prodavnica novogodišnjih ukrasa oblepljena upozorenjima da je Obavezna maska
Foto: Predrag Trokicić

Ja i moja mama smo bili u Konzumovoj poslugi. Mi smo sa maskama na ćunkama čekali red kod blagajne. Isprid nas su do blagajne bile dvi tete. Iza nas su u redu bili dva barbe. Na blagajni je bila ona teta Biserka. Mama je lupkala sa kažimprstom po drški od korpe. U korpi su bili kruv i mliko i deset deka parizera. Onda sam ja zakašljao se jer pošto me je zaškakljalo u grlu. Mama je pogledala u mene sa strogoćom i rekla je: „Daj, malac, skini masku kad kašlješ, jebemu sveca! Cilu ćeš je zaslinit! Pa ne mogu ti je svaka dva dana prat!“ Dvi tete od isprid su zakolutačile sa očima. Ja sam rekao: „Dobro, mamac!“ Onda sam ja skinijo masku sa ćunke i zakašljao sam se. Tu je i barba od iza maknijo se korak unazad i raskobečijo je oči. On je mami rekao: „Obratno to triba, gospođo!“ Mama je njega pitala: „Šta obratno?“ Barba je rekao: „Triba se baš držat masku na ćunki kad se kašlje! A ne je skidat!“ Mama je njemu rekla: „Ma jel? Oćetel mu možda vi svaka dva dana oprat mašinu robe? Ko šta radi, ja cili život peren bičve i majice! Samo su mi još maske falile!“ Onda je onaj barba od iza prvog barbe rekao: „A dobro van čovik govori! Ne triba krelac ni nosit masku ako će je skidat kad je najvažnije!“ Mama je njemu podviknila: „A šta se to vas tangetira, moliću lipo?! I koji je to način da se vi meni mišate u odgoj diteta?!“ Barba od iza stisnijo je kilerski oči i rekao je: „Niko ne skida mudante kad ide prdnit! E, tako ne triba skidat ni masku kad se kašlje!“ Onda sam ja uletijo: „Samo šta meni kad prdnen ne izleti slina!“ Mama je meni teatralski rekla: „E pa vidiš, malac, izgleda da nekome izleti! Neću reć kome, jer pošto san previše pristojna!“ Ja sam klimnijo sa glavom i opet sam se zakašljao. Samo onda je teta od isprid skriknila: „Muko isusova, pa ovo je za neizdržat!“ Druga teta je viknila: „Vodi ća tu malu beštiju odavde! Sve će nas zarazit!“ Mama je njoj rekla: „Šta se ti dernjaš? Nije dite krivo šta je malo prehlađeno!“ Barba od iza je zarežao: „Šta ima radit prehlađen u poslugi!?“ Mama je njemu rekla: „A šta je to vas briga? Neću valjda zbog par linija fibre malca zablindirat u kuću!“ Teta od isprid je cijuknila: „Par linija fibre?! Muko isukrstova!“ Onda je ona teta Biserka sa blagajne mami dreknila: „Jesi ti pri sebi, ženska glavo?! Šta uopće dovodiš dite u poslugu?! I to sa fibron!“ Mama je njoj rekla: „Ne, nego ću sama teglit punu korpu! Neman ja više dvajs godina, draga moja! Nateglila san se ja cili život!“ Teta Biserka je nagnila se priko blagajne i rekla je: „Pa nemaš dva deka u korpi, jebate ćuk! I šta ti je onda krelac ne nosi?“ Mama je rekla: „Dobro, ne mogu sad bolesnon ditetu dat da mi nosi spizu!“ Onda je barba od iza svom forcom dreknijo: „Koju pičku materinu sa bolesnin ditetom radiš u poslugi?!“ Mama je njemu prosikćala: „Oš me ti možda udrit, a? Kurčiš se zato šta san žensko, je li? Idi se tako doma na ženi iživljavat!“ Teta od isprid je viknila: „Vodi malog degenerika ća odavde! Svi ćemo se zarazit!“ Druga teta je skriknila prema teti Biserki: „Mršnite ga vanka! Pantagana sipa viruse ka iz špine!“ Mama je raširila ruke i rekla je: „Šta van je, svitu, jeste svi propuvali i pošli na kvasinu…“ Teta Biserka je arlauknila: „Ljudi umiru od korone leva leva, a ti se praviš luda, đikačo! Ja san ovde cili božji dan za blagajnom, oš da me u kapsilu odnesu sa posla!?“ Mama je rekla: „Ma koja korona, jebate? To je politički virus! To je sve izmišljeno da bi nas Bil Gejts i svjecka banka mogli kontrolirat!“ Barba od iza je dreknijo: „Jeba te Bil Gejts u primitivnu glavu, da te jeba!“ Barba od iza njega je viknijo: „Zbog ovakvih fanatika sa dva razreda škole nan i je ovako! To bi ja sve u logor zbajbučija! Biserka, zovi panduriju!“ Onda je mama okrenila se prema meni i rekla je: „Malac, aj ti vanka i čekaj mamu isprid! Viš da je ovo sve poludilo! Jošće mi te i natamburat!“ Ja sam rekao: „Okej, mamac!“ Onda sam ja u roku odma brisnijo iz posluge. Teta od isprid je rekla: „Sramota!“ Teta od isprid nje je rekla: „Bože sačuvaj i zakloni!“ Teta Biserka je vrtila sa glavom i rekla je: „U kapsilu će me iznit odavde! Za pišljivih tri iljade kuna…“ Mama je vrtila sa glavom i mrmorila je: „Nemoš virovat, svima su oprali mozak…“

