poliglote, kako vas vide Amerikanci, tačnije kako vide Eskime koji su vam nalik kao jaje jajetu, samo nisu muzikalni kao vi i Latinoamerikanci. Ako ste pomalo i pogođeni znajte da istina oslobađa, kao svojevremeno rad…

Budu li američki antropolozi digli dževu što su njihovi naučni zaključci jednostavno (možda i odveć jednostavno) primenjeni na neproučavanu populaciju, SNS će naći načina da se kolegama iz prekomorskog zdravstvenog saveta oduži: „Dear scientists, mi smo zdravstveni savet mlade partije, napredni smo odnedavno, naši rodonačelnici bili su dvadeset godina na čelu radikalne partije, i sami su znači priznavali i štaviše isticali izvesnu zadrtost koja im je sad već dodijala, dođite u Leskovac, you do not need visa, drage volje ustupićemo vam rezultate našeg istraživanja ’Kako se i u kojoj životnoj dobi bračnom niti a u iščekivanju zdravog poroda vezuju stanovnici Jamajke, Vatikana i drugih zemalja koje nisu priznale lažnu državu Kosovo’, probaćete leskovački voz i ciganski kotlet koji je neverovatno sličan eskimskom – osetićete da je reč o dvema granama istog naroda koji nema svoju državu.

&

Odričem se svojih nazadnih shvatanja o pretplati za Javni servis kao haraču i zulumu, da ničeg drugog na programu nema osim intervjua Nenada Lj. Stefanovića sa velikanima istorije tj. našim predsednicima, isplatilo bi se dati pedeset evra godišnje! Slobodan Milošević nije imao ludu sreću da ga Hag oslobodi a da ga Neša obaspe prijatnim pitanjima, usled čega bi ionako povoljan utisak koji stanovništvo ima o vođi postao još povoljniji, ali jabuka sa grane jeste imala sreću. Vrativši se iz Haga sa potvrdom o nevinosti Milutinović je rekao da će se malo odmoriti od te sve u svemu tuđinske ustanove i da će se posvetiti porodici, RTS se suzdržao godinu dana, a onda ga je, trpen-spasen, predočio publici kojoj espeesovaca nikad dosta: Hag nema baš običaj da ljudima koje je uzaptio da kakvu gođ odštetu kad se i sam uveri da je sudio nevinim ljudima, udario je saosećajni domaćin odmah u tanke žice, gost je preko nanesene mu petogodišnje nepravde prešao sa vedrinom Mendele, domaćin je razgovor naveo na Luizu Arbur, koja je nekoliko puta bila u audijenciji kod predsednika Milutinovića, što je sigurno vrhunac njene karijere, a posle je potpisala tužbu protiv njega, život je takav, rekao je Milutinović, naoštren da halali svakome sve, koje god taj vjere bio.

Glavni urednik informativnog programa programski se i muški informisao o Milutinovićevoj bogatoj biografiji, iz glave je premotavao Milutinovićev životni put, ponosan kao mentor koji govori o svom najtalentovanijem kandidatu: naš gost je ovako ili onako bio četrdeset godina na našem čelu, bio je najmlađi poslanik još u vreme socijalizma, iz Skupštine se razvio u direktora biblioteke, pa u ambasadora, da bi na izborima te i te godine porazio najmlađeg pa doktora nauka u SFRJ, gospodina Šešelja, i postao predsednik Srbije! Blagoslovenu vladavinu našeg gosta na koju savezni predsednik Milošević nije imao ni najmanjeg upliva (osim kad je čovečanstvo na svoju ruku zaratilo s nama) čuva u najlepšoj uspomeni, gledaš li, Veljo Iliću, kako se razgovara pred kamerama, u kući gde si postao persona non grata!

Nema podizanja tona, u širokom gospodstvenom luku zaobilazi domaćin sve što bi gostu moglo biti neprijatno: jeste li se nosili mišlju da nakon Miloševića vi preuzmete kormilo SPS, toga se setio dobri voditelj, što je kompliment koji meni nikad ne bi pao na pamet, zato i nisam za drugo nego za pretplatnika, kome se uloženi novac vraća u jednočasovnom tečaju mudrosti, tolerancije i dobrote. Razgovara se službeno, a osećaš kako su oba aktera prijatno iznenađena jedan drugim: ko bi rekao da je moj sagovornik nekad radio u „Vremenu“, ko bi rekao da je moj gost koga su u „Vremenu“ gledali kao Slobinog potrčka jedna tako osebujna, toliko preduzimljiva, a opet tako skromna i blaga priroda!

Peščanik.net, 19.04.2010.