Javne, to jest državne finansije u rđavom su stanju.

Toliko lošem da se ovih dana državni činovnici utrkuju ko će više da ih ocrni. Kako i priliči, prvi je ministar finansija priznao da je državna kasa pred bankrotom kad je saopštio da odmah posle godišnjih odmora država neće biti u stanju da servisira svoje obaveze (pa i da namiruje budžetske korisnike) ako u međuvremenu ne proda nešto od „porodičnog srebra“, dakle neko javno preduzeće kao što su Jat ili Naftna industrija Srbije.

Na sve te izjave još je došlo saopštenje Ministarstva finansija da se obustavlja primanje zahteva za subvencionisane stambene kredite, pošto je već potrošen novac koji je u ovogodišnjem budžetu namenjen za subvencije stambenih kredita za prvih šest meseci.

Ispostaviće se, nažalost, da to nije bilo jedino „pijano“ trošenje para poreskih obveznika i da se u Vladi trošilo na sve strane, a pare curile kao da je ispod zgrade u Nemanjinoj 11 otkriveno Solomonovo blago.

Da je sve krenulo nizbrdo i da preti da ode do đavola videlo se poslednjih dana maja, kad je Monetarni odbor Narodne banke Srbije odlučio da poveća referentnu kamatnu stopu sa 15,25 na 15,75 odsto, uz obrazloženje da „dosadašnji stepen restriktivnosti monetarne politike nije dovoljan da bi se do kraja ove godine bazna inflacija zadržala u planiranom okviru od tri do šest odsto“.

Čega se uplašila monetarna vlast?

„Mogućnosti fiskalne ekspanzije i porasta zarada u javnom sektoru, zbog obaveza koje proističu iz budžeta“ (zaključak Monetarnog odbora od 29. maja 2008. godine).

Nema meseca u ovoj godini u kojem Narodna banka nije stajala na braniku otadžbine pokušavajući da je spase od nasrtljive i nezajažljive – države.

Prethodna promena referentne kamatne stope bila je 24. aprila, kada je povećana za 0,75 procentnih poena, na 15,25 odsto zbog, kako je rečeno, visokih inflatornih očekivanja, porasta plata u javnom sektoru i političke neizvesnosti. Pre toga je 13. marta referentna kamata povećana sa 11,5 na 14,5 odsto, a u februaru sa 9,75 na 11,5 odsto.

Guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić tvrdi da je mogućnost smanjenja referentne kamatne stope ravna nuli, ali ne isključuje mogućnost njenog daljeg povećanja.

Da blagajna Srbije pati od ozbiljne malokrvnosti shvatili su i laici kad je guverner Jelašić saopštio da Narodna banka neće dati zajam državi Srbiji da popravi „krvnu sliku“ budžeta: „Zašto bismo mi nekome davali novac kad taj ne shvata da ako se više troši iz državnog budžeta, to automatski znači inflaciju. Zašto bismo mi dali onome ko je premnogo trošio da bi još više trošio, samo zato što se mi ovde stalno igramo, pa kažemo sad su izbori, pa nisu.“

To je bila već ozbiljna optužba na račun premijera Vojislava Koštunice i njegovog ministarskog kabineta.

Razmere katastrofe pokušali su da ublaže vicepremijer Božidar Đelić i državni sekretar za ekonomiju Luka Andrić. Đelić je konsternirao javnost izjavom da je Vlada 5. juna neformalno diskutovala o situaciji u budžetu. Ako je neko imao iluzije da je druga Koštuničina vlada bila nacionalno odgovorna, od tog datuma imao je dovoljno argumenata da se uveri kakvi su „političari“ vodili Srbiju poslednjih godinu dana.

Đelić je upozorio da je Srbiji svake godine potrebno bar tri-četiri milijarde evra investicija da bi održala sadašnji nivo javnih finansija, a za trenutne rupe u budžetu okrivio je „političku situaciju“ zbog koje nisu prodati IMT, RTB Bor i Lasta i nije zatvorena koncesija za autoput Horgoš–Požega. A Andrić je „nacrtao“ sumornu sliku srpskih finansija u skoroj budućnosti – „neće biti velikih budžetskih priliva od preostalih privatizacija i zato je potrebno naći drugi izvor sredstava“, rekao je on. Upitan da li najavljena privatizacija Jata može da pripomogne spasavanju budžeta, Andrić je rekao da se raspisivanje tendera očekuje do leta i da privatizacija treba da bude završena do kraja godine, ali da „nije jasno koliki će biti prihodi u budžetu od te prodaje“.