Ja sam mamu čekao isprid samoposluge. Kad je ona izgibala onda smo mi otpičili niz ulicu. Onda smo zaustavili se iza Zlajinog nebodera. Mama je rekla: „Aj da to časkom spremimo u boršu!“ U borši su već bili kruv i mliko i deset deka parizera. Onda sam ja raskopčao jaketicu i izvadijo sam dva paka vegete. Plus sam izvadijo četri konzerve mesnog. Plus dvi tube konšerve. Plus tri kese majoneze. Plus pak bariline manistre. Plus dva paka hrenovki. Plus teglu kiselih kukumara. Mama je rekla: „Nemoj mi reć da si zaboravija prašak za pecivo i vanilin šećer?“ Ja sam rekao: „Nisan, mamac!“ Onda sam ja izvadijo iz jaketice prašak za pecivo i vanilin šećer. Plus kesicu suvica. Plus dva jogurta. Plus pak frankove kave. Mama je rekla: „Sve po spisku! Bravo malac, ljubi te mamac! A jesi sebi išta uzeja?“ Ja sam rekao: „Dva snikersa i jedan baunti!“ Mama je rekla: „Prva liga!“

Samo onda je neko od iza rekao: „Još nisan vidija tako veliku jaketu na tako malom pizdunčiću!“ To je bijo neki barba u murijskoj uniformi. Ja i mama smo zinili od ošamuta. Murac je rekao: „Mislin, ne pari jaketa toliko velika koliko u nju stane artikala iz Konzuma!“ Mama je murcu rekla: „Ne prilazite! Molinvas da držite distamcu od dva metra! Samo još fali da se dite i ja zarazimo!“ Murac je rekao: „He-he, to sa distamcom važi za fizička lica, a ne za pravnu državu! A ja san, ka šta vidite, pravna država! Pa me zanima nešto u vezi sa načinom na koji ste došli u posjed ovih artikala iz Konzuma…“ Mama je zadrečala: „Je li?! A ne zanima vas šta mi je muž osta bez posla, a?! I šta ja već pet miseci nisan dobila plaću? I šta nemamo celera za kupit spizu? Je li?!“ Murac je rekao: „To su masu interesantne imformacije! Samo šta pravna država ima od toga da ih zna?“ Mama je dignila livu ombrvu i rekla je: „Ima dva mesna i majonezu!“ Murac je nagnijo se prema njoj: „Plus kukumari?“ Mama je zakolutačila sa očima i rekla je: „Plus kukumari!“ Murac je rekao: „Dil!“

Poslje smo ja i moja mama sidili na klupi u parkiću i ždrokili smo po snikers. Mi smo gledali u golube di se šajbaju oko mrvi kruva. Ja sam mamu pitao: „Jel ti dobar snikers, mamac?“ Mama je rekla: „Dobar mi je, malac!“ Ja sam pitao: „Pa šta si onda tako mrgudna?“ Mama je rekla: „Ma ništa, bezveze… Malo se brinen se šta ćemo sutra…“ Ja sam rekao: „Sutra ćemo u Lidla!“ Mama je rekla: „Ne mislin na sutra ka sutra, malac, nego na sutra ka općenito!“ Ja sam pitao: „Kako općenito?“ Mama je rekla: „Šta ćemo kad dođe vakcima?“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 14.12.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)