U Bosni i Hercegovini politička kriza dostiže nove razmjere, kako se približava popis stanovništva, a pred Parlamentarnom skupštinom BiH je, pored paketa drugih propisa, i donošenje izmjena Izbornog zakona BiH, bez kojih bi održavanje Općih izbora u jesen 2014. moglo doći u pitanje. Dok se odnosi između stranaka iz Federacije, te onih iz RS-a zaoštravaju, u ovoj i prošloj godini vidimo rast političkog i građanskog organiziranja bošnjačkih povratnika u Republiku Srpsku, a kao odgovor na to se podigao stepen institucionalnog nasilja vlasti RS-a prema njima.

U Prijedoru je krajem decembra prošle godine zabranjeno okupljanje preživjelih žrtava koncentracionih logora, Srebrenica je morala čekati tri mjeseca za potvrdu rezultata lokalnih izbora, kojim je Ćamil Duraković postao načelnik ove općine, a posljednjih dana dolinom Drine odjekuju vijesti o različitim incidentima, u institucijama i na ulici, između kojih je najveću pažnju dobio fizički napad na muslimane, koji se dogodio u Zvorniku 8. augusta, na ramazanski Bajram.

U Predstavničkom domu parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, od 42 zastupnika, njih 14 se bira sa prostora Republike Srpske. Na izborima 2006, stranke koje okupljaju povratnike bošnjačke nacionalnosti uspjele su osvojiti dva mjesta od ovih 14, međutim četiri godine kasnije, 2010, zbog dalje političke fragmentiranosti, nisu imali niti jednog. Ovaj pad je sa sobom nosio ozbiljnu poruku, koja je upućivala na konačnu i potpunu marginalizaciju građana nesrpske nacionalnosti iz političkog života Republike Srpske. Dvije godine kasnije će, uz snažnu mobilizaciju povratnika ali i izbjeglica, u dvije općine ovog entiteta biti izabrani načelnici iz reda bošnjačkog naroda: u Vukosavlju i Srebrenici.

Pobjeda Ćamila Durakovića u Srebrenici odjeknula je širom RS-a, ali i širom bosanskohercegovačke dijaspore, kao jedan od značajnijih udara na dominaciju Milorada Dodika u ovom entitetu. Odmah nakon nje je uslijedila žestoka odmazda vladajućeg SNSD-a, koji je kroz ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a krenuo u obračun sa incijativom „Glasaću za Srebrenicu“, koja je radila na registraciji i mobilizaciji povratnika. Uslijedilo je poništenje prebivališta za oko 300 građana Srebrenice, gdje je po sumnjivom kriteriju vršeno brisanje građana sa spiskova, uz navode o fiktivnim prijavama, premda nikada nisu ponuđeni dokazi koji potvrđuju ovaj stav. To je utvrđeno i pred Okružnim sudom u Bijeljini, gdje je prekršajni postupak protiv navodno fiktivno prijavljenih obustavljen.

U decembru će, po konačnoj formalnoj potvrdi pobjede Durakovića, u Srebrenici biti sastavljena multietnička vlast koja obuhvata sve stranke koje su dobile svoje mjesto u lokalnoj skupštini, gdje danas sjedi 11 građana bošnjačke, 11 srpske i jedan građanin romske nacionalnosti. Na temeljima pobjede u Srebrenici, istog mjeseca je u Sarajevu organizovano okupljanje bošnjačkih povratničkih udruženja u RS-u, uz podršku i nekih hrvatskih iz Posavine, gdje je formirana i koalicija „Prvi mart“ s ciljem zaštite prava povratnika, te zajedničkog rada na mobilizaciji za Opće izbore 2014.

Nedugo nakon toga, brojni politički lideri, prije svega iz SNSD-a i SDS-a, svojim istupima kreću u otvoreni rat i medijsko prepucavanje sa liderima „Prvog marta“. Izjave se nižu, te je u očima javnosti sve jasnije da bi zatezanje međuetničkih odnosa moglo biti od koristi za oslabljeni SNSD i njegove koalicione partnere. No, kakvo je zapravo stvarno stanje i položaj povratnika u RS-u?

