Valjevo
Valjevo, foto: Nenad Sakovic/Wikimedia Commons

Na otvaranju 10. Sajma naoružanja i vojne opreme „Partner 2021“ predsednik Srbije je poručio da će Srbija „nastaviti sa jača svoju vojsku i dalje razvija odbrambenu industriju“. Potom je bez zadržavanja prošao pored štandova vodećih fabrika te industrije: Zastave, Krušika, Prvog partizana, Slobode, Milana Blagojevića. Zastao je samo na štandu Pinka gde je predstavljena nova vrsta drona.

U Valjevu je nedavno tiho sahranjen inženjer Krušika Milisav Pavlović, koji je druga žrtva prošlogodišnje eksplozije protivoklopne rakete maljutka na poligonu valjevske vojne fabrike Begove vode. Na mestu eksplozije rakete 2. novembra prošle godine smrtno je stradao Pavlovićev kolega, inženjer Miroslav Jovanović. Pavlović je mesecima lečen na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, ali su posledice eksplozije očito bile tako razorne da nije preživeo. Sahranjen je u prisustvu rodbine, prijatelja i kolega, a govor je držala i direktorka Krušika Jovanka Andrić.

I dalje ne znamo uzrok ove tragedije. Nakon eksplozije je saopšteno da će to utvrditi inspekcija Ministarstva odbrane, Osnovno javno tužilaštvo je započelo istražni postupak, a najavljeno je i formiranje stručne komisije. Jedanaest meseci docnije ne oglašavaju se ni Ministarstvo odbrane, ni Osnovno javno tužilaštvo u Valjevu, ni famozna komisija, za koju se ne zna ni da li je formirana.

Možda nije ni trebalo, jer se odmah nakon eksplozije oglasio dežurni sveznadar, svakodnevni mlatilac prazne slame i rijaliti predsednik Aleksandar Vučić, koji je promptno ustvrdio da je do eksplozije maljutke došlo usled tehničkih stvari. Takve stvari se, prema njegovim rečima, dešavaju u vojnim fabrikama i uvek će se dešavati. „Mogu da vam prepričam šta se dogodilo. Na maljutku je trebalo povezati žice, ali je očigledno došlo do neke greške“, analizirao je Vučić ne hajući za to što su stradali, za razliku od njega, inženjeri sa dugim stažom i poznavaoci svoga posla.

Četiri meseca posle eksplozija u vojnoj fabrici Sloboda, koje su 4. i 19. juna zatresle Čačak i okolinu i u kojima su povređeni trojica radnika, uzrok nesreće takođe još nije poznat. Iz Slobode poručuju da je istraga u toku te da će nadležni organi obavestiti javnost kada uzrok bude utvrđen. Čačak do danas potresaju eksplozije rasutih granata koje uništavaju pirotehničari kragujevačkog Tehničko-remontnog zavoda Medna.

Pre Krušika i Slobode ozbiljniji akcident u domaćoj vojnoj industriji zabeležen je u julu 2017, kada su u eksploziji u Milanu Blagojeviću u Lučanima poginuli radnici Milojko Ignjatović i Milomir Milivojević. Porodica ovog drugog od oktobra 2019. pokušava da pred Osnovnim sudom u Ivanjici utvrdi odgovornost nadležnih rukovodilaca, među kojima i četvorodecenijskog generalnog direktora fabrike Radoša Milovanovića (zvanično penzioner od 2004. i bliži se kraju 8. decenije života) ali se suđenje od novembra 2020. neprestano odlaže „zbog bolesti optuženih“.

Sudska odgovornost nije utvrđena ni u slučaju optuženih u Tehničko-remontnom zavodu Medna u Kragujevcu, gde su u eksploziji u februaru 2017. poginuli četvorica zaposlenih. Optužni predlog kojim su dvojica vojnih starešina i četvorica službenika (civila na službi u Vojsci Srbije) u TRZ Medna osumnjičeni „za nepreduzimanje mera za obezbeđenje vojne jedinice te teško delo protiv opšte sigurnosti“, Višem sudu u Kragujevcu podnet je u oktobru 2018.

