Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Jednog dana istraživač će ići kroz elektronske arhive domaćih medija i pitaće se kako je moguće da na Peščaniku nije zabeleženo od pre dva dana kinesko obraćanje Vučića… kome?

Samo Ljubodrag Stojadinović može da opiše dubinu besmisla novog neobjašnjivog gesta lažnog predsednika. Ali, kao da je i Stojadinovića paralisao novi pogled u ovaj ponor.

Mene, pak, zanima nešto drugo. I time izlazim u susret budućem istraživaču. Da odmah objasnim čitaocu: idiot iz naslova nije Vučić; tu se misli na spravu sa koje je Vučić očigledno čitao svoju kinesku poslanicu. Tako se ta sprava zove – u ovom konkretnom slučaju beskrajno prikladno, dakle – idiot.

Krenimo od idiota. Neko je morao da ga namesti ispred Vučića, tako da on može onako fokusirano da prati slova što cure po njemu. Neko je morao da misli o tome da se idiot i kamera ne sudaraju, to jest da prazni Vučićev pogled može da fiksira idiota a da to iz ugla kamere liči kao da fiksira adresata ispred ekrana.

Dalje, neko je morao da stane iza kamere, a neko drugi je trebalo da rukuje idiotom. Tako smo dobili barem tri učesnika u događaju: Vučića, kamermana, te osobu koja rukuje idiotom. Kao četvrti, tu je i zamišljeni adresat, potencijalni gledalac, za koga još ne umemo da kažemo ko bi on u stvari mogao biti.

Neko je opet morao da unese slova, to jest reči u idiota. To je pet. Neko drugi je tekst obraćanja na srpskom morao da prevede na kineski, i da to onda transkribuje na vukovski – čitaj kako je napisano. To je šest.

Zatim, neko je morao da osmisli poslanicu i napiše je na srpskom. Potencijalno, to bi moglo biti sedam, a moglo bi i ostati šest, ako su Vučić i autor poslanice ista osoba. Ako jesu, onda bi sedma mogla biti osoba koja je poslanicu prevela – sa srpskog ili kineskog – na engleski. E kako bi i engleski prevod bio dostupan na – instagramu.

Ako je suditi po kvalitetu engleskog prevoda, on kao da je rađen po kineskom – i to transkribovanom – predlošku.

Osma, deveta i tako dalje bile bi osobe koje su bacile svetlo na Vučića, da bude lep na slici, te snimile njegov istorijski govor na njemu nepoznatom jeziku. Treba onda pretpostaviti da je tu bilo i redovno osoblje, da prinese vodu, rashladi prostoriju i šta god da je još trebalo uraditi.

Sve u svemu, barem tuce osoba i jedan idiot bili su potrebni da se osmisli i izvede ovaj abramovićevski performans o besmislu politike u Srbiji. Vučić, dakle, nije sam. Da li je to što on nosi u glavi zarazno ili je reč o nekim drugim (karakternim) razlozima za saučesništvo – možemo samo da nagađamo.

A sve to – zbog koga? Kome se obratio Vučić na takozvanom kineskom? Predsedniku Kine? Pa taj valjda ima prevodioce. Narodu Kine? Možda. Ali zašto? Šta je briga narod Kine za Vučića. Da glasa za njega, na svoju sreću, a našu nesreću, ne mora. Ima on, kineski narod, svojih briga.

Ostaje da se Vučić obratio nekome ovde. Ali, kome? Niko ga ovde nije razumeo. Što zato što ovde niko ne govori kineski, izuzev malobrojne kineske imigracije, ali ima ona preča posla od slušanja Vučića, što zato što Vučićev kineski ne razumeju ni oni koji ga govore.

Kada se sve sabere i oduzme, ostaje jedino da se Vučić obratio idiotu, u koga je netremice zurio, čitajući mu ono što je u tu mašinu već bilo upisano.

Peščanik.net, 25.12.2019.

Srodni link: Ljubodrag Stojadinović – Izgubljen u prevodu i u svemu


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)