Srbija, međutim, ne može da čeka kraj godine, jer je trenutno u situaciji poznatoj iz izreke „ne lipši magarče do zelene trave“. Srbiji je na računu u Narodnoj banci ostalo još samo 100 miliona evra, mada je prošle godine imala 1,3 milijarde evra od prodaje Mobtela. Vlast se ponašala neodgovorno i rasipnički, po principu „ima se, može se“ i stigla do prosjačkog štapa.

Zato guverner Jelašić kaže da će država morati da zajmi pare na domaćem ili stranom tržištu ili da nešto hitno proda, jer je budžet tako skrojen da ne može da se održi bez privatizacionih prihoda. Ako nigde ne dobije zajam i bude li prinuđena da prodaje „porodično srebro“, onda će morati da ga prodaje ne pitajući za cenu. Poznato je da se oko Naftne industrije Srbije već motaju špekulanti koji nude cenu od 400 miliona evra, što je ispod svake razumne granice. Bude li NIS prodat ruskom Gaspromu za te bedne novce, svaki građanin Srbije s pravom će moći da optuži Vojislava Koštunicu da je namerno uništio srpske finansije i tako primorao državu da budzašto proda naftnu kompaniju kako bi zakrpio zjapeće rupe u budžetu.

Na šta su Koštunica & friends spiskali 1,3 milijarde evra?

Pre odgovora na to pitanje, treba reći da je budžet u startu loše napravljen i da su bili u pravu svi oni koji su tvrdili da koalicija pravi isključivo socijalni (a ne razvojni) budžet, kojim iskazuje svoju nameru da vlada demagogijom, a ne reformama.

Guverner Jelašić sugeriše da su pare potrošene na izbore, odnosno na predizborna obećanja. Kampanja jeste bila referendumska, pa valjda nijedna strana nije žalila da potroši (tuđe, državne) pare. Trgovalo se na sve strane, kupovala naklonost birača povećanjem plata državnih službenika, nastavnika, medicinskih sestara, oficira, izgradnjom stotina mostića ili asfaltiranjem desetak metara neke uličice. Samo nekoliko Srba sa Kosova nije oskudevalo u milijardama dinara, a svi ostali (Srbi na Kosovu) dobijali su „koske“. A Srbi sa Kosova u Srbiji dobijali su redovne mesečne prinadležnosti kao da svako jutro idu na svoje radno mesto u Prištini ili Gnjilanu. Iz predizborne kampanje ostala je upamćena rečenica premijera koji je u poseti Patrijaršiji najavio da će para za Srpsku pravoslavnu crkvu biti onoliko koliko joj bude trebalo.

Svi su znali šta će se dogoditi i svi su se „pravili ludi“ kad je Radovan Jelašić još u januaru zavapio da će rast plata koje se obezbeđuju iz budžeta doći glave državnim finansijama. Niko nije hteo prstom da mrdne i zaustavi direktno potkupljivanje državnih službenika. I kao što to uvek biva u ekonomiji, na kraju (a ovog puta i brzo) stigne račun za naplatu. Račun će morati da plate svi građani Srbije kroz takozvani inflacioni porez.

Inflacija u Srbiji raste iz dana u dan. „Stopa inflacije u jednoj zemlji važniji je pokazatelj stanja nego da pustite sto reklama na CNN-u. Kada kažete kolika vam je stopa inflacije, sve ste rekli – i ko ste i šta ste i kakva vam je fiskalna politika“, kaže guverner Jelašić.

Predsednik Saveza ekonomista Dragan Đuričin ocenio je na majskom savetovanju ekonomista u Nišu da je „ekonomija Srbije raštimovana“ i da je indeks nekomfornosti privrede (zbir nezaposlenosti i inflacije) dostigao čak 32 odsto, a da je tolerantan indeks najviše 10 odsto. Usput, Đuričin tvrdi da je Srbiji potrebno najmanje 3,5 milijardi evra investicija godišnje samo da bi se preživelo, a ne da bi se plandovalo.

Stojan Stamenković upozorava na mogućnost finansijske krize ukoliko priliv investicija i kredita ne bude dovoljan za pokrivanje deficita tekućeg platnog bilansa, koji je do sada finansiran na taj način. „Procena je da će Srbija ove godine u pokriću deficita tekućeg platnog bilansa ostati kratka za oko milijardu dolara“, tvrdi Stamenković, uz uverenje da je za uređenje makroekonomske politike neophodna temeljna reforma javnog sektora.

Premijer koji ostavlja zemlju pred bankrotom bez trunke stida bavi se pravnom analizom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. I tvrdi kako taj papir treba spaliti, uništiti, poništiti i zauvek proterati iz Srbije. „Samo tako ćemo sačuvati državno dostojanstvo“, kaže čovek koji je za samo četiri meseca upropastio državne finansije. A one se ne mogu oporaviti bez priliva para od novih investicija, kojih neće biti ako Koštunica proguta Sporazum.

 
Peščanik.net, 07.06.2008.