Crnogorski pisac i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore za slobodnu javnost i kulturu, Andrej Nikolaidis, u intervjuu za Dane objašnjava kako je preko noći postao najveći terorista Balkana, zašto komentare Milorada Dodika smatra iznimno korisnim i zbog čega Emir Kusturica nema ništa protiv Miloševićeve atomske bombe, ali ima protiv one Božidara Boleta Stanišljevića.

“Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole, recimo, nezadovoljni radnik, koji je shvatio da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni. Da je Bole, recimo, rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak? Bila bi to, još, i poetska Pravda”, komentarisao je prošlonedeljni banjalučki dernek Milorada Dodika crnogorski pisac, Andrej Nikolaidis.

Zbog navedenog pasusa, protumačenog kao poziv na terorizam, prvi se oglasio nadaleko poznati čuvar multietničkog sklada i demokratskih vrijednosti, podgorički dnevni list Dan. Na istu temu, izjasnili su se i ostali članovi “bratstva”: prosrpske stranke u Crnoj Gori – Medojevićeva Grupa za promjene i Nova srpska demokratija, vojvode Andrije Mandića – zatim Milorad Dodik, Emir Kusturica, beogradski tabloidi… U utorak, 17. januara, oglasila se i “državotvorna” Politika: na naslovnoj starni, uz veliku fotografiju Andreja Nikolaidisa, pojavio se prigodan tekst pod naslovom Govor mržnje iz Podgorice.

Istog dana, beogradski Forum pisaca pozvao je javnost na momentalnu obustavu “fatve i poziva na linč” koji se sprovodi nad Nikolaidisom:

“Forum pisaca se izričito suprotstavlja hajci na Andreja Nikolaidisa kojoj se posle zvaničnika iz Republike Srpske i podgoričkog dnevnika Dan priključila i beogradska Politika. Namerno izvrćući tekst i selektivno ga citirajući, oni ugoržavaju i dovode u opasnost ličnost ovog crnogorskog pisca i novinara. Stavljajući ovu vest na prvu stranu, beogradski dnevnik je jasno pokazao da srpska politička elita nije odustala od svojih hegemonističkih namera prema Crnoj Gori, čemu se Forum pisaca odlučno suprotstavlja.

Stoga pozivamo da se odmah obustavi ova fatva i poziv na linč koju su Politika i drugi mediji objavili i da se u celosti na uvid javnosti pruži sporni Nikolaidisov tekst kako bi se video njegov pun sadržaj i na taj način dozvolilo svim zainteresovanim da formiraju jasan stav o onome što je Andrej Nikolaidis izneo u članku. To je osnovno ljudsko i demokratsko pravo koje se Andreju Nikolaidisu ovakvim ponašanjem medija ukida, čime se on unapred proglašava krivim. Takođe, pozivamo srpski PEN centar i NUNS da se oglase povodom ovog brutalnog medijskog linča na pisca i novinara Andreja Nikoilaidisa.

Potpisnici: Filip David, Predrag Čudić, Dragoljub Stanković, Tomislav Marković, Milica Jovanović, Mirjana Miočinović, Ibrahim Hadžić, Saša Ćirić, Miloš Živanović, Nenad Prokić, Srđan Srdić, Vladimir Arsenić i Saša Ilić.

Andrej Nikolaidis, kaže, ipak nije očekivao ovako burnu reakciju javnosti:

“Očigledno, riječ je o koordiniranoj akciji u kojoj su mobilisane sve raspoložive državno-umjetničko-medijske strukture” – tvrdi Nikolaidis. “U ovom momentu, zanimljivo bi bilo podsjetiti na hronologiju; ona je ovdje vrlo bitna. Dakle, tekst je, kako i dolikuje ovakvom “antisrbinu”, najprije objavljen na sajtu mojih beogradskih prijatelja, u e-novinama. Na njega niko nije reagovao. Sjutradan, objavili su ga moji sarajevski prijatelji – žurnal.info. Trećeg dana – jasna je simbolika pravoslavnog trećeg jutra – tekst je prenio podgorički Portal Analitika. E, tada je sve počelo. Napad je poveo poslanik Medojevićeve Grupe za promjene, Koča Pavlović, a za njim je, u koloni, strojevim korakom krenulo sve što desno misli i korača: u Crnoj Gori, RS-u i Srbiji”.

Dobro, ali hajde da vidimo šta je sa spornim pasusom: na šta ste konkretno mislili kada ste spominjali “civilizacijski iskorak”?

Civilizacijski iskorak bi bilo da je, kako sam napisao, nezadovoljni radnik, shvativši da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, a to je onaj klasni, rekao – dosta mi je svega, raznijeću „one koji su me opljačkali“. Ponavljam: „one koji su me opljačkali“, ne Srbe, Crnogorce, Hrvate ili Bošnjake…

Zar „raznijeti“ čak i „one koji su me opljačkali“ ne znači poziv na – nasilje?

