Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Reč je o dva javna pisma, koja su dva novinara iz Slovenije poslala kao odgovor ambasadoru Nemačke i ambasadorki Izraela. Oba pisma odnose se na Palestinu, na različite načine, i na odnos novinara, politike i etike, na skoro isti način. Ima smisla dati obaveštenje o ovim pismima oko svetskog dana slobode medija. Prvo pismo napisao je nemačkom ambasadoru u Sloveniji Erik Valenčič, nezavisni novinar, koji je upravo objavio knjigu Poklon Ukrajini, gde opisuje ratnu svakodnevicu zemlje, od prvih linija fronta do prividnog mira u zapadnim krajevima, sudbine ljudi i njihova svedočenja – na osnovu svojih putovanja u poslednje četiri godine. Drugo pismo napisao je samo dva dana docnije Grega Repovž, glavni i odgovorni urednik časopisa Mladina, kao odgovor na pismo izraelske ambasadorke. Oba pisma su javna, objavljena na socijalnim mrežama i u Mladini.

***

Odgovor Ambasadi Savezne Republike Nemačke na poziv za saradnju

Nedavno ste me pozvali na razgovor o saradnji na Sajmu knjiga u Ljubljani, na kojem će ove godine Nemačka biti zemlja u fokusu. Vaš poziv odnosi se na deo programa koji pripremate, i to na temu „Ukrajina“. Napisali ste da ćete biti veoma zadovoljni mojim odgovorom.

Nećete biti zadovoljni, ali smatram da ga apsolutno zaslužujete.

Razumem da me pozivate zbog knjige Poklon Ukrajini. U njoj opisujem svoje učešće u međunarodno-ukrajinskoj humanitarnoj mreži, pri čemu u prvi plan stavljam čovekoljublje i čovečnost. Savezna Republika Nemačka je, međutim, aktivni zagovornik i pokrovitelj izraelskog genocida u Gazi, kao i etničkog čišćenja na Zapadnoj obali. Pored toga, nemačka država kod kuće sprovodi represiju nad protivnicima genocida i pristalicama Palestine, koja po svojoj brutalnosti podseća na rane tridesete godine prošlog veka, i sprovodi cenzuru palestinskih i propalestinskih kulturnih radnica i radnika. Takvih primera već ima toliko da imaju sopstvenu stranicu na Wikipediji.

Reći da su vaši postupci sramotni za čovečanstvo i čovečnost bilo bi premalo, zato ću posegnuti za retorikom koja bi trebalo da odgovori olovnoj težini današnjeg vremena i težini olovne kiše koja pada po stanovnicama i stanovnicima Gaze, od kojih je polovina dece.

Rado propovedate o antisemitizmu. U redu. Pođimo od toga da su i Palestinci, kao Arapi, semitski narod; arapski je, na kraju krajeva, semitski jezik. Sada se zapitajmo ko danas sprovodi najveće zlo protiv jednog semitskog naroda. To su izraelski Jevreji uz vašu odanu podršku. Izrael je Gazu pretvorio u logor smrti po uzoru na nacističke logore. Taj naizgled neshvatljivi paradoks logična je posledica zločinačkog ludila koje trenutno vlada svetom i za koje ste saučesnički odgovorni. Vaš sopstveni antisemitizam, koji evoluira kroz vreme, istorijska je konstanta čiji je nacizam Trećeg rajha bio tek jedan od vrhunaca. A sada ponovo gledamo kako se rekordno naoružavate, dok neonacistička stranka Alternativa za Nemačku beleži rekordnu popularnost i trenutno je najpopularnija stranka u zemlji. Vi kao da zaboravljate, ali mi znamo kuda to vodi. Još uvek želite da raspredate o antisemitizmu? Pre nekoliko dana morala je da podnese ostavku kulturna upravnica berlinske vlasti Sarah Wedl-Wilson, jer se ispostavilo da je javna sredstva namenjena borbi protiv antisemitizma dodeljivala rasistima i lažovima.

Vratimo se Sajmu knjiga i vašem pozivu. Šta biste vi tačno želeli da radite s mojom knjigom? Da obrišete svoje krvave ruke o njene stranice? Nećete. Ne dam, ne dozvoljavam.

