Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

U svom pristupnom govoru u parlamentu novoizabrani premijer Italije Đuzepe Konte je izjavio da podržava ideju revizije evropskih sankcija protiv Rusije. On je svoju poziciju objasnio ovako: „Bićemo pobornici otvorene politike prema Rusiji, zemlji koja je poslednjih godina u znatnoj meri učvrstila svoju ulogu na međunarodnoj političkoj sceni i mnogo doprinela rešavanju najrazličitijih aktuelnih geopolitičkih kriza“. On pod „učvršćivanjem uloge“ očigledno podrazumeva okupaciju Krima, rat Rusije u istočnoj Ukrajini, više od 10 hiljada ubijenih građana Ukrajine i genocid koji je Putin priredio Siriji.

Onda je predsednik italijanske vlade nastavio: „Iniciraćemo reviziju sistema sankcija, u prvom redu onih koje ugnjetavaju mlado građansko društvo Rusije“. Već dosta dugo, i ne samo u Rusiji, bezuspešno se vode diskusije o tome da li u Rusiji postoji društveni sloj koji bi se mogao nazvati građanskim. A Đuzepe Konti je na te diskusije najzad stavio tačku. Rusko građansko društvo i njegovi lideri su najzad identifikovani. To su Oleg Deripaska, Roman Abramovič, Igor Sečin i tako redom po čuvenom spisku kriptobogataša iz časopisa Forbs. Za ovo otkriće bi Nobelov komitet trebalo da najozbiljnije razmotri mogućnost da premijeru Italije dodeli nagradu za ekonomiju.

Đuzepe Konti je i jedan od adresata pisma filmskog reditelja i pisca Olega Sencova, ukrajinskog zatočenika savesti koji u putinskom zapolarnom koncentracionom logoru u blizini grada Labitnangi već mesec dana štrakuje glađu. Oleg Sencov je svoje pismo uputio svim liderima država „velike sedmorke“, zahvalio im se za sve što ti ljudi, u ime svojih zemalja „čine za Ukrajinu“, zatražio pomoć u rešavanju sudbine ukrajinskih političkih zatvorenika i završio ga sledećim rečima: „Želim vam mnogo sreće u vašem radu, a posebno svesrdnom trudu na ovom nimalo lakom poslu“. Nadam se da hrabri ukrajinski patriota neće čuti najnovije vesti iz italijanskog parlamenta, niti pročitati izlaganje jednog od adresata svoga pisma i shvatiti kakvim se „nimalo lakim poslom“ bave neki od onih kojima se on zahvalio za pomoć Ukrajini.

I Italija nije jedina. Prilikom nedavne Putinove posete Austriji, predsednik ove zemlje Van der Belen se pohvalio time kako je našao zajednički jezik s Putinom, saopštio da je „Evropu nemoguće zamisliti bez Rusije“ i vatreno podržao ideju „Severnog toka 2“. Što se pak političkog aspekta ovog Putinovog projekta tiče, pomoćnik državnog sekretara SAD Ves Mičel je nedavno sasvim logično, jasno i glasno zaključio da će „ovaj gasovod umanjiti bezbednost Ukrajine od eventualne ruske agresije, a Evropu učiniti više zavisnom od ruskih monopola“.

Radi ruskih prirodnih goriva i svih ostalih divota ruske banditske ekonomije, političari i predstavnici krupnog biznisa mnogih evropskih zemalja spremni su da bez mnogo ustručavanja predaju Ukrajinu. O dalekoj Siriji da i ne govorimo. I zato nije nimalo slučajno što je trgovinski promet između Rusije i Nemačke u 2017. porastao za 22,8% u odnosu na prethodnu godinu, a da je za period januar-mart 2018. ovaj pokazatelj uvećan za 22% u odnosu na isti prošlogodišnji period.

Na kraju se treba osvrnuti i na odnos čitave planete prema ovogodišnjem prvenstvu sveta u fudbalu. Moskovsku Olimpijadu je 1980. zbog ulaska sovjetske armije u Avganistan bojkotovalo 65 zemalja sveta. Umesto zastava SAD, Kanade, Japana i većine tadašnjih evropskih zemalja, sovjetsko rukovodstvo je bilo primorano da se diči time da su se nad prazničnom Moskvom vijorile zastave Zimbabvea i Angole. A Putinova Rusija je ušla na teritoriju Ukrajine, anektirala jedan deo ove zemlje, a drugi okupirala. Na tom okupiranom delu Ukrajine ona godinama vodi jedan izrazito prljav rat, ali nijedna država ne bojkotuje fudbalski šampionat. Nijedna! Teško je pretpostaviti da su evropskim liderima patnje avganistanskog naroda pre 38 godina bile bliže srcu od rata koji je Putin pre par godina započeo u centru Evrope. Pre će biti da su se politička rukovodstva i lideri zapadnih zemalja tokom vremena degenerisali, da su postali nesposobni da donose odluke od šireg globalnog značaja.

Ove godine 30. septembra navršava se 80 godina od sklapanja Minhenskog sporazuma na koji su svoje potpise stavili Daladje, Čemberlen, Hitler i Musolini. Ima se utisak da se svet sprema da ovaj jubilej proslavi novom, gotovo podjednako sramnom izdajom.

Ежедневный журнал, 06.06.2018.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 19.06.2018.