Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Novo doba je započelo, vesele se slovenački naci-fašisti, jer je njihov zet postao najveći predsednik u istoriji i šire; blažena Melanija pozvala je na proslavu (onu narodsku) poslanika poznatog u slovenačkoj javnosti kao Piggy. Evropski, pa i globalni mediji, koji su i u prvom mandatu uglavnom prenosili najnaduvanije laži i najniže lupetanje, sad su se u samo nekoliko dana mogli uveriti u prave dimenzije užasa. Onih četrdesetak hiljada netačnosti, grešaka i laži koje su mediji izračunali u prvom mandatu u njegovim izjavama beznačajna su sića u poređenju sa ovima samo od prošlog ponedeljka. No da je samo prolupao, bilo bi lakše. On, čije se ime više ne može izgovoriti, uspeo je da pregazi američki ustav (jedan sudija se upravo usprotivio), najavi bar četiri rata – čuvaj se Srbijo, kad otkrije da je tamo litijum (Drill, baby, drill! izjavio je) – zapreti drugim velikim silama, a naročito Evropi, osmisli srušenu Gazu kao plažu sa njegovim/porodičnim hotelima i kazinima, izmisli svoju valutu, posvađa se sa katoličkom i protestantskom/evangelističkom crkvom, promeni imena nekoliko planina i dela jednog okeana, pusti iz zatvora 1600 nasilnika, ubica i terorista, koji odmah izjave kako će se svetiti, najavi tužbu protiv prethodnog predsednika SAD zbog toga što je odbranio državu od njegovog puča i izbacuje iz zemlje nekih milion-dva ljudi koji većinom vredno i za male pare rade za istu državu. Obaška što je ženama obećao da će ih štititi i protiv njihove volje, što je ukinuo pravo na abortus i konačno proglasio da postoje samo dva roda. Previše čak i za zvanično osuđenog kriminalca. Nema više lestvice gluposti, reč je o zločinačkoj logici.

Prvi put je još imao administraciju u kojoj su se mnogi suprotstavljali; sad je izabrao ekipu jednako ludih pristalica i nekih koji uopšte nisu ni administracija niti su bilo kako izabrani ili legalni. Evropljani-političari, a i mnogi građani, čine ozbiljnu grešku što ne slušaju logoreju u kojoj je sve prvo, najbolje, u kojoj požari, poplave i oluje nastaju zato što on nije bio na vlasti. Još je ozbiljnija greška kad se smeju: na to više nemaju pravo, dok njegovi agenti dovode naci-fašiste na vlast u evropskim državama. Najžalosnije je kada obazrivo nagoveštavaju da su spremni za dijalog. Sa čim?

Jedan komentator CNN-a ga je nazvao Godzilom. Objašnjenje nije potrebno. Svi gresi i zločini SAD zgusnuli su se u onome što je kao mrdalo uz Village people (jedan je bio opravdano odsutan) i njihovog vođu koji se jedva vuče od artritisa: bio je to danse macabre za manje-više sve živo.

Polagati nadu u one koji su ga izglasali besmisleno je, kao što je besmisleno želeti da za to plate. Jedina nada, bar do narednog ponedeljka, ostaje da institucije države zaštite državu. To je savet koji važi i za Evropu i za ostali svet. Hiper-pragmatičari polažu nade u to da je on kao protivnik rata i kao zastupa mir. On sam veruje da je zaustavio rat u Gazi i u smislu postizanja mira već je i Putinu zapretio novim sankcijama. Sve se to događa dok njegovi imaju JEDAN glas većine za odlučivanje: zato prizivam institucije, a ne parlamentarnu demokratiju, koja nigde ne može da se suprotstavi raznim strahovladama.

Ima li to ikakve veze sa Srbijom danas? Itekako – svedoci smo stvaranja pokreta koji bi mogao biti uzor u mnogim neobično sličnim situacijama, takoreći globalno. I sa druge strane, moramo priznati da domaći proizvod nije samo imitator, nego mestimično i povremeno avangarda.

Peščanik.net, 25.01.2025.

TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)