Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

„Posebno sam srećan što smo Nebojša, Goran i ja posetili radnike JKP Gradska čistoća u Beogradu, najvrednije ljude koji rade [užasno] odgovoran posao“, objavio je brže bolje predsednik Aleksandar Vučić, pošto se vratio sa ponoćnog performansa, u koji su on, Goran i Nebojša investirali mali iznos novca, za otprilike pet do šest tepsija bureka, što im se vratilo kao vest dana koja je lansirana preko svih kontrolisanih medija. Ova vest, kategorisana kao jedna od najvažnijih, objavljena je u subotu kasno uveče, između 23h 29 min (Blic) i 23h 54 min (RTS), dok su se iz minuta u minut oglašavali i ostali mediji: Tanjug, Informer, Novosti, B92, Kurir, Alo, RTV, Pink. Sama vest je strukturirana kao kombinacija dve izjave (Vučića i radnika Marinkovića iz JKP Gradska čistoća), nekoliko fotografija iz radničkog prostora i kamiona za transport đubreta i video zapisa koji je pre ponoći objavljen na zvaničnom instagram profilu predsednika Srbije.

Sam video predstavlja izvor svih slobodnih tumačenja tabloidnih medija koji su „pakovali“ ovu vest po sopstvenom nahođenju, a u skladu sa imperativom glorifikacije predsednikovog pregalačkog rada. Naime, u maloj prostoriji neokrečenih, oguljenih zidova, za spojenim stolovima, kao na nekoj tajnoj večeri sede radnici sa predsednikom, neposredno nakon scene jedenja bureka koja vremenski prethodi snimku. Vidi se da je Vučić najmanje pojeo, on je ozaren samim činom svog druženja s narodom, odnosno s radnicima koji, kako on kaže, rade najteži posao. Onda on izgovara svoju rečenicu koja će u neznatno izmenjenom obliku biti objavljena na njegovom tviteru, a malo kasnije i u navedenim medijima. Kopča između njegovog kratkog ushićenog govora i govora radnika predstavlja njegov šlagvort za radnika Marinkovića, koji sedi s njegove leve strane i čeka svoju rolu. Vučić ga, oslovljavajući ga prezimenom, podseća na ono što mu je već ranije rekao, a što će postati udarna vest Informera, Pinka, Novosti i Kurira. On, Vučić, prvi je predsednik koji je za poslednjih trideset godina posetio to komunalno preduzeće. Vučić se smeje, „baca pet“ Marinkoviću jer je ovaj uspeo da izgovori svoj tekst, da bi potom usledilo predsednikovo zahvaljivanje a nakon toga i horska zahvalnost radnika Gradske čistoće. Za to vreme Goran i Nebojša stoje. Masna pekarska hartija sa komadima nepojedenog bureka, između zgužvanih plastičnih kesa, kao glavne rekvizite u ovom performansu, ostaju da čekaju realni čin čišćenja.

Vučićev performans obilaska treće smene u beogradskom komunalnom preduzeću dizajniran je, svakako po savetu rumunske marketinške agencije Mažoritas, kao „silazak“ u narod, među one kojima se zapravo i obraćao sa govornice u UN-u, odakle je pravo doleteo, svrativši uz put samo po burek, Nebojšu i Gorana. Uostalom, sam je, na pitanje o tome kako je prošla večera u Njujorku, rekao da je tamo pio samo vodu i jeo hleb, a da posluženo vino nije bilo neko. Burek u JKP Gradska čistoća, međutim, bio je izvrstan. Pre svega iz razloga jer je bio istorijski, kako su to mediji bliski vlastima formulisali: Prvi put za trideset godina!, glasila je udarna vest. Goran Vesić je čak, u izjavi za Pink, „podigao“ ovu hiperbolu na razinu prvog predsedničkog bureka u komunalnom preduzeću za poslednjih 135 godina, ciljajući valjda na to da je ova Vučićeva poseta prva od Berlinskog kongresa do danas. Tanjug je ovaj „događaj“ uvrstio u glavnu vest dana, iza koje su sledile lepe vesti o Dačićevoj najavi Erdoganovih miliona, Ljajićevom protokolu o radu turističkih agencija, kao i o istorijskom polasku „prvog teretnog voza iz Kine za Srbiju“. Njegova ruta iznosi deset i po hiljada kilometara i trebalo bi da doveze opremu za izgradnju pruge od Beograda do Budimpešte. Taj istorijski voz bi trebalo da proputuje kroz Kinu, Kazahstan, Rusiju, Ukrajinu, Slovačku i Mađarsku, odakle bi ušao u Srbiju. Ministarka Mihajlović je zaboravila da kaže samo to da taj voz ne može da uđe u Srbiju tom trasom jer pruga tamo više ne postoji. Zbog toga će istorijska kompozicija ipak morati da se zaustavi negde u Mađarskoj. Ove vesti pokazuju ritam i formu oblikovanja političke stvarnosti, u kojoj od četiri vesti različitih kategorija dve moraju biti istorijske, iako je jedna netačna a druga moguća jer se radi o jeftinom performansu s burekom, pri čemu je baš ona podignuta na nivo „malog čuda“.

Živi segment Vučićevog performansa, zabeležen u videu i potom plasiran preko instagrama, u kampanji koja traje od sredine leta, ima repetitivni karakter jer se izvodi na dnevnom nivou, u najrazličitijim okolnostima i ambijentima, a praćen je trenutnim medijskim izveštajima, od kojih bi se neki mogli okarakterisati kao reperformeri (Informer, Kurir, Pink), jer uzimaju slobodu da samo Vučićevo delovanje izvedu ponovo u diskursu koji taj čin plasira publici kao događaj velikog nacionalnog i istorijskog značaja. U tom smislu, burek koji je Vučić ponudio radnicima JKP Gradska čistoća nije tek običan burek, već je pre svega medijum za razmenu energije između vođe i građana, što bi u kampanji moglo da trasira put kapilarnih glasova. Jer da je Vučić zaista bio zainteresovan za sudbinu treće smene, životni standard čistača ovog prljavog i razrovanog grada, a ne za svoju kampanju, onda bi ova poseta imala potpuno drukčiju strukturu, što bi uticalo i na drukčije oblikovanje vesti. Da je Vesić ozbiljno mislio o radnicima komunalnog preduzeća, onda bi se bar obavestio o elementarnim stvarima na sajtu Gradske čistoće, ako to već nije učinio kod direktora Marka Popadića, s kojim je danima spremao scenografiju za ovaj performans. U tom slučaju, mogao bi da vidi vest o trojici radnika JKP Gradska čistoća – Nenadu Vojvodiću, Ramadanu Zahiriju i Muhamedu Brahi – koji su neposredno pre Svetskog dana čišćenja, tokom svoje dnevne smene spasili život jednom penzioneru, koji je nameravao da izvrši samoubistvo skokom sa nadvožnjaka u Velikom Mokrom Lugu. Da je Vesić imao kapacitet da to prepozna kao važan i alarmantan događaj u gradu, onda bi i predsednička poseta imala više smisla. Ovako je ostala na razini populističkog performansa koji je koštao manje od pet tepsija bureka. Doduše, istorijskih tepsija.

Peščanik.net, 30.09.2019.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)