U svijetu medija, tom šarenom kaleidoskopu reprezentacija koje postaju stvarnost, ponekad je dovoljna samo jedna greška da se kompletna medijska klima koja okružuje jednu poznatu osobu promijeni. Tako se desilo sa Tigerom Woodsom, najvećom američkom golferskom zvijezdom i donedavno miljenikom američkih medija. Skandal objelodanjen krajem prošle godine predstavio je američkoj i svjetskoj javnosti jednog sasvim drugačijeg Tigera. Tigera koji je naglo izašao iz okvira dirljivih, idiličnih priča o porodici, kojima se za doručak hrane američki republikanci i njihovi simpatizeri. Od neobične priče o automobilskom udesu, koja je u prvi mah djelovala kao misterija koja će ostati bez odgovora, razvila se storija o Tigerovom nevjerstvu prema svojoj supruzi. Sa četrnaest različitih žena, kako su tabloidi to iskopali u svojoj konstantnoj potrazi za moralnim rasulom poznatih ljudi. Ova opsjednutost moralom golfera, kojeg su mediji predstavljali kao moralni uzor mladim generacijama, nije naravno nimalo slučajna.
U petak prošle sedmice, Tiger Woods je odlučio da izađe pred kameru i javno se izvini. Sponzori, familija, fanovi, kolege na golfskim terenima, svi su pomenuti u nekoj vrsti ritualnog performativa kojim se osjećaj krivice dijeli izgladnjelom narodu kao što je nekada Isus dijelio ribe. Svi su dobili svoju porciju izvinjenja. Najviše američki narod. Koji, baš kao i narodi sa Balkana, ima konstantnu potrebu da izdiže svoj kolektivni moral kritizirajući javne ličnosti. Apsurdnost ove situacije u kojem jedinka izlaže svoj privatni život pred moralnom ruljom je tolika da se čini da ljudima nisu više dovoljni reality tv-programi koji postoje, već da moraju transformirati realna dešavanja u takve programe da bi ih oni medijski zadovoljili.
Oslovivši svoje prijatelje i ljude koji ga poznaju, Tiger je u svom govoru odmah naglasio da SVI ONI imaju razlog da ga kritikuju. Zašto? Prevara u braku se, naravno, tiče samo njega, njegove žene Elin i njihove djece. Zašto bi nečije nevjerstvo bilo nacionalna izdaja? Vrhunac Tigerovog obraćanja javnosti je bila rečenica: “Ja ne igram po drugačijim pravilima. Iste granice koje važe za druge važe i za mene.” Zamislite koliko su obični ljudi koji svakodnevno varaju, lažu, kradu ili samo tračaju da bi ispunili svoje isprazne živote bili zadovoljni ovim pokajničkim riječima. Tiger nije više svetac a oni, koji sjede pred ekranima i usplahireno govore o njegovoj krivici, nisu više tako loši. Pražnjenje kolektivnog osjećaja krivice preko leđa jednog golfera. Katarza za zatupljeni puk.
Iako je Woods zaista bio oličenje uglednog američkog sportiste sa holivudskim osmijehom i imidžom bezgrešnosti, bio je dovoljan jedan narativ o seksualnim transgresijama i par grešaka ljudi iz njegovog medijskog štaba da sve krene nizbrdo. Priča o sebičnosti, ne isključivo prema Tigerovoj ženi već prema čitavom američkom društvu, protkana je pričom o hibrisu, o Tigerovom egu koji je zbog slave i novca toliko narastao da je dotični umislio da je seksualni bog za kojeg društvena moralna pravila ne postoje. Priča o prevari, o emocionalnim problemima dvoje ljudi, ubrzo je postala priča o seksualnoj ovisnosti. Koja automatski briše sve Tigerove uspjehe, mada nijedan od tih uspjeha nema nikakve veze ni sa seksualnošću ni sa njegovim brakom. Kako je sam rekao u svom govoru, “karakter i poštenje su ono što se zaista računa.”
Patologizacija čitavog događaja, vidljiva kroz konstantno naglašavanje činjenice da Woods ide na terapiju i da je učinio samo prve korake ka svom ozdravljenju, daleko je bitnija za moralnu rulju od činjenice da u Tigerovom govoru teško da je bilo ikakve iskrenosti ili autentičnosti. Rekao je ono što masa želi da čuje. Prestao je, kako reče, živjeti po principu core values (osnovnih vrjednosti) kojima je bio naučen u djetinjstvu. Izgubio je svoj dobar odgoj i to je rezultiralo moralnom kataklizmom. Odnekud se u cijelu sliku upleo i budizam, s kojim je Tiger odrastao ali ga je napustio, pa su se budizam i kršćanske vrijednosti tradicionalne porodice našli u zajedničkom frontalnom napadu na sveprisutni nemoral. Religijski okvir za sapunicu u kojoj uživaju milioni gledatelja. Čak ni takvo poniženje nije bilo dovoljno, već je Tiger uputio i apel za pomoć. Ljudima koji ga poznaju, pa tako i onima koji ga ne poznaju. Seks je još uvijek američki neprijatelj broj 1. Na internetu su se čak pojavili i forumi sa pitanjem Da li ti opraštaš Tigeru Woodsu? Pojedinac iza svog moralnog avatara daje sud. I postaje Bog.
Nejasno je kada će se Tiger Woods vratiti golfu. Nejasno je šta će biti sa njegovom familijom, jer ovo javno izvinjenje nema nikakve veze sa pravim problemima unutar jednog braka. Nejasno je zašto su njegovi pr-savjetnici napravili tako katastrofalan posao. Od početka do kraja. Sve je pretvoreno u enormni trač na nacionalnom nivou, u cirkus bez ikakve prave novinske vrijednosti, koji se okreće pred moralno zakrvavljenim očima gledatelja kao vjeverica zatvorena u točku koji se vrti. Po američkom principu stvaranja sapunice od svega od čega se sapunica može stvoriti. A malo je toga od čega se ne može.
Ako se Tiger jednom vrati iz pozicije čovjeka koji je medijski pošteno iscipelaren na tron golferskog Zevsa, svi će mu se opet klanjati. Jedno moramo priznati. Moralna rulja ima kratko pamćenje. Bilo da se radi o seksualnim transgresijama ili o ratnim zločinima. No, ovo drugo je ipak specijalnost naroda na Balkanu.
Peščanik.net, 23.02.2010.