Sačekajte!… Podgorički i beogradski mediji i javnost optužuju me za govor mržnje. Budući da je, po definiciji, govor mržnje usmjeren protiv neke etničke, vjerske ili seksualne grupe, odgovaram: oni koji su nas opljačkali nisu etnička grupa, nego lopovi. Šta, međutim, jeste govor mržnje? To vam je ono kada Dobrica Ćosić kaže kako su Albanci „genetski talog Balkana“. Ali, kada to kaže srpski Benito, niko od ovih koji su se digli protiv mene nema primjedbi.

Ne, to se onda zove – umjetnička sloboda. Ali, to još uvijek nije…

Evo, reći ću vam: hiljadu puta sam u svojim tekstovima ponovio da sve naše elite, pa i crnogorska, moraju da računaju sa tim da, ako ne bude socijalne pravde, sigurno će biti socijalnog bunta. To što su, tokom dvadeset godina manipulisanja nacionalizmom i religijom, uspjeli da „isposluju“ da do tog bunta ne dođe, ne znači da će tako biti dovijeka. Pljačka ne može trajati u beskraj. Ako misle da može, dobiće klasnu pobunu. Ljudi će neminovno na kraju shvatiti da su sve podjele na Srbe, Crnogorce, Hrvate i Bošnjake maska za onu istinsku podjelu: na one koji imaju i one koji nemaju…

Čekajte, šta ste Vi? Neki salonski ljevičar?

Možete reći i da sam salonski ljevičar; to je, recimo, optužba koja bi mogla da stoji. Ali, kao i ostali „intelektualci“ ovog vremena, platu dobijam od elite. I volim da primam platu. Dobro, neka bude da sam za socijalnu pravdu iz krajnje sebičnog razloga – da tu platu ne bih izgubio, ok… Ali, eto, jesam za socijalnu pravdu. I još nešto: cijelo to zgražavanje nad nasiljem od strane onih koji su sve ove godine bili politički servis onoga što je sud u Hagu okarakterisao kao „zločinački pothvat“ je licemjerno…

Hoćete da kažete da je licemjerno to što najburnije reakcije na Vaš tekst dolaze upravo od onih koji se nisu mnogo uzbuđivali nad zločinima počinjenim na prostoru bivše Jugoslavije, ali, bogami, ni nad atentatom na srpskog premijera, Zorana Đinđića?

Naravno. Sve smo to već vidjeli, znamo mehanizme. Jer, kako prikriti žrtve na kojima je stvorena Republika Srpska? Pa, tako što ćete sebe predstaviti žrtvama. Čijim žrtvama? Prvo, iranskih terorista. Pa OVK. Pa Boleta. Na kraju – Nikolaidisa. Evo, čudeći se kako im to već nije palo na pamet, predlažem zgodan scenario: dakle, kako je rekao Politikin komentator, Miroslav Lazanski, jasno je da iza svega stoji OVK. Andrej Nikolaidis živi – gdje? U Ulcinju, u kome je, kao što je poznato, većinsko stanovništvo albansko. Samim tim, logično, kao regrutovani terorista, radim za OVK. Osim toga, moji grčki preci zapravo nisu iz Grčke, nego iz današnje Albanije. I, eto, sve je jasno! Ali, manimo se zajebancije! Da su svi ti vajni pacifisti bili tako glasni u osudi rata u Bosni, taj rat bi se završio za dva dana. Ali nisu. Zato kažem da je licemjerno to što me napadaju oni koji tvrde da u Srebrenici nije bilo genocida…

Na koga mislite?

Na, recimo, Novu srpsku demokratiju koja traži moje hapšenje. A u Podgorici su protestvovali zbog hapšenja Ratka Mladića. Ili njihovi koalicioni partneri, Medojevićev Pokret za promjene, čiji funkcioner, Koča Pavlović, redovno dolazi u Bosnu da traži bošnjačke glasove. Ili Emir Kusturica. Sjećate li se kako je u jednom intervjuu žalio zbog toga što Slobodan Milošević nije imao atomsku bombu? E, ali je zbog Boletove bombe – zgrožen! A ja sam, je li, „podgorički taliban“! I, ako mi i sada kažete da, pričao ovako ili onako, „raznijeti“ znači nasilje, moram reći: ne ja, nego istorija kaže da klasna pobuna ne može biti mirna i uglađena. Ali često jeste civilizacijski iskorak. Četrdeset prva je bila nasilna, ali je bila i civilizacijski iskorak. Da ne govorimo o Francuskoj buržoaskoj revoluciji, na kojoj sve ovo danas, cijela Evropa, počiva.

Kada smo već kod Emira Kusturice, čujem da je protiv Vas najavio novu tužbu…

Bujrum, efendija! Ne spominjem ga, ali se izgleda prepoznao u formulaciji “oni koji su opljačkali”.

Šta kažete na komentar poslovično učtivog Milorada Dodika?

Kažem da je taj komentar bio koristan po mene.

U kom smislu?

U smislu da se moglo vidjeti kakvoj brutalnoj mržnji i primitivizmu sam izložen. Nažalost, pokazalo se da je Dodik bio još i učtiv u odnosu na ono što govore drugi. Iako živimo u vremenu sveopšteg ludila i izvrnute stvarnosti, nekako mi je, ipak, suludo da smo, umjesto Legije, Mladića, Karadžića, Miloševića ili Draže, “ekstremisti, atentatori, talibani i fašisti” postali Pera Luković, Jovo Kapičić, ja…

Zbilja, kako je to moguće?!

