Osaka 2018, foto: Peščanik
Osaka 2018, foto: Peščanik

Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. Klečavci su barbe koji kleče nasrid Peristila i mole se. Klečavci su u rukama držali krunice i sličice Divice Marije. Ja sam mamu pitao: „Mamac, šta ovi barbe rade?“ Mama je rekla: „Mole se bogu da satare žene!“ Ja sam pitao: „Kako da ih satare?“ Mama je rekla: „Da ne nose suknje iznad kolina! Da se ne šminkaju! Da ne oblače čipkovane ređipete i maje na špaline! Da se ne seksaju pri braka! Da se ne seksaju ni u braku osin kad in muž oće napumpat dite! Da ne smiju ambortirat! Da ne smiju studirat! Da se ne smiju zaposlit! Nego samo stat doma, i rađat, i čuvat dicu, i fregavat kuću, i kuvat mužu obid, i prat mu bičve i šporke mudante… U dvi riči, da žene budu ropkinje muškima!“ Ja sam pitao: „A zašto se ne mole u crkvi, nego su na Peristilu?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto je u crkvi ti problem već rješen! Zna se da je crkva misto di su švore sluškinje popima! I sad bi klečavci tili da se taj đir proširi i izvan crkve, pa su zato vanka! Bereš?“ Ja sam pitao: „A zašto kleče? Šta se ne mole stojeći?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto se debilizam prinosi sa kolina na kolino!“

Onda je mama mene potegnila za ruku i rekla je: „Ajmo ća odavde, riga mi se! Ne bi se čudila da in bog usliši molitve! Pašmo ja i moje sestre jebat ježa!“ Ja sam pitao: „Zašto bi in uslišija? Mi smo na vjeronauku učili da je bog dobar!“ Mama je rekla: „Čuj, sinak, bog bi možda i moga bit dobar! Al ima jednu veliku manu!“ Ja sam pitao: „Koju manu?“ Mama je nagnila se prema meni i šapnila je: „Priča se da je muško!“ Onda smo mi dva pošli dašmo otić sa Peristila. Samo onda je mama cijuknila: „Čoviče božji, jel ono tamo oni Ferdo iz mesarnice?“ Ja sam pitao: „Koji tamo?“ Mama je pokazala sa prstom: „Oni skroz livo? Oni šta se lupa šakon u prsi i žvali sličicu Divice Marije?“ Ja sam zapiljio se ulivo i rekao sam: „Je, to je barba Ferdo! Nema greške!“ Mama je zlamenovala se i rekla je: „Ujme oca, isina, iduha… A parija mi je skroz normalan čovik… Ajmo molinte ća odavde! Nema šanse da se ne izrigan!“

Sutra smo ja i moja mama išli u spizu. Samo prije toga je mama obukla dugu veštu i zakopčala je bluzu do vrata. Plus je ona sa ljubičastom šminkom nacrtala si šljivu ispod livog oka. Ja sam išao da ću pitat: „Mama, šta to…“ Samo mama je mene prikinila: „Malac, ne seri!“ Onda smo posli mi ugibali u mesarnicu kod barba Ferde. Mama je rekla: „Faljen isus i blažena divica! Jel može po kila junetine za gulaš?“ Barba Ferdo je rekao: „Može, može… A šta je bilo sa okon?“ Mama je zatupila se u pod i rekla je: „Ma ništa, pala san niza skale…“ Barba Ferdo je rekao: „Jel? A čija je šaka bila na podan skala?“ Mama se osmjehnila: „Od muža mi! Sinoć me je punta šakon da san sve zvizde vidila! Ali moran reć sa punin pravom!“ Barba Ferdo je pitao: „Sa kojin pravom?“ Mama je rekla: „Ma obukla san neku suknju, bože mi prosti, po kolina mi se vidilo ispod nje! Kako si smila ić vanka takva droljasta, reka mi je muž, pa me ošajdarija tuta forca!“ Barba Ferdo je rekao: „Muko irudova…“ Mama je rekla: „Nisan ja ni skužila da mi je suknja okraćala, Ferdo! Skupila se u pranju, bože mi prosti! Srića da me muž natambura, jerbo bi je možda obukla i danas! Pa bi ti došla u mesarnicu ka zadnja kurbetina!“ Barba Ferdo je rekao: „Muko irudova…“

