Liban kao Netanjahuova politička grobnica
Operativni uspesi protiv Hezbolaha probudili su teritorijalne apetite izraelskih vlasti. Odlučili su da model prve i druge Nakbe iz Gaze, primene na južni Liban: proterivanje i uništavanje.
Operativni uspesi protiv Hezbolaha probudili su teritorijalne apetite izraelskih vlasti. Odlučili su da model prve i druge Nakbe iz Gaze, primene na južni Liban: proterivanje i uništavanje.
Inicijalna javna ponuda za SpaceX jasno pokazuje da Muskova najvažnija veština nije razvoj futurističkih proizvoda, već majstorstvo u finansijskom šibicarenju i korišćenje insajderskog uticaja.
Roman Vilijama Goldinga, po kom je BBC snimio televizijsku seriju, govori o Padu. Zaplet prati grupu lepo vaspitanih dečaka na zabačenom pacifičkom ostrvu koja postepeno zapada u divljaštvo.
Sport koji je istorijski uvek bio utemeljen na lokalnom i klasnom – građanski protiv radničkog; doseljenici protiv starosedelaca; desničari protiv levičara – iščupan je iz korena.
Uspešno nadmetanje na svetskim tržištima zahteva veštine i tehnologije kakvih u siromašnim zemljama nema. Proizvodnja više nije prečica kojom se zaobilaze početna ograničenja.
Peter Mađar, novi premijer Mađarske, pobedio je na talasu antisistemske energije koja može koristiti i populističkim kandidatima u drugim zemljama. To nije poraz, već evolucija Orbanovog nacionalizma.
Blanko pristanak na sve američke hirove ne može biti legitimna evropska odbrambena strategija. Zato su sve glasniji pozivi da se ustanovi odbrambeni savez EU, uz Norvešku i Britaniju.
Ako veštačka inteligencija preuzme kompletnu ekonomiju, onda, prema marksističkim analizama, profitna stopa mora težiti nuli. Na isti zaključak upućuje i neoklasična analiza.
Veruje se da iskustvo Mađarske pokazuje da je za pobedu dovoljno govoriti o korupciji ili ujediniti opoziciju. Avaj, put do pobede nad populističkim autokratima nije tako jednostavan.
Pošto se genocid istutnjao i pošto je Pojas bezmalo sasvim razoren, Izrael odlučno napreduje ka sledećoj fazi plana, čiji je cilj da stanovništvo Gaze učini trajno nesposobnim.
Dok radnička klasa koja je Trumpa vratila u Belu kuću živi sve teže zbog visokih cena na benzinskim pumpama i u supermarketima, rat u Iranu donosi veliku dobit Trumpovim donatorima.
Slavni autor „Zablude o Bogu“ stupio je u odnos sa veštačkom inteligencijom i, u žarkoj želji da u njoj vidi svest, pripisao mašini delatnu moć. Ali svest je nešto više od obrade informacija.
Da sam nastavila da živim s uverenjem da mi roditelji nešto duguju, bila bih vrlo zakržljala, gorka osoba. Ali ništa nisam od njih očekivala. Davno sam se pisanjem izvukla iz toga.
Napadi na jevrejsku zajednicu u Londonu poslužili su desničarskim strankama da objave rat izmišljenoj „Britifadi“ i uobliče ga kao borbu za spas civilizacije kroz ponižavanje muslimana.
Trumpove apologete su ubeđene da on nije poludeli kralj Lear, ostareli monarh koji bunca, već Hamlet koji je izabrao „da uzme na se držanje ludaka“ da bi postigao svoje ciljeve.
Konzervativci decenijama rade na slabljenju pluralizma gledišta na univerzitetima i uvećanju svog uticaja i moći. Zato stranke krajnje desnice u drugim demokratijama preuzimaju američki model.
Najava da će režimski blok bez Arapa zameniti novi blok bez Arapa, potvrđuje hermetičku zatvorenost cionizma za Drugog. Sve dok mu je temelj cionistička ideologija, u Izraelu neće biti ravnopravnosti.
Nije lako biti Izraelac i anticionista. Još od SSSR-a nije bilo države s tako isključivom i predatorskom ideologijom koja zabranjuje svaku sumnju i neslaganje kao što je to cionistička država Izrael.
Kosmopolitizam se razbio o nacionalne političke granice. Višak konkurencije stvorio je svet pohlepe, amoralnosti i komercijalizacije svih čovekovih aktivnosti, čak i onih najprivatnijih.
Nakon Drugog svetskog rata, američka hegemonija obezbeđivala je globalna javna dobra: otvorene pomorske puteve, stabilan finansijski sistem. Danas Amerika nije ni voljna ni sposobna za to.
Samozvani ministar rata vrši ratne zločine, ljudi u Africi umiru zbog Maskovih rezova USAID-a, farmeri proglašavaju bankrot, ICE hapsi nekažnjeno, šire se male boginje, a mi brinemo o plesnoj dvorani?
Gaza nije bila dovoljna za Netanyahua. Nije bio dovoljan ni Iran. Izrael je u međuvremenu započeo rat kojim se širi na teritoriju Libana, u kom je već poginulo više hiljada ljudi.
Moć neprestanih debata u društvu može se uporediti sa opsadom sedišta vlasti. Nije stvar u tome da se političke institucije osvoje ili ukinu, već da im se skrene pažnja na pritužbe javnosti.
Istina je izbila na videlo: postoje pitanja o kojima Izrael ne odlučuje. Jedna od najdrskijih zemalja na svetu, koja se oglušuje o odluke međunarodne zajednice, prinuđena je da prizna svoja ograničenja.
Trenutno se javna diskusija o uticaju veštačke inteligencije na društvo vodi oko gubitka radnih mesta. Ali kada pustimo da veštačka inteligencija misli umesto nas prelazimo važnu granicu.
Izraelci su se navikli na ratove. Oni sami svoje prisustvo na Bliskom istoku doživljavaju kao konfliktno, a sebe kao strano telo u tom delu sveta. Rat protiv Irana samo je učvrstio ovo uverenje.
Rat koji je Tramp započeo protiv Irana uz pomoć Izraela tragično podseća na prethodni put kada je republikanac poveo SAD u rat, uz gomilu laži i propagande. Mislim na invaziju na Irak 2003.
Otišao sam u Moskvu na skup bez predstavnika vlasti, čiju publiku čine investitori, tehnološki lideri, studenti i novinari. Ako želimo da obnovimo komunikaciju to je publika koja nam je potrebna.
Promakla nam je vest o promeni ključnog sistema okeanskih struja, između ostalog i zato što milijarderi poseduju većinu medija. Tako ćemo jednom propustiti događaj kojim počinje kraj sveta.
Kakvu mi mudrost knjige nude sada, kada istorija kao da se zaista bliži svom užasnom kraju i kada demonska mržnja plamti širom planete? Potreban nam je novi narativ o izgradnji i propasti sveta.
Ministarstvo pravde dalo je Trumpu slobodu da uništava dokaze o svojim nedelima. Umesto biblioteke, sagradiće hotel sa pozlaćenim spomenikom sebi i boingom 747 u staklenom lobiju.
Izraelski mediji su pozitivno ocenili izraelsko-libanski samit, ali umesto prekida vatre, naša vlada je nastavila sa bombardovanjem Libana. Arapi za to imaju izreku: posipati smrt šećerom.