Na sajtu Politike pročitam tekst Gorana Markovića “Kako sam sleteo na Mesec”, smuči mi se jedna rečenica i ja protivno svojoj prirodi pošaljem komentar, pro bono, potpišem se pseudonimom, tamo gde se traži e-mail adresa napišem svoju istinsku e-mail adresu, da me organi najstarijeg dnevnog lista i organi gonjenja nađu ako se za tim ukaže potreba. Komentar naravno nisam sačuvao niti kopirao te ću ga sada rekonstruisati koliko mi pamćenje dopušta.

Naveo sam bio Markovićevu rečenicu koja je povod mog odjeka i reagovanja (Прво се распала држава коју смо погрешно сматрали домовином…) i napisao manje više ovo: rečenicu smatram otrcanom poput one da je Jugoslavija veštačka tvorevina, da, dometnuo sam bio kako Gorana Markovića smatram razmerno privilegovanim Jugoslovenčetom i upitao sam se kakve bi tek utiske iz domovine poneo da je potekao iz rudarske porodice.

Hm, nisam posve verno citirao sebe, bilo je lepše sročeno (kao i sve što se više ne može proveriti!), uglavnom, to je bio ton moje poruke, nije bilo uvreda, poziva na nasilje i sl. Prođe jedno dvadeset minuta, daj ja da vidim svoju reč i misao – ništa. Malo kasnije opet kliknem – nema novih komentara. Možda je požarni slobodan (beše nešto posle šest uveče, petak), možda će sutra ujutro ili tek u ponedeljak moja mudrolija izbiti na videlo… Ma da pošaljem ja jednu probnu poruku?! Što da ne! Tamo gde se traži ime napišem ovaj put „bravocare“,  prezime: „samotako“,  email adresa: [email protected], vaš komentar: bravo care, tako se pise, tako se razmislja!

Dvadeset sekundi docnije kliknem tamo gde su komentari, eto mog oduševljenog, nepotkrepljenog komplimenta, ima neko živo biće iznad „Šumatovca“ koje marljivo zarađuje koricu hleba!

Evo faksimila tj. kopije ovog moram priznati u čisto spoznajne svrhe iz prsta isisanog, neiskrenog komentara:

bravocare samotako, 13/11/2009, 18:36

bravo care, tako se pise, tako se razmislja!

&

Ne budi lenj, a budući pomalo ipak zgranut, ponovo kliknem tamo gde piše “pošalji komentar”, potpišem se još jednom prvobitnim pseudonimom, nanovo navedem svoju e-mail adresu koja sadrži početno slovo mog imena i celo moje bugarsko prezime, te sročim – opet se kloneć govora mržnje i pozivanja na nasilno rušenje poretka, šta god o poretku mislio – demarš zbog objavljivanja neobrazloženog hvalospeva i neobjavljivanja obrazloženog, dobrohotnog ukora. Koji je zacelo morao stići onome ko ekspresno beše okačio apoteozu Bravocareta Samotakog!

Ovo pišem u 7:45 PM, vreme je da krenem na svirku, a nema ni prvog mog komentara ni demarša, teorijski, mogla su dva moja komentara iz misterioznih tehničkih razloga završiti u limbu, premda sam sva tri slao sa istog kompjutera, možda sam persona non grata na tome sajtu (ne laskam sebi da sam toliko važan), ili je dežurnome bilo već preko glave jugoslovenštine koja se, što sam tek naknadno pročitao, u komentarima prilično suprotstavila autoru?…

Ako je posredi ovo treće, ako ste radi Gorana Markovića (koji to ne traži, ne očekuje i ne odobrava, ja verujem) spremni na cenzuru, šta ste tek kadri i vlasni da učinite kad kogod gukne nešto nepohvalno o vašim poslodavcima, mecenama i mentorima?

13.11.2009.

Peščanik.net, 15.11.2009.