Mada je još rano za davanje čvrstih prognoza, čini se da je nedavna smena vlasti u Beogradu povukla okidač procesa raspisivanja prevremenih parlamentarnih izbora početkom iduće godine. Takav scenario je pre neki dan najavio i Aleksandar Vučić, vođa naprednjaka koji je, prema jednoj teoriji, izračunao da mu je bolje da prvo raspiše izbore nego da odmah pristupi nužnim, a bolnim i nepopularnim reformama zbog kojih bi morao stalno da se bori sa glavnim koalicionim partnerom Ivicom Dačićem i njegovim socijalistima i penzionerima.

Prema drugoj teoriji Vučić zna da niko nema ništa protiv što on priča da je spreman na temeljne reforme u Srbiji, ali niko nije spreman da podnese posledice tih reformi, pa žuri da „unovči“ svoju trenutnu popularnost, odmah nakon sprovođenja Briselskog sporazuma o Kosovu, koji operativno treba da izvede premijer Dačić. A o realnim reformama privrednog sistema (penzionog sistema, radnog zakonodavstva i fiskalnih okvira, na primer) – ponovo će se razglabati posle izbora, pa ako i tada te reforme budu neizbežne, njima će se pristupiti sa pozicije pune kontrole izvršne vlasti.

Kad se ove i druge teorije kojima se obrazlažu stalne i kontinuirane pripreme za neke „konačne političke izbore“ pogledaju sa strane, bolje reći sa gledišta javnog interesa da se Srbija hitno reformiše, stiče se utisak da su politički izbori postali uobičajeni izgovor za odlaganje ne samo krupnih institucionalnih promena u sistemu, nego i za odlaganje bar pune primene zatečene regulative i nominalno programirane ekonomske politike. To stanje „večite privremenosti“, naravno, nije samo proizvod zajedničkog interesa svih faktora političke igre, nego je sigurno i posledica duboke podeljenosti realnih interesa različitih socijalnih slojeva u državi, koje može da premosti samo neka snažna „reformska stranka“ ili „reformska koalicija“.

No, kako je i sam pojam „reformi“ u međuvremenu postao nepopularan u širim slojevima, ne verujem da će ijedna politička stranka ili neka predizborna koalicija izaći na prevremene izbore (ako ih bude) kao „reformska politička snaga“. S kojim će sloganom na te izbore izlaziti vodeće političke stranke još nije jasno, ali je sigurno da se neće napuštati populističke fraze (takva je demokratija). U stvari, verovatno će se u svojim sloganima osloniti na proverene političke stereotipe o državi i naciji, standardu i socijalnoj sigurnosti. Ali to ovde nije tema, mada je napadno plasirani podatak da je u protekle četiri godine 600.000 ljudi izgubilo posao, praktično „antireformska“ poenta populističke politike (politike bez koje niko ne može steći većinu u današnjem biračkom telu Srbije).

Neko će reći da plan smanjenja fiskalnih opterećenja, koji se navodno priprema u ministarstvima finansija i privrede, ipak predstavlja „reformski iskorak“ kojem se pristupa uprkos već aranžiranoj „predizbornoj atmosferi“ i da taj plan čini besmislenim primedbe da i današnja vlast više voli stalne izbore od reformi. No, kada se ta eventualna operacija pogleda malo bolje, ona bi se mogla „uklopiti“ u predizbornu strategiju za predstojećih „šest meseci“, jer za toliko kratko razdoblje mogla bi se nekako pribaviti sredstva s kojima bi se mogao zajaziti budžetski deficit koji će se nužno otvoriti posle bilo kakvog „poreskog rasterećenja“. A posledice te operacije možda bi se mogle odložiti za drugu polovinu iduće godine.

Već tokom ove sedmice, kako je najavljeno, čućemo nešto bliže o obrisima navodnog plana ministra finansija Krstića i ministra privrede Radulovića, ali se raširio glas da će se porezi na rad i doprinosi smanjiti za trećinu (za 20 procentnih poena), što bi, navodno, izazvalo rupu u budžetu i fondovima od 700 miliona evra. Ne ulazeći bez ozbiljnih podataka u analizu ove računice, pošto moramo sačekati preciznije informacije o celovitom planu koji se sprema, odmah se mora primetiti da bi takav „nagli zaokret“ bio suviše rizičan, makar koliko bio potreban iscrpljenom preduzetništvu. A, na drugoj strani, oni koji jednom pobegnu u sivu ekonomiju, ne vraćaju se lako u legalno poslovanje.

 
Novi magazin, 04.10.2013.

Peščanik.net, 04.10.2013.