Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Kaže Vučić, Banjska je bila taktička pogreška. Čija, Vučiću, čija? Čijom greškom su izgubljena četiri života? Ali, ne možeš ti s Vučićem. Jer na logično pitanje on odgovara: „Hoćete li ikad da vidite nekog iz Hamasa koji će da kaže da je Hamas bombardovao bolnicu u Gazi, ili nekog iz Izraela da to prizna?“ Hm, ako ovo nije priznanje, ja ne znam šta je. Vučić kaže, ako je Hamas gađao bolnicu (u Pojasu Gaze), on to nikad neće priznati; isto tako, ako je Izrael poslao bombu na bolnicu, on to neće nikad priznati. Saberete 2 i 2 i dobijete: nikad neću priznati Banjsku, jer ja stojim iza toga.

Naravno, Vučić laže. Ne znam za Hamas, ali je u samom Izraelu mnogo ljudi koji osuđuju bombardovanje Pojasa Gaze i stradanje palestinskih civila. Oni izričito zahtevaju da Izrael zaustavi napade na Gazu. Ne ustežu se čak ni da javno kažu da je izraelska država kriminalna i da Palestince tretira kao ljudska bića drugog reda. Samo što Vučića takvi glasovi ne zanimaju, pa se on pravi da ne postoje. Dakle, laže. Ali, od toga da laže, zanimljiviji je Vučićev odnos prema zločinu: za njega nije problem da se učini zlodelo, problem je ako se to prizna.

Znam, dosadno je pisati o Vučiću. On je tako predvidljiv u činjenju zla. Pa zato ovo i nije tekst o njemu. Nego o onoj petorici od subote, što su došli da pričaju s njim. Ne, ne, nisu to notorni Borell Lajčak Escobar Hill Stano. Od te petorice, samo su Lajčak Escobar došli u subotu. Druga trojica su ovde valjda prvi put. Kao neki posebni izaslanici predsednika svojih država. Mislim, nebitno je ko su. Čak su im i države iz kojih dolaze nebitne, kad ih šalju da pričaju s Vučićem. Evo, neka čitalac kaže, ko normalan dolazi da o bilo čemu razgovara s Vučićem?

Ali, ne samo što su došli, nego su pokazali i izvanredan optimizam. Otprilike, rekli su da do 27. oktobra Vučić (da, i Kurti, ali Kurti ovde nije naš problem) mora da kaže da li prihvata ono što su mu postavili kao zahtev. Koliko je to dana… subota, nedelja, ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak i evo neka bude i petak. Sedam dana, da kaže da prihvata. I sad on recimo kaže – prihvatam. I? Šta se onda desi? Je l su rekli da je prihvatio sporazum iz Brisela, Ohrida… odakle god. I, šta smo dobili od sporazuma? Dobili smo Banjsku. I vi sad opet idete kod njega i tražite da on kaže da nešto prihvata.

Mislim, ne verujem ja da su oni baš tako glupi. Ali, bolje je da su glupi nego da su podli. Pa sad, neka čitalac bira. (Rekli smo da nećemo o Kurtiju, ali ipak: od njega se traži da formira zajednicu srpskih opština. Ej, čovek uporno ponavlja da nema ništa od toga dok Srbija ne prizna nezavisnost Kosova, ali oni navaljuju. I daju mu sedam dana da uradi ono što odbija sad već godinama. Ali, pustimo Kurtija.) Dobro, kakvi god da su, šta su tražili od Vučića? Tražili su da Srbi sa severa Kosova izađu na izbore, i da se pohapse svi krivi za Banjsku.

Na to da Srbi sa severa Kosova izađu na izbore, Vučić ne može da utiče. Mislim, pitanje je da l on više ima bilo kakav uticaj na Srbe na Kosovu. Ali nije stvar u tome. Te izbore može da raspiše samo kosovska administracija, a ona je sasvim nezavisna od Vučića. Što se drugog tiče, da se krivci za Banjsku privedu pravdi, pa i to je besmislen zahtev. Ne samo što se tako traži da Vučić samog sebe izvede pred sud, nego je on već sutradan rekao ono s čim smo počeli tekst – da je Banjska bila taktička greška. Dakle, ne zločin, ne ubistvo, ne teroristički napad, kako to vide u belom svetu, nego – eh, greška.

I to ne bilo kakva, recimo pogubna, smrtonosna, kriminalna, nego vrlo nevina, taktička takoreći greškica. Jeste, otišla su četiri života bez razloga, ali to se događa kada taktičari kao što je Vučić, ovejani šahisti dakle, greše u igri živim figurama. Dakle, biće da su petorica dobila odgovor već u nedelju. Ali, ne smeta to Vučiću da kaže da će u petak ići u Brisel. Kao što mu neće smetati ni da tamo na sve pristane. Da kaže, hoću, majke mi, sve ću da uradim što ste rekli. I onda da se vrati i da objasni da ni na šta nije pristao, kao što vidimo da nije.

Ne mogu to znati zasigurno, ali mi izgleda verovatno da će svojim saradnicima/saučesnicima pričati kako je opet onim budalama rekao da sve hoće. I još će se čuditi kako mu jedan te isti bedni i jeftini trik prolazi već više od 10 godina u „pregovaranju“ s njima. Ali, ako ga ipak pritisnu, a znamo da neće, on je već napravio odstupnicu. Naime, požalio se da postoji plan da se SNS skine s vlasti, i da je taj plan skovan u inostranstvu. Pošto znamo koji su delovi sveta kod nas omraženi (svakako se ne nalaze na istoku), mogao je misliti samo na zemlje iz kojih je stigla sad već očigledno petorka bez pameti.

Jer, kako god da su njima stvari izgledale u subotu, slika od nedelje je sledeća, kada je naslika Vučić: juče sam razgovarao s ovima što kuju plan da me sruše; traže da hvatam krivce za taktičke pogreške; a sve i da pogreška jeste naša, nikad je nećemo priznati jer smo mi kao Hamas (pošto smo Izrael isključili, jer iz dana u dan gledamo žitelje Izraela kako demonstriraju protiv rata u Gazi). Dakle, ova petorica, ili bilo koja druga petorka koju neko tamo, u belom svetu, sakupi, uradili bi najviše i za Kosovo i za Srbiju ako jednostavno prestanu da dolaze u Srbiju i razgovaraju s Vučićem. A sve i da ih nije briga ni za Kosovo ni za Srbiju, a sva je prilika da je tako, opet bi bilo dobro da ne dolaze više da ih ovde jedan lažljivi klovn1 ne bi pravio na budale.

Peščanik.net, 24.10.2023.


________________

  1. Ne mora ovo nužno biti uvreda. Zamislite da Vučić ima svoj TV šou, da je samo zabavljač, i da se kao sad svaki dan pojavljuje na ekranu. Nije isključeno da bi to moglo biti smešno. Klovn tužnog lika, nešto poput Bustera Keatona, recimo. Samo što je ipak, kako se sam predstavlja, i predsednik.
The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)