U Ilirskoj Bistrici,
na Dan otpora protiv okupatora, 2026.
Erik Valenčič

***

Pismo izraelske ambasadorke

Poštovani uredniče,

pišem vam kako bih izrazila duboku zabrinutost zbog karikature objavljene na naslovnoj strani Mladine, koja prikazuje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua kako poput lutke kontroliše Janeza Janšu, uz naslov „Taoci Izraela“.

Iako je politička satira legitiman i važan deo demokratskog diskursa, slike upotrebljene u ovom slučaju zabrinjavajuće prelaze granicu. Ovakav prikaz oživljava dugotrajne antisemitske predstave o jevrejskoj kontroli i manipulaciji političkim liderima i svetskim događajima – motive koji su kroz istoriju podsticali mržnju, diskriminaciju i nasilje nad Jevrejima.

Kao bivša izraelska ambasadorka zadužena za borbu protiv antisemitizma i podsticanje sećanja na Holokaust, moram naglasiti da je utvrđeno da upravo ovakve slike doprinose širenju antisemitizma. Odluka da se Izrael i premijer Netanjahu pominju u kontekstu unutrašnjeg političkog spora izaziva zabrinutost, jer nosi rizik podsticanja neprijateljstva prema Jevrejima i Izraelcima. Takva osećanja, nažalost, već kruže društvenim mrežama.

Prikazivanje Izraela ili jevrejskog lidera kao nekoga ko tajno kontroliše druge nije samo kritika politike; ono crpi iz duboko ukorenjenih zavereničkih narativa koji se vekovima koriste za delegitimizaciju i demonizaciju Jevreja. Takve predstave rizikuju učvršćivanje štetnih stereotipa, umesto da doprinesu konstruktivnoj i informisanoj raspravi.

Kritika vlada, uključujući izraelsku, potpuno je legitimna i potrebna. Međutim, mora se sprovoditi odgovorno, bez pribegavanja slikama koje reprodukuju antisemitske teme ili kolektivnu demonizaciju.

Kao ugledna publikacija, Mladina poseduje uticaj, ali i odgovornost. Pozivam vas da pažljivo razmotrite posledice ovog prikaza i osigurate da budući sadržaji očuvaju jasnu razliku između legitimne političke kritike i štetnih stereotipa.

Srdačan pozdrav,
Ruth Cohen-Dar, nerezidentna ambasadorka Izraela na Malti i u Sloveniji
Jerusalim, 24. april 2026.

Odgovor Mladine

Poštovana gospođo Ruth Cohen-Dar,

nije uobičajeno da u Mladini odgovaramo na pisma čitalaca već prilikom objavljivanja. Međutim, pošto ste pismo javno objavili, ne mogu ga smatrati običnim pismom, već vašim javnim odgovorom na našu naslovnicu i pritiskom na uredništvo Mladine. Reč je takođe o prvom odgovoru zvanične predstavnice izraelske vlade na aferu mešanja izraelskih obaveštajaca i visokih političkih aktera u slovenačke izbore.

Dozvolite da odgovor započnem centralnom tačkom vašeg pisma. Šta tačno prikazuje karikatura na naslovnici? U pravu ste: prikazuje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua kako poput lutke kontroliše predsednika SDS-a Janeza Janšu. Da, svesno smo je upotrebili (reč je o grafitu na jednoj od ljubljanskih zgrada), potpuno svesni istorijskog i političkog konteksta. Jer to je, nažalost, stvarna, nimalo fiktivna situacija u kojoj se Slovenija našla. Situacija koja izgleda kao loša teorija zavere, za kakve su Jevreji nepravedno optuživani tokom hiljadugodišnje istorije širom sveta, naročito u evropskim državama, iz jasnih rasističkih i antisemitskih razloga. Ali istorija se, nažalost, često ponavlja kao farsa. Zato naslovnica.

Naravno, Mladina sebi može priuštiti takvu naslovnicu. Zato što smo uvek na strani istih ljudi – samo što su to ponekad Palestinci, drugi put Jevreji, Ukrajinci, vernici, žene, Romi… Uvek smo na strani onih nad kojima se vrše zločini, nasilje, kojima se uskraćuju ljudska prava i slobode. Ne biramo ih po verskoj ili nacionalnoj pripadnosti.

