Promjena lika
Bogovi nisu vječni, nego bezvremeni – utoliko njima upućene molitve ne ispunjavaju zemaljsku nadu, ali se ispunjavaju izvan svake nade.
Bogovi nisu vječni, nego bezvremeni – utoliko njima upućene molitve ne ispunjavaju zemaljsku nadu, ali se ispunjavaju izvan svake nade.
Među grebenima i školjima, Korčula i Lastovo izranjali su iz mora kao kornjačina pogrbljena leđa.
Grožđe je na brižno njegovanim čokotima bilo već teško i imalo je svijetlozeleni zreo sjaj.
Život na plaži dovodio nas je u stanje klonulosti, poput one u biljaka.
Valovi su se razbijali o obalu, bruseći njezinu masu i pretvarajući je u široke ploče – tamo joj je dodir bio hladan, sklizak i pomalo mastan, kao leđa neke morske nemani.
Dok bismo u podne i uvečer čekali zvuk zvona što poziva za trpezu, rado bih se zadržavao u velikom vrtu iza kuće.
Jun i juli 1932. godine proveo sam s (bratom) Friedrichom Georgom na dalmatinskoj obali. Po geografskoj karti što je nosimo u glavi o zemljama što ih još vidjeli nismo, to je područje bilo kao proširena Italija.