Zataškava se i slučaj Krušik vezan za malverzacije sa prodajom proizvoda te fabrike privatnim trgovcima oružja bliskim SNS-u i državnom vrhu (Aleksandru Vučiću, Bratislavu Gašiću i Nebojši Stefanoviću pre svih). Valjevski uzbunjivač Aleksandar Obradović je u septembru 2019. uhapšen pod sumnjom da je „odavao službene tajne“ i još nije zvanično optužen.

Opozicija pokušava da skrene pažnju javnosti na urušavanje domaće vojne industrije, ali to čini površno i nevešto, na osnovu podataka o navodno sumnjivim transferima tehnologije za Zastavine puške i pištolje koji su joj dotureni iz nesolidnih izvora. Aleksandar Obradović je, za razliku od pojedinih opozicionara koji vole da otkrivaju afere režima, čovek koji poznaje oružarski biznis. Umesto aferaškog pristupa, opozicija bi mogla da obrati pažnju na lako proverive činjenice koje pokazuju zašto su dve najznačajnije domaće vojne fabrike, Zastava oružje i Krušik, pred slomom.

Krušik i posle promene menadžmenta radi sa 20 odsto kapaciteta, uz gubitke između 70 i 80 miliona dolara, dugove dobavljačima koji premašuju 25 miliona dolara, dok dugovi radnicima za neuplaćene doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje iznose više stotina miliona dinara. Iz fabrike je od početka 2020. otpušteno preko 700 radnika, često bez ikakvih kriterijuma, pa su bez posla ostali bračni parovi i samohrane majke. Jednu od njih sud je nedavno vratio na posao.

U Zastava oružju je još gore: u fabrici vlada trovlašće. Na jednoj strani je generalni direktor Mladen Petković, na drugoj predsednik Nadzornog odbora pukovnik Ivica Marjanović, a na trećoj posvađani sindikati. Fabrika radi sa 40 odsto kapaciteta, a dugovi i gubici premašuju 200 miliona evra.

O opštem rasulu svedoči i to što Zastavini oružari do 1. oktobra nisu uspeli da Vojsci Srbije isporuče ugovorene i krajem prošle godine plaćene kontingente pištolja, modularnih pušaka i automatskih bacača granata. Fabrika se petogodišnjim ugovorom vezala za kompaniju Zastava arms USA u Čikagu, što fabrički stručnjaci ocenjuju kao poslovno samoubistvo. Usled kadrovskog i organizacionog urušavanja pri izvozu kalašnjikova, koje se u Americi koriste kao lovački karabini, gubi se 20-30 odsto po svakom izvezenom artiklu, dok je proizvodnja pešadijskog naoružanja čija potražnja na tržištu nakon dvogodišnjeg zastoja ponovo raste, u potpunosti marginalizovana, iako je fabrika decenijama živela od prodaje vojnih pušaka, automata i mitraljeza.

O propasti najstarijeg industrijskog preduzeća na Balkanu i najznačajnije vojne fabrike u Srbiji, koja ovog meseca obeležava 168 godina rada, svedoči i podatak da bi u Zastava oružju uskoro trebalo da startuje proizvodnja nove snajperske puške kalibra 20 mm, koja nije razvijana u fabrici, već u državnoj trgovačkoj kompaniji Jugoimport SDPR. Iako režimski mediji to pokušavaju da predstave kao uspeh, radi se o dokazu da je Zastavina fabrika oružja, nastala na temeljima nekadašnje Topolivnice i Vojnotehničkog zavoda, spala na najniže grane u svojoj dugoj istoriji, ne računajući okupaciona razaranja i NATO bombardovanje.

O režimskom ponižavanju Zastave oružja svedoči i to što je krajem 2018. za izvršnog direktora za finansije bio postavljen nutricionista iz Beograda sa čitavih mesec dana radnog staža, funkcioner Opštinskog odbora SNS-a na Vračaru. Kad je nakon nepunih godinu dana utvrđeno da je arhiduduk, mlađani nutricionista je pokupio prnje i vratio se u Beograd, gde je uhlebljen u nekoj od državnih agencija. Tužni deo priče je to što je ovakvo kadrovanje dovelo u pitanje egzistenciju 2.500 kragujevačkih oružara i njihovih porodica.

Autor je novinar iz Kragujevca.

Peščanik.net, 16.10.2021.