Ali to nije jedini razlog zbog kojeg Mladina sebi može priuštiti ovakvu naslovnicu. Nedeljnik Mladina je čuvar sećanja na Holokaust u Sloveniji, glasnik antifašizma i jedan od retkih medija koji „Nikad više“ shvata sa svom ozbiljnošću i posvećenošću. Ne postoji ni medij ni institucija u Sloveniji koja aktivnije čuva i upozorava na događaje koji su doveli do Holokausta; ne postoji ni medij ni institucija koja s tolikom preciznošću podseća na vekove antisemitizma, bez zadrške i kalkulacije, već iz čiste i jasne posvećenosti čovečnosti. To ne činimo površno niti usputno, već sistematski, kroz članke i posebna izdanja kakva ćete teško pronaći i drugde u Evropi i svetu.

Stoga nemojte optuživati Mladinu za antisemitizam. Razumemo da je politika vaše vlade da svoja dela – uključujući genocidna dela u Gazi i zločine na Zapadnoj obali – opravdava prošlim, ali i još uvek živim antisemitizmom, no to predstavlja zloupotrebu. Možda to deluje politički oportuno vama i vašoj vladi, ali zapravo svojim postupcima štetite Jevrejima u Izraelu, kao i drugde u svetu; kao da nije dovoljno što su već obeleženi vekovnim progonom i još uvek prisutnim antisemitizmom. Bez obzira na sve istorijske nepravde i zločine koji su Jevrejima nesumnjivo naneti i koji jesu i moraju ostati opomena celom svetu, danas je Izrael taj koji se našao na suprotnoj strani istorije, jer sadašnja izraelska vlada i vojska sprovode zločine koji se ne mogu nazvati drugačije nego genocid.

Antisemitizam je danas u Evropi naročito prisutan u krajnje desničarskim političkim strankama. Upravo s tim strankama vaša vlada najčešće sarađuje. Kako je to moguće? Kako se to dogodilo – uprkos jasnom sećanju kuda politike takvih stranaka vode? Ko je poslednjih decenija najviše širio antisemitizam u Evropi? Mađarski autokrata Viktor Orbán. Istovremeno najveći saveznik Izraela u Evropi. A ko ga širi u Sloveniji? Ko je u svom premijerskom kabinetu zapošljavao osvedočenog negatora Holokausta? Ko i danas u kabinetima svojih poslanika zapošljava neonaciste? I ko pokušava da ponašanje kvislinških grupa u Sloveniji tokom Drugog svetskog rata, koje su pod komandom nacista učestvovale u deportacijama Jevreja u koncentracione logore, predstavi kao nacionalno osvešćeno delovanje? Da, upravo čovek i stranka s kojima vaša vlada i vaš premijer neprestano sarađuju. To su Janez Janša i stranka SDS.

Šta je, dakle, antisemitizam? Da li je to samo zgodno sredstvo iz fioke kojim stalno pokušavate diskreditovati svoje kritičare? Sećanje i opomena čovečanstvu previše su važni za tako nešto.

I o čemu govori naslovnica? O odnosu zavisnosti koji je nastao nakon što je izraelska obaveštajna agencija Black Cube, nezakonitim prisluškivanjem i objavljivanjem montiranih snimaka, u saradnji sa Janezom Janšom intervenisala u slovenačke izbore. O čemu, dakle, govorimo? O tome da su obaveštajci treće države intervenisali u izbore suverene države. Možete li zamisliti da slovenački obaveštajci na taj način intervenišu u izraelske izbore? Kome biste u tom slučaju napisali pismo? U toj operaciji kao jedan od vođa učestvovao je i tako značajan čovek izraelske politike kao Giora Eiland. Da, jedan od najbližih ljudi vašem premijeru, kao i autor i promoter plana za izgladnjivanje Gaze. Vaša javnost ga naziva „Eilandov plan“. Šta je Giora Eiland rekao u oktobru 2023? „Da bi opsada bila efikasna, moramo sprečiti druge da pomažu Gazi… Tim ljudima treba reći da imaju dve mogućnosti: ostati i gladovati ili otići. Ako Egipat i druge države radije vide da ti ljudi umru u Gazi, to je njihov izbor.“

Zašto ste uopšte napisali ovo pismo? Sećanje na Holokaust danas se iskazuje protivljenjem svakom zločinačkom postupanju protiv čovečnosti. Samo tako sećanje na Holokaust može opstati.

Grega Repovž, glavni i odgovorni urednik Mladine
Ljubljana, 28. april 2026.

***

Nikakav komentar nije potreban.

Pisma prevela Svetlana Slapšak

Peščanik.net, 04.05.2026.

IZRAEL / PALESTINA
SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)