Nica posle napada 14. jula 2016, foto © Jean-Pierre Amet / Reuters

Nica posle napada 14. jula 2016, foto © Jean-Pierre Amet / Reuters

Sinoć se u povorku koja je na obali Nice slavila Dan Bastilje zaleteo kamion i usmrtio 84 ljudi. Vozilo je prešlo dva kilometra kroz masu pre nego što je policija ubila vozača. Bio je to jeziv epilog dana u kojem su građani širom Francuske slavili osnovne vrednosti svoje republike: slobodu, jednakost i bratstvo.

Žrtvama nema pomoći, ali francuski građani zaslužuju naše saosećanje. Treba izbeći opasnost da se ritualizovani globalni odgovor na ovakve napade pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.

Francuski predsednik François Hollande je za još tri meseca produžio vanredno stanje uvedeno posle pariskih napada u novembru prošle godine. I ponovio je da je Francuska “u ratu” sa islamskim terorizmom. Po Francuskoj će biti razmešteno još 10.000 vojnih rezervista. Aktivnosti francuskih vojnih snaga u Iraku i Sriji će biti “pojačane”. Antiterorističke agencije u Londonu i Vašingtonu su u stanju pripravnosti, dok predsednika Obamu “njegov tim za nacionalnu bezbednost informiše o svemu što se događa”.

Ovakva reakcija možda smiruje građane Nice, ali nema tih mera bezbednosti koje nas mogu sačuvati od ludaka u kamionu. Od svog pronalaska krajem 19. veka motorna vozila seju strah i smrt. Prvi automobil bomba bio je “Budin automobil” koji je eksplodirao na Vol stritu 1920. Ne možemo da zabranimo upotrebu kola i kamiona. Ne možemo da uvedemo ni kontrolu vatrenog oružja u Americi. Jedini razuman odgovor na terorizam je da se pomirimo sa određenim stepenom rizika i da prestanemo da se pretvaramo da možemo da ga pobedimo silom.

Teroristički napadi jačaju lobije industrije naoružanja koji traže povećanje ulaganja u mere bezbednosti. Ima mračne ironije u tome što su ljudi u Nici stradali posle aeromitinga francuskih borbenih aviona. Hollandeu bi bilo bolje da umesto 10.000 rezervista pozove 10.000 psihologa i stručnjaka za islamske studije. Što se tiče veće uloge Francuske u građanskim ratovima u Iraku i Siriji, ona će jedino povećati mogućnost da se neki novi mladi ljudi odluče na samoubilačke terorističke napade u Francuskoj.

Kamiondžija iz Nice ne ugrožava bezbednost francuske države, niti bi sličan napad ugrozio SAD ili Veliku Britaniju. Identifikovanje nacionalne države sa nasumičnim ubistvima nevinih ljudi postaje ozbiljna politička devijacija. Tvrdnje da se ovakvi napadi mogu zaustaviti oružanom silom zasnovane su na potpunom ignorisanju obaveštajnih i policijskih saznanja o tome šta zaista može da smanji njihovu učestalost. Svedoci smo nacionalizacije i institucionalizacije javne opasnosti koje vlade zapadnih zemalja guraju u sulude avanture u inostranstvu radi “obezbeđivanja“ života svojih građana kod kuće.

U Francuskoj se desila tragedija koja zahteva naše duboko saosećanje. Sve što učinimo preko toga, samo će pogoršati stvari.

The Guardian, 15.07.2016.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 15.07.2016.

Srodni link: Le Nouvel Observateur – Terorizam i strategija muve

NAŠ TERORIZAM