U neke dvije daleke zemlje živjeli su Kalle i Bilja. Mada su bili tako okrutno razdvojeni igrom sudbine, putevi su im se redovno ukrštali kako to već biva u svim bajkama. Bilja se nije bavila platnom kao ona Biljana iz poznate pjesme, već puno ozbiljnijim stvarima kao što su zločini protiv čovječnosti. Dobro joj je to išlo. Istina, svijet nije baš imao potpuno isto viđenje Biljinih aktivnosti kao ona sama, pa je tako vremenom dospjela u švedski zatvor Hinsenberg u kojem joj je, po sopstvenoj izjavi, bilo gore nego Albertu Speer-u u Spandau zatvoru, jer je ovaj Hitlerov pulen svojevremeno imao vrt koji Bilja nije imala. Zato se nasekirala i napustila Švedsku ljuta i razočarana u čovječanstvo.
Švedska, recimo, nije uopće ni shvatila da je Bilja jednom dobila Fullbright stipendiju i da je ona mnogo različita od brojnih narkomana, dilera, pljačkaša i prostitutki koji su se muvali po gorepomenutom zatvoru. Jeste, drugačija je. Niko od tih kriminalaca nije počinio ni približno zla koliko naša Sveta Bilja. Patila je Bilja i zbog muslimanskih čuvara u zatvoru, i zbog lošeg prevoda njenih fantastičnih memoara na engleski i zbog toga što nije dobro vidjela galebove iz svog odmarališta u Švedskoj. Bilja je, dakle, paćenica u ovoj priči. Damsel in distress.
Kalle je oduvijek bio veoma ambiciozno biće. Još kao dječak je opuljavao druge klince u Švedskoj noseći im klikere kao lopatom. Shvatio je u tom procesu da biti ambiciozan uopće nije loša djelatnost. Tako mu je palo na pamet da bude bitan kandidat za vrhunski posao unutar getoa zvanog EU-a, koji se opet tiče vanjske politike te organizacije. Tako mu je palo i na um da se opet umiješa u politiku u zemlji koja se zove Bosna, mada je njegovo miješanje tamo ranije bilo sve samo ne uspješno. Svakom treba dati drugu šansu, mislio je Kalle. Uspješno je onda učestvovao u oslobađanju svoje haverke Bilje, nakon što to dva puta ranije nije uradio, jer je ta dva puta prijavio svoju PRISTRASNOST zbog jaranstva sa Biljom, što ga u Švedskoj direktno diskvalificira pri donošenju takvih odluka.
No, pod parolom treća sreća ili tri prsta, ovaj put je lijepo odigrao svoju ulogu pod krinkom toga da je ovaj put tribunal u Haagu naložio oslobođenje Bilje, a da je vlada Švedske taj nalog samo izvršila. Istina, u skladu sa praksom švedskog zakona. Pitanje koje je prilično nejasno u ovoj neobičnoj bajci je, recimo, to kako je to Kalle treći put odjednom i iznebuha prestao biti PRISTRASAN. Isto kao da se oslobodio prehlade. Kalle se nije nešto posebno nasekirao ni zbog optužbi od strane socijaldemokrate Tomasa Bodströma, u kojima se nazire nestašnost plavokosog dječaka koji obilazi svijet. Kalle se ne sekira puno, jer ima moć i ima blog na kojem opisuje svoja putovanja gdje redovno spašava svijet.
Pa je tako Bilja, u ovoj priči, pod uticajem raznijeh faktora, izašla iz zatvora pod tipično švedskim izgovorom da je to jedna stara i nejaka bakica koju ne treba mučiti. I ubice su, je li, ljudi. Istina, Bilja, da pokaže koliki je čovjek, je direktno poletjela u zagrljaj laktaškom međedoidu koji ju je strasno prigrlio. Baš kako je nekad letila u zagrljaj Tigru zvanom Arkan.
Pošto sam dijete miješanog braka u meni je, recimo, pola “genetski deformisanog materijala,” kako je to jednom Genetikuša opisala. Živim ja s tim materijalom, nije mi baš najlakše, ali imam volje pa nekako deveram. Svaki dan je borba. Deveram dok gledam Bilju na televiziji. I Kalleta koji će kao spasiti Bosnu. U posljednjem momentu, kao Gary Cooper, i sve će ličiti na san. Kaže Kalle na svom blogu kako su na onom sastanku u Butmiru naglašene faktičke opcije za uspjeh i kako su ga svi pohvalili. Ima Kalle velikonju u džepu, zna on šta radi.
Bajka je to o svima nama a ne samo o Bilji i Kalletu. Bajka u guslarskom desetercu.
Peščanik.net, 02.10.2009.