Onda je barba Ferdo zamotao junetinu u najlon i stavijo je na vagu. On je rekao: „Deset eura!“ Mama je rekla: „Popodne će naletit moj muž za platit! Jel mi ti, Ferdo, znaš muža?“ Barba Ferdo je rekao: „Kako ga ne bi zna! Pijen kavu u birtiji tačno prikoputa njegove firme!“ Mama je rekla: „E, svratiće on posli posla i platit! Normalna stvar da mi ne da nosit takujin! Kaže, nije pristojno da žene sa novcima hodaju okolo! Zna se ko u kući drži šolde!“ Barba Ferdo je rekao: „Muko irudova…“ Mama je rekla: „A bolje tako! Mogla bi doć u napast i kupit si neku pizdariju, bože mi prosti, pa da mi čivik mora zavidat trisku!“ Barba Ferdo je rekao: „Oćul mu ja onda popodne dat i junetinu?“ Mama je jauknila: „Nemoj, Ferdo, za gospu blaženu! Muž će mi zube razbit ako mu ne bude gulaš za obid! I to sa punin pravom!“ Barba Ferdo je pitao: „Sa kojin pravom?“ Mama je rekla: „Sa pravon da ima ženu koja će ga dočekat sa toplin obidom kad dođe doma sa posla! Evo, prošlu nedilju mu fažol nije bija gotov u tri ure, nego u tri i kvarat, pa me mora počupat za kosu i itnit u kredenciju! Nije lako ni njemu, jadničku, živ se satra da me dovede u red!“ Barba Ferdo je rekao: „Muko irudova…“ Onda je mama skupila junetinu sa vage i stavila je u boršu. Ona je rekla: „Fala ti, Ferdo! Faljen isus, blažena divica i sve ostalo!“ Barba Ferdo je vrtijo sa glavom: „Muko irudova…“

Onda je mama po putu pljunila u šudarić i skidala je šljivu od šminke sa oka. Onda je ona na mobitel nazvala tatu. Mama je njemu rekla: „Slušaj, nemoj slučajno posli posla prolazit kraj mesarnice!“ Tata je pitao: „Zbog čega?“ Mama je rekla: „Zbog gulaša!“ Tata je pitao: „Kakvog gul…“ Samo mama je prikinila vezu. Onda sam ja išao da ću pitat: „Mama, a zašto si…“ Samo mama je mene prisikla: „Malac, ne seri!“

Onda je tata popodne došao doma. Tata je imao šljivu na desnom oku. Šljiva nije bila ljubičasta kao mamina. Nego više plava. Mama je zinila: „Šta ti se to desilo, mišu?!“ Tata je rekao: „Nemoš virovat! Dočeka me oni mesar Ferdo isprid firme i sašija šakon u glavu! Ustvari, prvo mi je uzeja deset eura, pa me onda prokinija!“ Mama je skriknila: „Zašto, za gospu blaženu?“ Tata je rekao: „Neam blage! Reka je samo da san isti ka njegov brat blizanac!“ Tu je mama iskobečila oči. Onda je ona rekla: „Nemoj me jebat da Ferdo ima brata blizanca?!“ Tata je rekao: „Izgleda da ima! Kaže da mu se ovi ne smi približit na kilometar, jerbo se vole ka Abel i Kain, al da on zato zdimi šakon u glavu svakoga ko na njega sliči!“ Mama je podviknila: „Pa valjda Ferdo sliči na svog brata blizanca, jebaga jarac!“ Tata je rekao: „To san i ja pomislija! Al on kaže da san ja pljunuti mu brat!“ Onda sam ja išao da ću nešto reć. Samo mama je mene prikinila: „Malac, ne seri!“ Onda je tata uvatijo se za glavu i sijo je na katrigu. Mama je izvadila iz frižidera kesu sa smrznutim bižima i stavila mu je na oko. Ona je tatu milkila po kosi i pitala je: „Jel te puno boli, mišu?“ Tata je rekao: „Bija bi mu ja vratija, al mi se ti čas smračilo prid očima…“ Mama je uzdahnila. Tata je isto uzdahnijo. Onda je mama rekla: „Pa sad ti budi žena u ovoj zemlji! Nemoš više ni skuvat gulaš, a da ti muž ne dobije po pički!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 27.03.2023.

FEMINIZAM

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)