U postojećem kontekstu, vrlo je malo prostora za njih, te se uopće ne uvažava etnički balans pri zapošljavanju u javna preduzeća i institucije. Ministri i drugi dužnosnici u entitetskoj vladi iz reda bošnjčkog naroda mahom ne dolaze iz stranaka koje uživaju podršku povratnika. I kao provjereni recept za podizanje tenzija pojavljuje se stalna praksa davanja izjava kojim se negiraju počinjeni zločini, što se očitovalo i zabranom okupljanja preživjelih logoraša u Prijedoru (decembar 2012), najavom rušenja spomenika bošnjačkim žrtvama u Višegradu (mart 2013), kao i zabranom pristupa zemljoradničkoj zadruzi u Kravici, jednom od mjesta srebreničkog pokolja, na kojem se zbog toga dogodio i fizički napad na porodice žrtava od strane specijalnih jedinica MUP-a RS-a u julu mjesecu 2013, pri pokušaju obilježavanja mjesta stradanja.

Posljednjih desetak dana dolinom Drine odjekuju novi incidenti i političke provokacije. U višegradskom selu Okrugla, nakon deset godina procesuiranja, presuđeno je da Muniza Oprašić, penzionerka i povratnica, mora isplatiti naknadu za zateznim kamatama u iznosu od više od 20.000 KM Mladenu i Bogdanu Jokiću, koji su živjeli u njenoj kući poslije njenog protjerivanja, a zbog ugradnje materijala koje su Jokići za to vrijeme dobili od općine Višegrad. Zbog nemogućnosti isplate nakande, danas joj prijeti sudsko izvršenje u kojem bi joj mogla biti oduzeta imovina.

Nedugo nakon ovog slučaja, stižu nove vijesti iz Srebrenice. Nerminu Džaniću, povratniku, jedinom ljekaru bošnjačke nacionalnosti u Domu zdravlja Srebrenica, uručen je otkaz, sa objašnjenjem navodnog nepostojanja potrebe za ljekarom porodične medicine. Nakon prijetnji bošnjačkih stranaka izlaskom iz većine u lokalnoj skupštini, u narednoj sedmici se očekuje njegov povratak na radno mjesto. Ostaje pitanje kako bi se ovaj slučaj završio u drugim mjestima, gdje povratnici ne učestvuju u vlasti na nivou općine.

Na osmi august, muslimani su obilježili kraj ramazanskog posta uz centralnu molitvu povodom praznika Bajrama. U Zvorniku je noć prije obilježena krsna slava grada, što je dio prakse vlasti u RS-u, kojom se potvrđuje religijski ekskluzivitet i diskriminacija građana nepravoslavne vjeroispovijesti. Po izjavama svjedoka, mladići u alkoholiziranom stanju susreli su se sa skupinom muslimana u rane jutarnje sate, kada su ovi krenuli u džamiju obavljati jutarnju molitvu.

Nakon uvreda i prozivanja fizički je napadnut Nezir Dardagan, predsjednik lokalnog odbora Islamske zajednice. U toku dana napadač je priveden, međutim Dardaganu su lokalni ljekari utvrdili „lakše“ tjelesne povrede te ga uputili na kućno liječenje, što će se odraziti i na dalje procesuiranje napadača, te samu sankciju. Uslijed pogoršanja stanja, Dardagan je prebačen u noćnim satima u Federaciju, na klinički centar u Tuzli.

I dok vlasti u RS-u daju formalne osude ovakvih događaja, sasvim je jasno da napadači samo prepisuju i uzimaju za prihvatljivo ponašanje institucija. Ne treba zaboraviti da je Zvornik grad u kojem u skupštini općine sjedi Branko Grujić, ratni zločinac osuđen od strane suda u Beogradu za zvornički masakr, koji se nakon odsluženja kazne našao kao prvi kandidat na listi Srpske demokratske stranke i osvojio 2.400 glasova.

Dok se u državnom vrhu lome koplja oko ustavnih promjena, izmjena Izbornog akona BiH, Zakona o prebivalištu BiH, te Zakona o jedinstvenom matičnom broju BiH, pri kojem svaki od predloženih propisa ima jasnu ulogu u utvrđivanju podjele ratnog plijena i etnički čistih teritorija, vijesti iz Srebrenice, Zvornika i Višegrada upućuju na nastavak pritisaka na manjinski povratak i prijetnju po opstanak Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Devetnaesti je august. Centrom Srebrenice se na Preobraženje Gospodnje ore pjesme Draži, Mladiću i Karadžiću.

 
Peščanik.net, 20.08.2013.