Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Mama je stajala kraj špahera. Ona je mišala bakalar u crvenoj teći i pričala je sa mojim didom na mobitel. Dida je njoj rekao: „Kad staviš na vagu onog Milanovića i onog Primorca, meni se pari da je Milanović masu bolje rješenje za Hrvacku! Šta ti kažeš, ćerce?“ Mama je rekla: „Za divno čudo se ovi put slažen sa tobon! Ne da je bolje rješenje, nego je bolje dvista posto!“ Dida je rekao: „I meni se čini! Al ne bi se tija zajebat! Ipak san ja čovik u godinama!“ Mama je rekla: „Nema šanse daš se zajebat! Pa razlika se vidi iz avijona, čoviče!“ Dida je rekao: „Šta znači da bi ja sad na izborima mora glasat za Primorca!“ Mama je zakočila kutlaču u bakalaru od lakšeg iznereda. Onda je ona pitala: „Zašto, jebate?“ Dida je rekao: „Kako zašto? Pa ti znaš, ćerce, da ja Hrvacku ne mogu smislit! Čin je se sitin padne mi mrak na oči! Znači, meni odgovara šta lošije rješenje!“ Mama je zarežala: „Čako, za gospu blaženu…“ Dida je rekao: „A moran glasat po savjesti, jebaga ćuk! Prema tome, triba stisnit zube i birat onoga koji će Hrvatsku šta više upropastit!“ Mama je otpuhnila i kolutačila je sa očima. Plus je šteknila kutlaču u veću brzinu. Onda je ona rekla: „Slušaj me dobro, fosilko! Ako ti Hrvacka toliko ide na živce, to moš rišit na drugi način! A ne da glasaš za kretineta i štracaviš se po stare dane!“ Dida je pitao: „Na koji drugi način?“ Mama je rekla: „Evo, odma ujutro se lipo spustiš do mula, uđeš u kajić i isploviš iz nečujamske vale! Pa se lipo otprdecaš sa pentom negdi do po kanala! Pa tu lipo izgasiš pentu i uzmeš sidro! Pa si lipo vežeš sidro oko vrata i itneš se u more! E, onda ti više ništa neće ić na živce, pa ni Hrvacka!“ Dida je zašutijo. Mama je isto šutila. Čulo se samo klok klok iz crvene teće. Onda je dida pitao: „Jel ti to mene, ćerce, nagovaraš da se ubijen?“ Mama je dignila bradu: „Jesan!“ Dida je pitao: „I svjesna si da bi tako izgubila zadnjeg roditelja i ostala siroče?“ Mama je još više dignila bradu: „Jesan!“ Dida je rekao: „Eto zašto Primorac ne može dobit ove izbore! Njegovin biračima se nonstop priti! Izloženi su mučkom zlostavjanju i hejtanju! I to od rođene dice!“ Mama je podviknila: „Čako, aj sjaši više, ka boga te molin! Iman posla, čoviče!“ Dida je rekao: „Bolje bi ti bilo da promišaš ti bakalar, nego da utapaš ćaću u šoltanskom kanalu! Još će ti i zagorit koliko si berlava!“ Mama je zinila: „Otkud ti znaš da kuvan bakalar?“ Dida je rekao: „Otud šta te zoven sa mobitelon isprid vrata! Vonja cili portun!“

Poslje smo mi kad je tata dogibao doma sa posla svi sili na ručak. Veliki su si nakrcali pijate i zafastali su se for gas. Ja sam isto samo manje. Moj dida je mumao i rekao je: „Kuvat bakalar, i to ovi crveni, na brujet, a ne javit siroton starcu sa Šolte, to je stvarno… Da me nije unukić nazva, ne bi ni zna!“ Tata je rekao: „Srića da imaš udbaša u familiji, pa nemoš ostat gladan!“ Dida je njega pitao: „A jel ti znaš, zete, da mi je tvoja žena pri uru vrimena savjetovala da se pribekin?“ Tata je rekao: „N bava kua?“ Dida je rekao: „Časna rič! Rekla mi je da si vežen sidro oko vrata i itnen se iz kajića u more!“ Mama je rekla: „Zato jerbo si počeja pizdit daš glasat za Primorca!“ Dida je rekao: „To je bila bruma, ženska glavo! Pri bi se ubija nego glasa za hadezeovca!“ Mama je rekla: „A šta san ti ja drugo priporučila?“ Dida je rekao: „A je…“ Onda je mama sa kacijolom izvadila još jedan đir u pijate. Veliki su se zafastali. Tata je didu pitao: „Pa si samo zbog bakalara doša u Split?“ Dida je umočijo koru od kruva u toć i rekao je: „Doša san positit Tonina u bolnicu!“ Mama je cijuknila: „Asti srce, a šta mu je?“ Dida je rekao: „Prikjuče mu se zaštopa stent, jadničku, pa mu je pozlilo! Da ga nisu itnili helikopterom sa otoka, bogami bi otega papke!“ Mama je pitala: „I iz čista mira ga zdimilo?“ Dida je rekao: „Ha nije baš iz čista mira… Sazna je da će mu se unuka, ona ćer od starije mu ćere, udat za Hrvata! A Tonino ti Hrvate ne može smislit, znaš i sama!“ Mama i tata su od ošamuta zakočili sa žderom. Dida je rekao: „Normalno da će mu se zaštopat stent! Pa čovik je u prvon krugu čak iša glasat za Primorca, samo da bi ovi Hrvatima upropastija život!“ Mama je dreknila: „Ajme, čako, nemoj opet počinjat, ka boga te molin!“ Tata je uletijo: „Pa zar nije i Tonino Hrvat, jebaga led?“ Dida je rekao: „Eee, zato mu i idu na jetru! On ti je dosta samokritičan čovik!“ Mama je opet zakolutačila sa očima. Tata je zavrtijo sa glavom. Onda je mama dignila se da će skupit pijate. Dida je rekao: „Mislin, kužin ja Tonina! Tako san i ja bija ispalija pri deset godina, kad ste se vi dva vinčavali! Reka san: ma viš ti koje san ja kurčeve sriće, da mi se od svih ljudi na svitu ćer uda baš za Hrvata!“ Onda je tata skočijo od stola i viknijo je: „Pa šta ti se nije zaštopa stent, a?! Il neki drugi klinac, ako nemaš stent? Šta te nije sašija moždani?!“ Dida je piljio u tatu i promrmorijo je: „Šta se žestiš, čoviče, nemoj se švogavat na staron i nemoćnon čeljadetu…“ Tata je dreknijo: „Da si čovik od principa, lipo bi ka Tonino završija u bolnici! A ti završiš kod ćere na obid! Kako to, pitan te?“ Dida je rekao: „Tako šta san odma skužija da je sve to bila samo kamuflaža!“ Tata je zinijo: „Ma koja kamuflaža, jebate?“ Dida je rekao: „Aj, zete, ne pravi se tudum! Ne jede se u svakoj kući bakalar na pravoslavni badnjak!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 07.01.2025.

NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)