Revolucija bez vođe
Tekst iz Guardiana – Dve godine su studenti raspravljali o aspektima srpske privrede i društva, od eksploatacije resursa i moći domaćih oligarha, do zdravstva i obrazovanja. Rasprave su trajale satima.
Tekst iz Guardiana – Dve godine su studenti raspravljali o aspektima srpske privrede i društva, od eksploatacije resursa i moći domaćih oligarha, do zdravstva i obrazovanja. Rasprave su trajale satima.
Netanjahuov glavni protivnik na izborima 27. oktobra često se poredi sa Rabinom. I od njega se očekivalo da povuče Izrael sa ivice ponora u koji ga vodi desničarska vlast i pruži zemlji novu nadu.
Kad god se u Evropi spremao novi istorijski zaokret, francuska omladina je prva izlazila na ulice da to objavi. Poput tragičkog heroja čiji se zahtevi uporno odbijaju, mada svojim postupcima pokreće istoriju.
Poznat je uticaj koji je na Trumpa imao Roy Cohn, zloglasni tužilac koji je Rosenbergove poslao na električnu stolicu 1953. zbog špijunaže, ali nova biografija uspeva da nadmaši sve što smo znali.
Zbog prisilnog iseljenja Marikarmen Abaskal, koja je od 1956. živela u stanu sa ograničenom kirijom, trg Puerta del Sol ponovo je okupiran. Protestni kamp sada vodi Sindikat stanara Madrida.
Sećanje na REČ – U svojim tekstovima pisac pokušava da racionalno razloži sopstvenu moru. Da izmiri svoje strahove. Da uredi svoj rasuti život. Da utemelji svoje spoznaje. Da ublaži svoju gorčinu.
Izraelskom ministru nije se dopala odluka Nobelovog komiteta da nagradu za mir dobije sutkinja Navi Pilaj, koja je svoj život posvetila borbi za ljudska prava. Gebels im aplaudira u paklu, rekao je ministar.
O novom dokumentarcu o ratu u Gazi nazvanom NAZA možda ste čuli samo da je tako razgnevio Netanjahua da je predložio donošenje zakona koji bi omogućio da se rediteljki oduzme državljanstvo.
Izraelu se obija o glavu njegovo ponašanje. Doskora je u svetu bilo lakše ne primećivati uništavanje palestinskog društva na Zapadnoj obali i u Gazi, i otimanje libanskih i sirijskih teritorija.
Da li je moguće praviti kompromise i ne kompromitovati se? Koji pojedinačni kompromis će me prevesti na mračnu stranu? U kom trenutku veština razumnog popuštanja vodi u izdaju?
Šta ljudi obično kažu o političarima? „Svi su isti.“ „Nikad ništa ne rade za druge.“ Ljudi ne znaju bogzna šta o politici, a ne znaju zato što politika koju upražnjavamo ne zna mnogo o njima.
Dok političari još uvek debatuju o ulozi industrijalizacije u podsticanju rasta, usluge postaju glavni pokretač ekonomskog razvoja širom sveta. Čini se da je taj fenomen zahvatio i zemlje u razvoju.
Zamislite da ste profesor i da treba da odlučite koji od vaših kolega će biti otpušten kao tehnološki višak. Ovo liči na misaoni eksperiment gde treba da izaberemo koga ćemo spasti od davljenja.
Nemačka krajnja desnica odnela je još jednu pobedu, u državi Meklenburg-Zapadna Pomeranija. Nedostaju joj tri poslanika, a krajnja levica već je signalizirala mogućnost saradnje sa AfD-om.
Nijedan od dva bloka, bibisti i tabor „Samo ne Bibi“, neće uspeti da osvoji stabilnu većinu mandata na izborima u Izraelu 27. oktobra. Lideri već šalju signale za moguću vladu jedinstva.
U poplavi tekstova o veštačkoj inteligenciji nabrajaju se svi njeni zamislivi efekti. Autori razmatraju posledice viška radne snage, ideologiju graditelja industrije i strahove od autonomnih robota.
Na Kongresu Ruskog geografskog društva Putin je zatražio od svoje vlade da 2027. proglasi „Godinom geografije“ u Rusiji. Glavni događaj biće „objedinjavanje novih mapa Ruske Federacije“.
Vlade koje ulaze u poslove s najkorumpiranijom administracijom u istoriji SAD rizikuju pobunu na domaćem terenu. Flamingo revoluciju u Albaniji pokrenuo je dogovor vlasti sa Trumpovim zetom.
U Izraelu, državi čiji je lider tražen zbog zločina protiv čovečnosti i protiv koje se pred Međunarodnim sudom vodi postupak za genocid, moral se ne može tretirati kao privatna i apstraktna stvar.
Suočavamo se sa ideologijom koja odustaje ne samo od liberalne demokratije već i od našeg zajedničkog sveta – od ljudi i drugih živih vrsta. To je izdaja prećutnog pakta s mrežom života koja nas održava.
Jedan dokumentarni film izazvao je nezapamćenu histeriju u Izraelu i pre nego što je prikazan, u očajničkom pokušaju da se potisne istina. Ali ta istina će progoniti Izrael zauvek. To je naša večna sramota.
Izraz „poslednji čovek“ Fukujama je pozajmio od Ničea da postavi pitanje šta liberalna demokratija čini ljudskom duhu kada pobedi. Ali slavnim ga je učinila poruka o „kraju istorije“.
Po Trampovim naredbama, iz parkova se uklanjaju table o ropstvu, general Konfederacije se vraća u Vašington, a posetioci Smitsonijana biće upozoreni na ideološku klopku u muzeju američke istorije.
Kada je Kina prihvatila kapitalizam, vodeći kineski univerziteti uveli su zapadne udžbenike ekonomije. AI revolucija vraća marksiste u diskusiju o ekonomiji.
Možda je pitanje da li su Trumpove laži i nameštaljke potezi moćnika ili očajnika, loše formulisano. Umesto zgražavanja, trebalo bi da se fokusiramo na slabosti koje proističu iz autokratskog režima.
Prihvatili smo kao prirodno da svaki Palestinac mora da negira još jedan deo sebe samo da bi stekao ono što svaki drugi građanin u Izraelu bezuslovno poseduje: pravo na život.
Duh „odvažan iz sujete i egoizma“ prožimao je društva i oblikovao međunarodnu politiku. Rođen iz poraza komunizma, revitalizovani kapitalizam najavili su Thatcher, Reagan i Sjaoping.
Britanija navodno uvodi sankcije, još desetak evropskih zemalja se pretvara da im se pridružuje, a Izrael navodno uzvraća da Britancima pokaže gde im je mesto. Svi su zadovoljni sobom.
25 godina od napada na Ameriku: Posledice su nova definicija rata, država nadzora, bezbednost granica kao pitanje nacionalnog opstanka i normalizacija nezamislive surovosti (iz arhive, 2022).
Ubrzano se topi američka, evropska i sirijska podrška planovima Istanbula. U Turskoj jedva čekaju da se četiri miliona Sirijaca vrate svojim kućama. Ali Erdogan i dalje tera po svome.
Nemački Ustavni sud svojevremeno je odbacio zahtev za zabranu male neonacističke partije, jer nema ozbiljnih izgleda da osvoji vlast. Logično je očekivati zabranu onih koje takve izglede imaju.
U doba sveopšteg političkog očaja, kada se tehnologije preporučuju kao poslednja nada za našu vrstu, blasfemija Done Haravej ostaje uzor za feminizam koji promišlja radikalne alternative.