Pa, oni su pobijedili! Kada je riječ o našem “ekstremizmu”, pogledajte: oni koji su ekstremno za rat i klanje i oni koji su ekstremno protiv rata i klanja, isti su – i jedni i drugi su ekstremisti. Osim toga, izvinite, osim u Srbiji, jeste li nekada čuli da poraženi po ulicama tuku pobjednike? Trenutak napada na generala Kapičića, koji je, kao čin, bio tako kosmički mučan, pokazao je zapravo svu veličinu našeg poraza. Taj napad je simboličan; on nije bio akt usamljene budale, kao što ni vrlo moguć napad na mene to neće biti…

Očekujete napad?

Šta bi bilo logičnije? Napokon, isti krugovi u Beogradu i Podgorici preko mene udaraju na predsjednika Skupštine, Ranka Krivokapića. Kao što znate, srpski nacionalisti su predsjednika crnogorskog parlamenta označili kao – srbomrsca. Jer, da parafraziram jednog ovdašnjeg političara, te strukture svaki apel za ravnopravnost sa drugim narodima doživljavaju kao – ugrožavanje srpstva.

Zašto mislite da napadom na Vas “udaraju” na predsjednika crnogorskog parlamenta?

Prvo, zato što za beogradsku štampu nisam pisac. Ako i jesam, onda sam neki miš od pisca. Drugo, ti ljudi vjeruju da je čovjek funkcija. Pritom, zanimljivo, ovo što sam nije funkcija.  Naprosto, ja sam državni službenik. Svejedno, oni uporno ponavljaju: “Rankov savjetnik”. Dakle, jasno je koga gađaju.

Da li ste o reakcijama koje ste izazvali svojim tekstom razgovarali sa gospodinom Krivokapićem?

Naravno. Iz njegovih daljih akcija i izjava biće vam jasan sadržaj našeg razgovora.

Šta to znači?

U narednim danima, gospodin Krivokapić će se oglasiti i dati svoj komentar.

Vidjeli ste da je Srbija najavila demarš Crnoj Gori?

Tek je to urnebesna komedija! Ako bi tako nešto Srbija doista učinila – a, budimo iskreni, ovdje su bez ikakvih posledica prolazile mnogo bizarnije stvari – moja bi književna karijera dobila nov kvalitet. Već vidim blurb za englesko izdanje romana Sin: “Autor zbog čijeg je teksta država Srbija uputila demarš”. Sjajno!

I osnovni državni tužilac u Podgorici, Ljiljana Klikovac, rekla je da bi sporni tekst mogao biti predmet interesovanja nadležnog tužilaštva.

Tužiteljica je rekla da će tekst pročitati. Naravno da hoće, to joj je posao. A šta ako mi ipak ne budu sudili? Hoće li ovi uzeti pravdu u svoje ruke? Ponavljam: shvatamo li koliko je bizarna optužba koja mi je upućena?

U tekstu kažete i da legitimizacija RS i delegitimizacija (kriminalizacija) crnogorske nezavisnosti dolaze iz istog, beogradskog centra. O čemu se radi?

RS nikada nije bila autonomni projekat bosanskih Srba; ona je rezultat procesa vođenog iz Beograda. Isto važi i za Dodikov očigledni pokušaj da od RS stvori državu. Napokon, oni koji su došli na njegovu feštu, svojim su mu prisustvom jasno dali podršku.

Sa druge starne, Beograd još uvijek nije prihvatio činjenicu da je Crna Gora trajno nezavisna država. Kako su o tome više puta govorili Đukanović i Krivokapić, Beograd se na razne načine i u različitom stepenu miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Mislim da je konačni cilj nerazmontirane srpske nacionalističke elite manje više isti kao devedesetih.

Uostalom, mudra Latinka Perović kaže: “Promenjen je čovek, da bi opstao program.” Nažalost, velikosrpski projekat je, uprkos ratovima, žrtvama i porazima, još uvijek veoma živ.

“… Naravno da je problem (Podgorice) korupcija i naravno da Beograd destabilizuje. Kada bi Podgorica smanjila pljačku i pohapsila tajkunsku đubrad, pritisak Beograda time ne bi postao slabiji, ali bi svakako bio manje efikasan” – napisali ste u tekstu. Razgovarate li nekada sa svojim poslodavcem, predsjednikom crnogorske Skupštine o “smanjenju pljačke i hapšenju tajkunske đubradi”?

Razgovaram. Predsjednik Skupštine je istovremeno i predsjednik Socijaldemokratske partije, ideološki osjetljive na manjak socijalne sigurnosti i pravde. Mislim da je taj manjak umnogome uslovljen nezajažljivošću tajkuna koji sve više podsjećaju na čovjeka osuđenog zbog džeparenja koji, dok ga vode u tamnicu, krade novčanike od publike koja posmatra ceremoniju njegovog utamničenja.

 
BH Dani, štampano izdanje, 19.01.2012.

Peščanik.net, 20.01.2012.