Svetlana Lukić: Dobar dan. Predsednik vlade je rekao da zaboravimo reč “razdruživanje”, ali nije pominjao Deda Mraza. Gospodin Mraz, onako debeljuškast i pomalo pripit, večeras i nama dolazi u goste.

Bilo je dosta užasno ovih dana pakovati novogodišnje poklone i gledati posledice katastrofe biblijskih razmera koja je pogodila jugoističnu Aziju. 125 hiljada ljudi umrlo je strašnom smrću, milioni su ugroženi, zemaljska kugla se potresla, promenila je svoju putanju. Na svetskim televizijama ne postoje druge vesti osim onih iz jugoistočne Azije, a mi se opet bavimo sobom: „Troje Srba pobedilo cunami“, „Srpski Robinzoni jači od cunamija“. Niko od predstavnika ove države, koliko je meni poznato, nije otišao u indonežansku ambasadu, na primer, da izjavi saučešće predstavniku zemlje čijih je 80 hiljada ljudi poginulo u nekoliko strašnih minuta. U našim hrišćanskim hramovima niko se u naše ime nije molio za žrtve, zašto bi – pa oni su, u stvari, nekrsti.

Ako su baptiste proglasili sektom i zabranili deci u Boru da uzimaju njihove paketiće, kako da očekujemo da se naše vladike na čelu sa patrijarhom u hramu Svetog Save pomole za duše poginulih u jugoistočnoj Aziji? Vlada je tek juče promrmljala da će poslati 40 tona pomoći i to je sve. Nismo mogli da pošaljemo 50 spasilaca, na primer, ili nekoliko lekara. Što sad Koštunica nije jednokratno okupio svoje omiljene štrajkače, Crvene beretke, i poslao ih da zakopavaju leševe poginulih. Oni bar to znaju, samo nek’ im se kaže – šifra Batajnica.

Samo uzgred, specijalni tužilac za ratne zločine, Vukčević, jasno je rekao – na osnovu obdukcije je zaključeno da u Batajnici nisu sahranjeni ljudi koji su žrtve sukoba, nego oni koji su streljani.

Izašla je knjiga pukovnika Ulemeka, “Gvozdeni rov”, u 70 hiljada primeraka. Prodaje se po kioscima širom zemlje. Ne zna se ko je napisao Ulemekov roman prvenac, ali kao što je nekada Komunistička partija bila kolektivni intelektualac, tako se “Gvozdeni rov” može smatrati delom kolektivnog srpskog uma.

Pregovori sa generalima o dobrovoljnoj predaji slabo idu. Na pitanje jedne koleginice da li će ministarstvo unutrašnjih poslova onda da ih hapsi, ministar policije juče kaže: Vi žene ste kao novinari jako krvoločne, samo bi da hapsite. Pominje i neka vešanja. Ne treba tražiti od ministra Jočića mnogo, naročito ne kontradiktorne stvari. Ne može paralelno da radi i na oslobađanju pukovnika i na hapšenju generala.

I Nebojša Čović je napisao neku knjigu. Sledeći svoj predizborni slogan – Kad je teško, Čović, napisao je knjigu pod nazivom “Na teškom putu”. Tema je naravno njegova borba za prava Srba na Kosovu, a predgovor je napisao sam akademik 001. Koštunica je najzad privio na grudi i Nebojšu Čovića, čoveka koji je uvek znao da prati tragove vlasti. Kao što vidim da čuveni humanitarac Stajkovac nepogrešivo prati tragove novca, pošao je od Arkana i sada završio kod Karića.

Sinodu Srpske pravoslavne crkve se sve smučilo i odlučio je da njegova visoka delegacija poseti lično Džordža Buša i Kofi Anana i saopšti im istinu o Kosovu. Izvesni jeromonah Irinej, Bogoljub Šijaković, bivši savezni ministar vera, i episkop zahumsko-hercegovački, Gligorije planiraju da u u Beloj kući održe neku vrstu mitinga istine pred Džordžem Bušem, koji verovatno nije sasvim siguran ni gde je Virdžinija i da li je fucking Srbija 56. ili 57. američka država.

Naša vlada, naša crkva i naša Akademija rade zajedno na više frontova. Predvođeni Koštunicom, ovi stubovi države prave Savet za Kosovo. Zajedno organizuju takođe, i to sa revijom Selo, takmičenje za najboljeg srpskog domaćina. Pobednik će dobiti traktor, automobil domaće proizvodnje, a Srpska pravoslavna crkva će ga nagraditi ordenom Svetog Save. Naš domaćin će tako ovenčan slavom biti predložen za savetnika predsednika Srbije. Kriterijum je imovinsko stanje, ali i ugled u svojoj okolini. Kao da su nacrtali portret Rake Radovića.

Na tvrdnje Nataše Kandić da su u peći fabrike u Surdulici spaljivani leševi kosovskih Albanaca, ministar pravde, Stojković, je rekao da smatra da pitanje masovnih grobnica mora biti postavljeno na principijelan način i pitao Natašu Kandić da li misli na sve grobnice, pa i one gde su sahranjeni Srbi. Pitajte gospođu Kandić da li misli principijelno, pa da nađemo sve. Ako mi na to bude odgovorila onda ću i ja da odgovorim, rekao je ministar pravde.

Sećate li se onog odvratnog vica od pre dvadesetak godina: kako se pali visoka peć – red koksa, red Šiptara. E, mi smo stigli dotle da je taj vic pretvoren u stvarnost, a naš ministar pravde tim povodom ima samo da nam kaže da Nataša Kandić nije principijelna. Možda je sada jasnije zašto je Koštunica izabrao baš Stojkovića za ministra pravde.

2005. će biti rešavano pitanje Kosova. Ovi ljudi iz G17 Plus preko Čede Antića predlažu kao najbolje rešenje međunarodnu konferenciju za Kosovo. E, tu ih imamo. Kad dođemo do međunarodne konferencije, najnoviji Koštuničin savetnik za spoljnu politiku, Vladeta Janković, kaže – Koštuničin prirodni ambijent bila bi recimo jedna međunarodna konferencija poput Versajske ili Berlinske, gde bi nastupao u ime Srbije. A ovako, od dana do dana, privatizacija fabrike kisele vode, te tetovirani košarkaši. To su situacije u kojima se on uvek pre ili posle, ispravno snađe, ali to su stvari prosto strane njegovom načinu mišljenja, kaže Vladeta Janković. Pa da organizujemo Koštunici jednu konferenciju, da podelimo uloge i da zaigramo, ali nema varanja. Niko ne sme državniku da šapne koje se sve zemlje graniče sa Srbijom. Na teže pitanje kao što je – kako se zove vojni savez koji ima baze širom Balkana, može da mu se suflira, ali to sme da radi samo Dragan Jočić.

Najsrećniji u vladi ovih dana je Mlađan Dinkić. Veseli ministar finansija je srećan jer, kaže, više ljudi ne stoje u redovima da kupuju hleb i mleko nego garderobu. Tvrdi da su redovi ispred Benetona, Jaggera, Manga, Mexa. Teško će biti da je to tako, Dinkić je izgleda pijan od sreće pa mu se sve priviđa. Red je jedino ispred Manga gde devojčice od 15-16 godina na veliki popust kupuju krpice za novogodišnju noć, ali teško da su redovi ispred Benetona. Pa i u Somaliji i Bangladešu ima ljudi koji kupuju u Benetonu, ali to ništa ne govori o njihovom ministru finansija. A da vas podsetim samo šta je Bora Jović rekao svojevremeno kada su bile one strašne nestašice. On je tada tvrdio – nema nestašica, to samo ljudi imaju para, pa sve pokupuju.

9.47 minuta. Danas neće biti Peščanika, idite seckajte sve one stvari za rusku salatu, kupite poslednje poklone. Nećemo da vas gnjavimo na ovaj dan. Ostalo je još malo do novogodišnje noći, preguraćemo i to, a onda će doći Božić, kada Radio B92 opet pauzira sa ozbiljnim emisijama. Čujemo se, dakle, 14. januara.

Srećnu Novu žele vam Svetlana Lukić i Svetlana Vuković. Ostavljamo vas na miru uz pesmu “Gangsterski raj”.

 
Emisija Peščanik, 31.12.2004.

Peščanik.net, 31.12.2004.